Dvije patke obješene o noge, pijetao, pas na uzici, svi detalji kao da su naslikani u 3D tehnologiji! Obznanio je to Massimo Ossana, nadglednik nalazišta Regio V na sjeveru Pompeja, gdje su pronađene nove freske iz termopola, inače stare više od dvije tisuće godina.

Pompeji, danas jedno od najposjećenijih svjetskih arheoloških nalazišta, bili su živopisan grad antičkog Rimskog carstva koji je 79. godine prije nove ere uništila erupcija vulkana. Tada je nestalo više od dvije tisuće ljudi. Ruševine grada pronađene su u 16. stoljeću, a prva jača iskapanja krenula su sredinom 18. stoljeća.

Najaktivnije nalazište na području nekadašnjeg grada Pompeja zove se Regio V. Iz dosadašnjih istraživanja poznato je da su u Pompejima bili popularni termopoli – ulični barovi za siromašnije stanovnike grada. Naime, opremljena kuhinja u kući predstavljala je luksuz, pa su ljudi nižeg staleža jeli hranu iz spomenutih termopola, pandana današnjem fast food uličnom lokalu. Tipičan jelovnik antičkih termopola, dosad je istraženo, nudio je kruh, ribu, leću i vino.

Nove freske otkrivaju nam nova brojna jela u kojima su uživali Pompejci, od puževa do svojevrsne “paelle”. Nadglednik Ossana naglašava da freske izgledaju nevjerojatno svježe i da daju novi uvid u život i prehrambene navike stanovnika Pompeja.

“Bit će to uskrsni poklon posjetiteljima”, najavio je Ossana.

Talijanski ministar kulture Dario Franceschini pozdravio je nalaz, nazivajući ga “odličnim primjerom za oporavak zemlje”, vjerojatno aludirajući na turističku situaciju u Italiji uslijed pandemije.

Pronađeni termopoli smješten je točno ispred “gostionice Gladijator”, gotovo na uglu između ulica Vicolo dei Balconi i Via della Casa delle Nozze d’Argento, a primijećen je prošle godine. Sada se, kako vidimo, pojavljuju nove zanimljive freske na nalazištu.

Antički gurmani

Inače, termopoli znači i mjesto gdje se prodaju vrući napici. Povjesničar John Donahue prvi ih je nazvao antičkim ekvivalentom modernog fast food lokala. Većina termopola imala je vanjske šankove. Neki od njih imali su i unutarnje prostorije za goste, no, većina hrane prodavala se za van.

Vani su se nalazile velike kamene posude, koje su čuvale temperaturu hrane: neke su čuvale toplinu, neke su pazile da hrana i piće ostanu hladni. Vruća kuhana jela čuvala su se u manjim, kamenim posudama.

Prije sedam godina bogata izložba u londonskom British Museumu otrkila nam je kulturu hrane u Pompejima. Primjerice, saznali smo da su pekli velike okrugle kruhove od bijelog brašna, jeli su slanutak, bob, masline, orahe i bademe. Voljeli su voće, breskve, datulje, višnje, jabuke, kriuške.

Jeli su puhove, a posebice je na meniju važna bila riba: srdele, trilje, hobotnice, lignje, jastozi, kozice, brancini, raže, jegulje i školjke.

Bili su majstori u spravljanju fermentirane ribe, to su jelo zvali garumi i bogatili su se na njegovu izvozu. Većina jela kuhala se na prijenosnim roštiljima od terakote, a bogatije kuće imale su kamene ploče za kuhanje.

Čak trećina siromašnih stanovnika Pompeja patila je od kronične anemije, taj je podatak dobiven analizom 139 kostura pronađenih na nalazištu, a patili su i od nedostatka cinka. U to se vrijeme, otkriveno je, u vino stavljala živa, pa su bili česti slučajevi trovanja.