Diskografija kakvu smo dosad poznavali bespovratno je otišla u prošlost. Jugoton, najveća diskografska kuća u ovom dijelu Europe tijekom 30-ak godina postojanja, diskografski div na čijim temeljima su privatni poduzetnici oformili Croatia Records, u zlatnim godinama prodavao je milijune nosača zvuka. Jedan od rekordera sedamdesetih godina bio je Zdravko Čolić, čiji je album “Ako priđeš bliže” prodan navodno u nevjerojatnih 900.000 primjeraka. Nešto manje ali ipak respektabilne tiraže albuma u to su vrijeme kao i u osmom desetljeću dvadesetog stoljeća imali izvođači poput Tereze Kesovije, Novih fosila, Bijelog dugmeta, Azre, Prljavog kazališta, Plavog orkestra… U to vrijeme Zlatna ploča dodjeljivala se izvođačima koji su prodali više od 150.000 primjeraka albuma. Početkom 90-ih Jugoton je postao Croatia Records, a tržište s 23 milijuna stanovnika u Jugoslaviji krajem 80-ih pretvorilo se u tržište od jedva četiri milijuna stanovnika. Sredinom 90-ih internet je postao prvi kontakt s popularnom glazbom, a MP3 temeljni nosač digitalnog zvuka, koliko god bio lošiji od CD-a i vinila. U tom desetljeću diskografija kakvu smo dotad poznavali počela se polako i sustavno urušavati. Do koje mjere se urušila u odnosu na zlatno doba govori podatak da se Zlatna ploča danas u Hrvatskoj dodjeljuje izvođačima koji su prodali više od 3000 nosača zvuka. To je 147.000 primjeraka manje.

Promijenili su se mediji, distribucija, promocija i dostupnost glazbe. Sa slobodom koju je ponudio internet nestale su sve kočnice. Međutim, zbog dostupnosti glazbe sa svih strana svijeta, nastao je kaos u kojem se glazbena industrija trenutno nalazi. Vrijeme u kojem glazbenici na sve moguće načine pokušavaju doći do publike, a diskografi do svog dijela kolača. Upravo zbog toga neki izvođači odlučili su glazbu ponuditi besplatno putem interneta, odnosno besplatnog downloada, ne računajući pritom na zaradu od prodaje. Kako su to najčešće glazbenici koji su uložili svoj novac u glazbu, bez pomoći i financijskog ulaganja diskografa, ta računica zato donosi prihod s druge strane. Publika koja je na dar dobila ne jedan, nego sve albume benda, pohrlila je na koncerte tih izvođača i platila ulaznice. Pritom je zanimljivo to da jedan dio tih izvođača uopće nije prisutan u klasičnim medijima poput televizije ili novina, nego isključivo na internetu.

Jedna od takvih grupa su i Brkovi koji su spojili dva glazbena žanra u jedan, nazivajući ga punk folk wellness jer su povezali punk i metal s turbo folkom. Oni su svih svojih šest albuma darovali publici putem besplatnog downloada i bez problema su dva dana za redom rasprodali Tvornicu kulture, a i napunili Dom sportova u Zagrebu i Halu sportova u Beogradu. Oni su otkrili kako će doći do publike i to su unovčili. Negdje u isto vrijeme i na isti način prvi album “Firma ilegal” na materinjem jeziku objavila je grupa Dubioza kolektiv, nakon kojeg je slijedilo još pet studijskih albuma. No za razliku od Brkova, Dubioza kolektiv svoju publiku stekla je širom svijeta, ali je istovremeno prodavala izdanja službenim kanalima. Njihova diskografska kuća u Hrvatskoj je Menart, za koju su objavili sve studijske albume. Takav način prodaje i promocije pojasnio nam je direktor te diskografske kuće i dopredsjednik Hrvatske diskografske udruge Branko Komljenović:

“Dubioza Kolektiv zadnjih nekoliko albuma koje je objavio Menart odlučila je staviti u manjoj kvaliteti na besplatan download, od albuma ‘5 do 12’. Tim albumom i činom počeo je veliki rast njihove popularnosti u regiji i svijetu. Grupa je gradila odnos tako da je darovala fanovima glazbu, a oni koji su to željeli, mogli su kupiti CD, download i streaming s glazbenih servisa.”

Izvođači mainstreama, čija glazba prevladava u hrvatskom eteru, još uvijek najčešće albume objavljuju putem diskografskih kuća, nadajući se što češćem emitiranju

Kazao je da je Dubioza bila pionir takve politike free downloada jer se kvalitetom njihovih albuma i stalnim nastupima baza fanova vrlo brzo proširila. Bez obzira na besplatni download, tvrdi da je Dubioza uvijek bio jedan od najprodavanijih bendova u regiji u fizičkoj prodaji i jedan od najslušanijih izvođača na legalnim streaming servisima u svijetu i regiji. “Nažalost, u Hrvatskoj i regiji, osim u Sloveniji gdje je dostupan Apple Music i iTunes, imamo dostupna samo dva legalna servisa – Deezer i Google Play. Stoga je teško govoriti o velikim rezultatima u regiji kada dva najveća streaming servisa nisu dostupni kod nas. No izlaskom njihova albuma ‘Apsurdistan’ i sve većim brojem koncerata u cijelom svijetu, njihov streaming prihod zaista je jako narastao”, rekao je Komljenović.

