Prometni stručnjak predlaže neizravne prometne mjere kojima bi gradska uprava u suradnji s Vladom smanjila broj vozila na zagrebačkim prometnicama i omogućila bolje balansiranje prometnih tokova tijekom dana. Za Zagreb News piše Željko Marušić, redoviti profesor tehnologije prometa i transporta i glavni urednik Autoportala

Prometne gužve teško su rješiv problem hrvatske metropole jer je prevelik broj vozila u prometu koji postojeća cestovna infrastruktura, u vremenima velikog opterećenja, nije u stanju propustiti bez većih zastoja. Dva su temeljna uzroka za to: nedostatak kvalitetnog deniveliranog javnog prijevoza i nedovoljna propusna moć prometnica zbog nedostatka bitnih poveznica (spojnica Dubrava-Borongaj-Domovinski most, nadvožnjak preko Ranžirnog kolodvora, Sjeverna obilaznica…), denivelacija bitnih cestovnih prometnica (Vukovarska, Slavonska avenija, Avenija Dubrovnik) i potpuna denivelacija željezničke pruge kroz Zagreb.

Dok se ne riješe ti problemi izravnim prometnim mjerama, što će trebati čekati godinama, stanje se može poboljšati neizravnim mjerama kojima se smanjuje broj vozila na gradskim prometnicama, odnosno bolje balansiranje prometnih tokova tijekom dana, odnosno tjedna. To bi donijelo višestruke koristi jer bi se s manje vozila na zagrebačkim prometnicama istodobno smanjile gužve i zagađenja u gradu te povećala sigurnost. Korisno bi bilo uvesti sljedećih sedam mjera koje bi se financirale iz višestrukih, sustavnih koristi. Stoga bi ih trebalo uvesti u suradnji gradske uprave i Vlade:

1. Poticanje taksi prijevoza: velik problem je što tijekom gužvi većina automobila prometuje s jednom osobom. Prosjek za sva vozila iznosi tek od 1,1 do 1,2 osobe po vozilu. Promišljenim poticanjem taksi prijevoza (klasičnog i preko platformi Uber, Bolt…), uz povoljnije cijene i mogućnosti zaustavljanja na autobusnim postajama, motivirao bi mnoge da umjesto osobnog vozila za odlazak na posao koriste taksi. Za taksi vožnje u špicama (odlasci na posao i povratci s posla) porez bi trebalo smanjiti od 50 do 100 posto, što bi se nadoknađivalo iz višestrukih koristi od ove mjere. To bi bilo od velike koristi za osobe koje na posao idu iz rubnih zona prema središtu grada, smanjilo bi gužve i zagađenja te povećalo sigurnost u gradskom prometu.
2. Omogućavanje vožnje žutim trakama s tri i više osoba u vozilu: više osoba u vozilu je “win-win” model za sve osobe u sustavu. To bi potaklo i mjeru “dijeljenja” vozila (Car Sharing), organiziranje vlasnika vozila da primjerice više njih na posao i s posla ide jednim automobilom (naizmjence po tjednima). Mnogima izgleda nepraktično, ali u prometne poticaje mnogi bi imali koristi od smanjenja troškova amortizacije, korištenja i servisiranja automobila. Vozilima s tri ili više osoba u automobilu omogućila bi se vožnja žutim trakama, dosad rezerviranim za autobuse javnog prometa. Dijeljenje automobila važan je izvor racionalizacije, smanjenja troškova korištenja automobila, privatno i poslovno. To su jaki aduti koji donose sigurnost za sve u prometnom sustavu Zagreba.
3. Mnogo se toga može zamijeniti električnim dvokotačima (romobilima, biciklima, skuterima) koji usto štede i troškove parkiranja. Osobama koje odluče na posao i s posla ići električnim dvokotačem treba ponuditi porezne olakšice na primanja, ovisno o dužini puta i broju dana odlazaka na posao bez automobila te povrat PDV-a na kupnju električnih dvokotača. To bi trebalo uskladiti s novim, restriktivnijim mjerama za korištenje električnih dvokotača te istodobno poticati odlaske na posao takvim praktičnim električnim vozilima. Tvrtke bi trebalo osigurati dovoljno raspoloživog i čuvanog parkirnog prostora za električne dvokotače.
4. Poticanje rada od kuće – kriza vezana za covid-19 potakla je rad od kuće, što omogućava da mnogi koji bi u prometnim špicama automobilima bili u prometu ostanu kod kuće. Tu bi mjeru trebalo, u suradnji gradskih službi, državnih ministarstava i tvrtki provoditi selektivno, posebice za osobe koje na posao idu kritičnim dionicama, iz rubnih dijelova grada prema središtu, a poticati poreznim olakšicama na primanja.
5. Potpuna digitalizacija javnih poslova – Hrvatska daleko zaostaje za razvijenim zemljama Europske unije, pogotovo baltičkim zemljama po digitalizaciji javnih poslova. Zbog toga su mnogi u gradskom prometu u vremenima najvećih gužvi jer trebaju obaviti nešto iz domene javnih poslova, što bi trebalo urediti na način da je to internetski moguće napraviti od kuće. U suradnji resornih ministarstava, gradskih vlasti i tvrtki trebalo bi planirati potpunu digitalizaciju javnih poslova.
6. Porezne olakšice za članove obitelji bez automobila – nelogično je da jednaki porez plaćaju osobe koje koriste povlaštena gradska parkirališta, na posao i s posla idu osobnim automobilom, koristeći potkapacitirane, a vitalne gradske resurse (time povećavaju gužve, zagađenja i sigurnosne rizike) kao oni koji na posao idu pješice, javnim prijevozom, taksijem, električnim dvokotačem. Za obitelji bez osobnog vozila trebalo bi uvesti porezne olakšice. To bi mnoge potaklo da se odreknu posjedovanja automobila (to je trend u europskim metropolama) te tako smanje troškove mobilnosti, kupnje, amortizacije i održavanje automobila.
7. Početak rada u obrazovnom sustavu od 9 sati – nelogično je da u vrijeme najvećih gužvi javni promet opterećuju brojni đaci i studenti, čineći tako taj vid prometa neprikladnim i nezanimljivim za osobe koje odlaze na posao. To je moguće napraviti paralelno s revizijom hrvatskog obrazovnog sustava koji bi se trebao bazirati na cjelodnevnom radu, od 9 do 18 sati te prebacivanja četvrtine nastave u školama i fakultetima on-line.