‘Kad su prometni problemi grada Zagreba u pitanju, Tomaševićevoj gradskoj upravi i pridruženoj ‘prometnoj struci’ treba poručiti: Nemojte nam više pomagati!’. Za Zagreb News piše Željko Marušić, redoviti profesor tehnologije prometa i transporta, glavni urednik Autoportala

Lošije od nekorištenja prometne struke u rješavanju ključnih problema prometa u Zagrebu je kad ‘’službena’’ struka predlaže i nudi pogrešna i kontraproduktivna rješenja. Goleme prometne gužve u hrvatskoj metropoli posljedica su neuravnoteženosti prometnih potreba i mogućnosti te činjenice da se cjelokupni javni promet, autobusni i tramvajski, odvija na istoj razini s automobilskim (osobnim i gospodarskim) i pješačkim.

Zagrebom prometuje previše vozila, a promet je usto limitiran nedostatkom mostova preko Save, denivelacije željezničkog i cestovnog prometa, sjeverne obilaznice i pružno-cestovnih denivelacija te sporim i neučinkovitim javnim gradskim prometom.

Od 2000. broj automobila se udvostručio, a napravljena su tek mala poboljšanja cestovne mreže – rješavanje suženja u Branimirovoj, izgradnja Radničke u punom profilu do Domovinskog mosta, rekonstrukcija Remetinečkog rotora, proširenje Zagrebačke avenije, izgradnja Domovinskog i Jankomirskog mosta, premalo da bi se stvorilo balans s povećanim brojem vozila.

Kako nevolja nikad ne dolazi sama, aktualna gradska vlast je, bez ijednog bitnog poboljšanja cestovne mreže, napravila niz kontraproduktivnih i štetnih rješenja (prenamjena jedne cestovne trake ulice Gjure Deželića u parkirališta, radi biciklističke staze, zatvaranje Stare Vlaške, suženje i zatvaranje dijela Masarykove ulice za automobilski promet), kojima se bez dodane vrijednosti, populistički i nestručno, vitalni prometni resurs prenamjenjuje u manje važan.

Napravljena je negativna sinergija ‘’prometnih rješenja’’. Zatvaranjem treće trake u Deželićevoj i druge u Masarykovoj, radi biciklističkih staza koje nemaju kontinuitet i ujutro, tijekom najvećih gužvi, zjape prazne, dodatno se usporio promet i povećale se gužve. Te su ulice imale i funkciju ‘’prometnog akumulatora’’, mogle su primiti više vozila, što povećava protočnost i smanjenje opterećenja na raskrižjima. Kad se pribroji negativan učinak zatvaranja istočnog dijela Masarykove, što je zatvorilo alternativni prometni pravac prema jugu i istoku, negativan je saldo 10 do 15 minuta dulje putovanje pri jutarnjoj vožnji na posao. Još je gori efekt izazvalo zatvaranje Stare Vlaške pa se čepovi na vitalnoj poveznici sjever-jug (Ksaverska, ulica Medvešćak prema Palmotićevoj) protežu od Gupčeve zvijezde do Zelenog vala, gdje se također, neprirodno, povećava gužva.

Loša organizacija i vođenja ZET-a izazvali su smanjenje broja tramvajskih kompozicija u prometu, što neizravno povećava gužve, jer tramvajski promet postaje manje konkurentan pa je više automobila u prometu i povećava se trošenje tračnica. A zbog loše pripreme i organizacije sanacija Jadranskog mosta trajat će predugo, s teškim negativnim utjecajima na gradski promet.

Kao šlag na tortu najavljeno je ‘’spasonosno rješenje’’ – automatsko upravljanje prometom koje bi u slučaju prometnih gužvi na određenom pravcu mijenjalo signalni plan semafora (postojeći su, navodno, ‘’glupi’’) te alternativnim dalo više zelenog svjetla. Time bi, navodno, sustav mogao redistribuirati prometne tokove na sporedne trase i smanjiti gužve (?!). Tako otprilike izgleda rješenje u kojeg aktualna gradska vlast kani uložiti 10 milijuna eura. No to kao da su osmislili i prihvatili oni koji su ‘’pali s Marsa’’ ili imaju koristi od takvog ‘’prometnog rješenja’’, koje je u postojećim uvjetima beskorisno i štetno, a moguće su koristi neprovedive. Naime, u špicama, zbog invalidne prometne mreže ne postoje učinkoviti alternativni pravci, jer je sve, do perifernih zona, zagušeno prevelikim brojem vozila u prometu.

Primjer 1: Putujete ujutro Deželićevom prema istoku. Tomaševićeva garnitura je zatvaranjem jedne od tri trake te potom jedne od dvije u Masarykovoj i zatvaranjem istočnog dijela Masarykove i Preradovićeve blokirala prometni pravac prema istoku i jugu. Što bi pomogao ‘’pametni semafor’’ na križanju s Frankopanskom koji gasi zeleno svjetlo za ravno i pali za lijevo i desno. I što onda?! Natrag ili zaobilazno u još veću gužvu?!

Primjer 2: Iz podsljemenskih zona vozite Ksaverskom u pravcu ulica Medveščak, Ribnjak i Palmotićeve kako biste došli na Zeleni val i potom vozili dalje prema Buzinu. Na Gupčevoj zvijezdi ulazite u potpuno zagušenje. ‘‘Pametni semafor’’može vas uputiti lijevo na Šalatu ili desno na Cmrok. Međutim. I sada postoji te mogućnosti, a nitko je ne koristi, jer su još gore.

Primjer 3: putujete ujutro iz Španskog/Prečkog Zagrebačkom avenijom prema istoku. Stojite u gužvi, a svi okolni prometni pravci su zagušeni. Kuda vas mogu usmjeriti ‘’pametni semafori’’?

Primjer 4: putujete ujutro iz Dubrave prema središtu grada i nekako ste došli u Branimirovu, u potpuni krkljanac. Gdje vas, pobogu, mogu usmjeriti ‘’pametni semafori’’?

Istodobno bi besmisleno ‘’automatsko reguliranje semafora’’ stvorilo kaos u pješačkom i biciklističkom prometu. Povećalo bi se, unedogled, čekanje na zeleno svjetlo na zebri, što bi povećalo broj nepropisnih prelazaka i smanjilo sigurnost.

Usporedba s Berlinom, Amsterdamom, Londonom, gradovima s uređenim i učinkovitim cestovnim i javnim prometom (metroom) je deplasirana i pogrešna. Isto je i s tezom da ne treba graditi metro dok se ne iskoriste kapaciteti željezničkog prometa?! Pa oni su, u postojećim uvjetima, već maksimalno iskorišteni i prenapregnuti. Što ako dovedemo dodatnu masu građana iz Zaprešića, Velike Gorice, Krapine ili Zaboka na Glavni kolodvor? Kako će oni dalje na željeno odredište, usporenim i preopterećenim tramvajskim linijama?!

Poboljšanje prometa u Zagrebu moguće je jedino sustavnim, stručnim pristupom i cjelovitim mjerama, prvenstveno u poboljšanju temeljne prometne mreže i povećanju učinkovitosti tramvajskog prometa. Tada bi koristilo uvođenje automatskog upravljanja prometom. Parcijalna, nestručna rješenja često donose više štete nego koristi.