Naglasio je da Hrvatska najviše pati zbog nedostatka glazbenih servisa poput Spotifya, Apple Musica i iTunesa i da vrlo često free download glazba malih bandova ne stigne do željene fan baze, osobito zbog velike količine nove glazbe koja se objavljuje. Koliko besplatni download može biti koristan govori i podatak o albumu “Verbalni delikt” repera Generala Wooa iz 2011. On je u dogovoru s MTV-om na njihovim internetskim stranicama objavio besplatni download tog albuma, na koji su obožavatelji čekali pet godina i koji je downloadan oko 25.000 puta. Istovremeno je njegova diskografska kuća Aquarius Records album prodala u 1000 primjeraka, što je u današnjim okvirima u Hrvatskoj više nego dobar uspjeh.

Izvođači mainstream glazbe u Hrvatskoj, čija glazba prevladava u eteru hrvatskih radijskih stanica, još uvijek najčešće albume objavljuju putem diskografskih kuća, nadajući se što boljoj poziciji na domaćim top ljestvicama i što češćem emitiranju koje im donosi novac zahvaljujući tantijemima koje za njih prikuplja HDS ZAMP, bez obzira na to što potpisuju izrazito nepovoljne ugovore, na koje su prisiljeni ako žele plesati po taktovima diskografa.

Zbog izuzetne zatvorenosti domaćih radijskih postaja spram hrvatskih izvođača koji pjevaju na engleskom ili nekom drugom jeziku kao i odbojnosti spram bilo kojeg glazbenog žanra koji nije mainstream, sve veći broj domaćih glazbenika glazbu objavljuje bez pomoći diskografskih kuća ili putem raznih internetskih platformi poput Bandcampa, SoundClouda i sve češće YouTubea.

U anketi Nacionala za izbor najboljeg izdanja 2017., u kojoj je sudjelovalo 30-ak glazbenih kritičara, više od dvije trećine od top 20 izvođača koji su se našli na listi nisu objavili izdanje za etabliranu diskografsku kuću. Riječ je o vlastitim online izdanjima koja su distribuirana putem besplatnog downloada, spomenutim internetskim platformama, izdavačima registriranim izvan Hrvatske ili onima koji nisu dio Hrvatske diskografske udruge, kao što je sve aktivniji PDV Records ili LAA koji se orijentirao i na koncertnu promociju.

Po podacima dobivenim od voditeljice komunikacija i odnosa s javnošću Hrvatske diskografske udruge Anite Glavaš i izvještaju “Connecting with music” koji je krajem prošle godine objavila Svjetska diskografska organizacija (IFPI) i koji donosi pregled navika korisnika te trendove u slušanju glazbe u 2017., stoji da 55 posto vremena koje korisnici provode slušajući glazbene sadržaje na zahtjev odnosi se na servise poput YouTubea, na kojem korisnici većinom sami objavljuju sadržaje. YouTube čini 46 posto tog vremena, a 85 posto korisnika koristi YouTube svaki mjesec.

Ti servisi još uvijek ne plaćaju pravičnu naknadu nositeljima prava za sadržaje koje koriste i jedan su od najvećih izazova u glazbenoj industriji, naročito u Hrvatskoj, u kojoj ne postoji dovoljno legalnih servisa. Upravo zbog činjenice da se glazba sve više sluša putem YouTubea IFPI, čiji je član i Hrvatska diskografska udruga, s 23 druge organizacije koje predstavljaju europsku kreativnu industriju, uputila je pismo Predsjedništvu Europske unije u kojem pozivaju na rješavanje prijenosa vrijednosti, tzv. Value Gapa. Prijenos vrijednosti (Value Gap) rezultat je pokušaja zaobilaženja ustaljenih način licenciranja sadržaja digitalnih servisa koji svoje poslovanje temelje na sadržajima koje su učitali korisnici, kao što je to YouTube.

Inicijativa kreativne industrije koja je okupila autore, izvođače, proizvođače fonograma – diskografe, izdavače, filmsku industriju, televizijsku industriju, europsku nogometnu ligu i fotografske agencije, nastala je s ciljem da se pitanje digitalnog tržišta ne riješi na uštrb kreativnih industrija te da svi budu pravično plaćeni za svoj rad. Zasad je to još uvijek siva zona u kojoj se svatko snalazi kako zna i umije, a na YouTubeu i dalje se mogu besplatno poslušati gotovo svi albumi ikada objavljeni bez naknade za diskografe ili autore.

