Oni koji imaju povlašteni parking osim što mogu besplatno parkirati u području stanovanja, mogu parkirati gdje žele i koliko žele. Time postaju povlaštena kategorija nauštrb prometnog sustava i javnog interesa. Za Zagreb News piše Željko Marušić, redoviti profesor tehnologije prometa i transporta i glavni urednik Autoportala.hr

Parkiranje automobila, odnosno ‘’promet u mirovanju’’, jedan je od ključnih problema Zagreba.  Svaki četvrti automobil, a u špicama i svaki treći koji prolazi kroz šire središte grada, u vožnji je tražeći slobodno parkirno mjesto. Time se povećavaju gužve i usporava promet, što stvara gubitke za građane te sve segmente života i poslovanja. Zaposlenik u Zagrebu, neovisno putuje li automobilom ili javnim prijevozom, na odlazak i dolazak s posla prosječno gubi dva sata, milijuni radnih sati gube se mjesečno koji bi se mogli korisnije iskoristiti, usporavaju se sve poslovne i javne aktivnosti, a šteta je i za turizam.

Gužve u gradu kompleksan su problem, vozila u gradu naprosto je previše za postojeću infrastrukturu, a tu su i nedostatak bitnih poveznica, prvenstveno ispod pruge i preko Save te kroz sjevernu periferiju grada, manjak denivelacija ključnih prometnica (Ulica Grada Vukovara, Avenija Dubrovnik, Slavonska avenija…) i posebice nedovoljno učinkovit javni promet. Problem parkiranja u Zagrebu povećava činjenica da se dosljedno primjenjuje Zakon o sigurnosti prometa na cestama, članak 82. stavak 10, kojim je zabranjeno parkiranje na nogostupu (kazna je 30 eura) te se, temeljem članka 84. stavak 3, ‘’paukom’’ vozilo premješta ako nije ostavljeno 100 cm prostora između vozila i zgrade. U Splitu, gdje je problem s parkiranjem još veći nego u Zagrebu, nogostupi su puni parkiranih vozila koja nitko ne sankcionira.

Prevelik broj vozila u hrvatskoj metropoli posljedica je i činjenice da svaki stanovnik Zagreba može kupiti automobil bez jamstva da za automobil ima osigurano parkirno mjesto. Problemi datiraju od početka 1960-ih i početka intenzivne stanogradnje, kad je bila obveza da se osigura jedno parkirno mjesto po stanu, a danas je prosjek 1,5, a u mnogim kvartovima 2. I na sve to nadograđuje se problem povlaštenog parkiranja koje u prvoj zoni mjesečno košta 13,30 eura, drugoj 5,30 eura, a u trećoj 3,30 eura. To je rezultat populističke i političke odluke, gdje se građanima Zagreba nudi subvencionirani parking, praktički besplatan, računajući da je mjesečna karta u iznosu tek nekoliko sati parkiranja po tržišnim osnovama.

Osim što je mjera, neutemeljeno i pretjerano, smanjila troškove parkiranja građanima Zagreba, stvorila je niz štetnih i nepravednih kontraefekata koji za posljedicu imaju neracionalno korištenje zagrebačkih parkirnih resursa koji povećavaju gužve i smanjuju sigurnost u gradu, jer mnogi izgubljeno vrijeme u povećanim gužvama naknadno nadoknađuju bržom i neopreznom vožnjom.

Prvi je problem što pravo povlaštenog parkiranja ne vrijedi samo za ulici i kvart stanovanja. Zapanjujuće je kako je time počinjena nepravda. Korisnici povlaštenog parkiranja za isti mjesečni iznos mogu neograničeno parkirati u bilo kojem dijelu grada, u svojoj ili nižoj kategoriji. Tako oni koji dolaze u šire središte Zagreba iz periferije, drugih mjesta i gradova, turisti… trebaju platiti 1,60 eura za sat parkiranja i smiju biti parkirani samo dva sata, a oni koji imaju povlašteni parking, osim što mogu povlašteno parkirati u području stanovanja besplatno, mogu parkirati gdje žele i koliko žele. Time postaju povlaštena kategorija nauštrb prometnog sustava i javnog interesa. Koliki je to apsurd pokazuje činjenica da posjetitelj koji dođe u Zagreb dnevnu kartu u prvoj zoni treba platiti čak 13,30 eura, jednako koliko košta mjesečna povlaštena. To otvara niz problema i pokazuje da nema ‘’besplatnog parkinga’’, kao što nema ni ‘’besplatnog ručka’’ jer nerealno jeftini povlašteni parking plaćamo potom svi kroz gubitke u turizmu i gospodarstvu te svim posljedicama povećanih gužvi. Zašto u Frankfurtu, Beču, Parizu, Milanu, Ženevi, Barceloni… nema ovakvog modela povlaštenih parkirnih karata? Jer bi to bilo poslovno-turističko samoubojstvo i višestruko štetna demagogija.

Drugi je problem što je ta povlastica neselektivno udijeljena svima, pa i bogatim stanovnicima središta metropole, oni mogu danima i tjednima ‘’za siću’’ ostaviti automobil parkiran u središtu hrvatske metropole, koristeći vrijedan resurs i otići avionom na odmor u inozemstvo. Brojni su slučajevi dugotrajno parkiranih automobila, što znači da im automobil ne treba. Ima i bizarnih slučajeva da mnogi iskoriste mogućnost povlaštenog parkiranja člana obitelji kojemu to ne treba pa kupe i registriraju jeftini automobil ili oldtajmer te ga koriste kao najjeftiniji oglasni prostor.

Treći je problem što povlaštene parkirne karte vrijede 24 sata. Naime, ako je nekome na boravišnoj lokaciji automobil parkiran 24 sata, znači da mu automobil ne treba. Teško je očekivati da se odmah uvedu tržišni kriteriji za sva parkirališta u gradu, no prva mjera koju bi trebalo napraviti je uvođenje cijene koja bi trebala biti kompromis između sadašnje i tržišne. Cijenu povlaštenog parkinga za prvu zonu treba povisiti na 30 eura, za drugu na 15 eura i za treću na 10 eura mjesečno.

Također bi trebalo uvesti ograničenje za povlašteno parkiranje samo u ulici stanovanja i okolnim ulicama. To bi doprinijelo boljem korištenju raspoloživih parkirnih resursa i motiviralo, odnosno prisililo mnoge da se riješe automobila koji im nije potreban, odnosno ne mogu ga financirati, ili da se presele u rubne dijelova grada gdje nema velikih problema parkiranja. To je nužnost da bi se gužve u gradu smanjile, promet ‘’prodisao’’ i olakšalo parkiranje jer cijenu sadašnjeg stanja plaćamo svi.