‘Nelegalno preuzimanje glazbe ima negativan učinak i na rezultate diskografskih kuća u Hrvatskoj. Procjene govore o višemilijunskoj godišnjoj šteti’, kaže Anita Glavaš

U izvještaju IFPI-ja stoji da je čak 45 posto korisnika u 2017. slušalo glazbu preko licenciranih (legalnih) servira, što je porast od gotovo 40 posto u odnosu na 2016., dok za slušanje glazbe čak 90 posto ispitanika koristi pametne telefone i streaming. Još jedan od ključnih problema glazbene industrije su piratski sadržaji i nelegalni pristup glazbi, a danas je u tom pogledu predvodnik upravo stream ripping. Tako 40 posto testiranog broja korisnika i na velikim tržištima pristupa nelegalnim servisima, čak 35 posto njih skida glazbu putem stream rippinga s platformi poput YouTubea, a 53 posto tih korisnika su mladi u dobi od 16 do 24 godine.

U razgovoru s Anitom Glavaš saznali smo i kakva je situacija s diskografskom industrijom u Hrvatskoj. “Nelegalno preuzimanje glazbe putem interneta, kao i u drugim dijelovima svijeta, ostavilo je negativan učinak i na rezultate diskografskih kuća u Hrvatskoj. Grube procijene govore o višemilijunskoj godišnjoj šteti koja se na nanese diskografima. Hrvatske diskografske kuće pravovremeno su obavile proces digitalizacije cjelokupnog domaćeg glazbenog kataloga i on se nalazi na svim streaming servisima u svijetu. Imajući u vidu da je u Hrvatskoj od najvećih streaming servisa dostupan samo Deezer, jasno je kako diskografi usmjeravaju svoje napore za dolazak i drugih vodećih glazbenih servisa poput Spotifya i iTunesa, ali i drugih. Upravo streaming servisi zaslužni su za prvi rast prihoda diskografske industrije u posljednjem desetljeću. Svjetsko glazbeno tržište u segmentu diskografije zabilježilo je 2016. rast 5,9 posto, što je najveći rast od kada je IFPI 1997. započeo praćenje tržišta”, kazala je.

Streaming kao najizgledniji i najprihvatljiviji novi put diskografske industrije 2016. imao je oko 112 milijuna korisnika, što je pridonijelo porastu prihoda od streaming čak 60,4 posto, a koji s digitalnom prodajom trenutno čine 50 posto ukupnih prihoda industrije. Proteklih 15 godina, tijekom kojih je trajalo traženje i definiranje pozicije nove diskografije, prihod je pao gotovo 40 posto. Što se tiče stanja u Hrvatskoj, diskografskoj industriji prihod je posljednjih pet godina pao 60 posto, no uzme li se u obzir to da je porasla prodaja vinila, onda bi to bilo oko 35 posto. Voditeljica komunikacija i odnosa s javnošću HDU-a smatra da je budućnost diskografije u streaming servisima.

“Izgledan je dolazak drugih glazbenih streaming servisa na naše tržište i s nekima od njih se pregovara. Smatramo da će dodatna konkurencija motivirati i korisnike da shvate prednosti ovakvog načina korištenje glazbe te ih potaknuti da se sve više okreću legalnim servisima, kako je trend i u svijetu. Diskografske kuće još uvijek su najveći investitori u glazbenoj industriji i uz razvoj izvođača i nove snimke, s distributerima ulažu i u razvoj infrastrukture te tako omogućuju distribuciju više od 40 milijuna snimka na 360 digitalnih servisa i stranica na globalnoj razini. Streaming zasigurno neće smanjiti zaradu diskografskim kućama, nego upravo suprotno – on predstavlja budućnost diskografije”, kazala je.

Da se putem streaming servisa sve više uživa u glazbi, slaže se i radijski producent Goran Komerički. “Streaming servisi, podcasti i radio kao medijska platforma doživljavaju velik uspon jer je audio segment zauzeo velik dio naše svakodnevice. Podatak kako ljudi u Americi tjedno slušaju glazbu sedam sati više nego prije dvije godine zapanjujuće je velik porast i iznimna promjena dnevnih navika. I to je logično. Jer audio je najprenosiviji sadržaj koji možete zamisliti, a glazba je svuda oko nas. Ponuda glazbe nikada nije bila veća i sadržajnija, a streaming servisi i radio omogućuju nam da u njoj uživamo konstantno i nenametljivo. Dok razgovaramo, slušam globalni radio Beats 1 na streaming servisu Apple Music. Streaming servis je velika stvar koja u novim poslovnim modelima donosi napredak u prihodima i poslovanju glazbene industrije”, kazao je.

Uzme li se u obzir to da streaming i prihodi rastu, a da je glazba zahvaljujući servisima dostupna svima, zbog čega su zadovoljni i autori i izvođači, izgleda da je diskografska industrija pronašla mjesto u kojem će se skrasiti u 21. stoljeću.