Glavni je prometni problem Zagreba manjkav i preopterećen javni promet, zbog kojeg posebno do izražaja dolaze problemi cestovne infrastrukture ispresijecane željezničkom prugom i Savom te loša politika izgradnje i gospodarenja parkirališnim kapacitetima. Za Zagreb News piše Željko Marušić, redoviti profesor na Fakultetu prometnih znanosti Sveučilišta u Zagrebu i glavni urednik Autoportala

Aktualna zagrebačka vlast želi više putnika u ZET-u i više bicikala, pa će prometne gužve u gradu biti manje, izjavio je Andro Pavuna, magistar psihologije i doktor političkih znanosti (!), koji je odnedavno najodgovorniji za uređenje i izgradnju gradskih prometnica. Potkrijepio je to usporedbom s drugim velikim europskim gradovima koji, za razliku od Zagreba, imaju neusporedivo učinkovitiji javni gradski promet, razmjerno znatno više mostova te nemaju problem da ih nedovoljno denivelirana željeznička pruga razdvaja na dva dijela.

Prenašanje rješenja iz jednog prometnog sustava u drugi, s bitno drukčijim prometnim uvjetima dovelo je do prometnih rješenja (zatvaranje Stare Vlaške, zatvaranje treće vozne trake u Prilazu Gjure Deželića radi uvođenja biciklističkih staza, pretvaranje dijelova Masarykove i Preradovićeve ulice u pješačku zonu…) koja donose više štete nego koristi. Promet u Zagrebu je tehnički, funkcionalno i organizacijski zahtjevan sustav koji nažalost ima bitnih temeljnih manjkavosti – neučinkovit i potkapacitiran javni prijevoz, nedostatak bitnih poveznica te brojna nivelirana cestovna i cestovno pružna raskrižja, koja stvaraju prometna zagušenja. Mogućnosti limitiranog prometnog sustava optimiziraju se desetljećima, u što je, na ovaj ili onaj način bila uključena prometna struka te stanje koje je 2022. zatekla nova zagrebačka vlast, u konkretnim je uvjetima bilo koliko-toliko prihvatljivo. Poboljšanja sustava više nisu bila moguća uzimanjem jednoj bitnoj prometnoj sastavnici, da bi se dalo drugoj. Donosi više štete nego koristi.

Stoga se treba se zabrinuti zbog načina na koji nova zagrebačka vlast rješava prometne probleme u Zagrebu. Jednim potezom kastrirali su tradicionalni taksi promet u središtu grada, koji je bitan dio ukupnog gradskog prometa, sa snažnim poslovnim i turističkom utjecajem. Poboljšali su biciklistički i pješački prijevoz, ali su velik dio tih pješaka i biciklista i vlasnici automobila, kojima je otežan tranzitni i okolni promet oko nove “pješačke zone”, a posebice sužena i zagušena glavna i praktički jedina poveznica s Gornjim gradom: Masarykova-Gundulićeva-Ilica-Mesnička, a otežana je i komunikacija s Tuškancem, Cmrokom…

To otvara strukturni problem prometnog sustava u Hrvatskoj. U Zagrebu je koncentrirano više od 50 posto poslovnih i urbanih resursa Hrvatske, glavnina političkih i sportskih događanja, Zagreb je čvorište glavnih prometnih pravaca koji prolaze kroz Hrvatsku te je prometna infrastruktura hrvatske metropole bitan dio hrvatskog prometnog sustava. Nelogično je da se prometnom infrastrukturom i upravljanjem prometom gospodari izdvojeno te da je prometna politika Zagreba često neusklađena s prometnom politikom Hrvatske.

Nije u pitanju samo funkcionalnost sustava i optimiziranje korištenja gradskih, kao dijela nacionalnih resursa, definiranje i provedba prioritetnih projekata, nego i neusklađenost u regulaciji prometa: treptanje zelenog svjetla na semaforu, odbrojavanje do paljenja zelenog, neusklađena signalizacija organizacija prometa uz desni zeleni skretač i upaljeno crveno svjetlo…

Politika Vlade RH i resornih ministarstava podložna je nizu kritika, ali kad je promet u pitanju, neosporno je da je nacionalna prometna politika bolja i učinkovitija od zagrebačke gradske. Najvažnije rješenje za gradski promet – besplatno korištenje Zagrebačke obilaznice te Zagrebačke i Slavonske avenije, čime su one već godinama važne gradske prometnice, pod ingerencijom je Ministarstva prometa. Bilo bi bolje da je cijeli zagrebački promet pod njim.

Osnovni problem zagrebačkog prometa je preopterećenost svih segmenata prometa, u kretanju (osobnog, gospodarskog i javnog prijevoza), mirovanju (privatnih i javnih parkirališta te parkirališnih objekata) te lošeg i neučinkovitog biciklističkog prometa, dakle ograničenih ukupnih resursa zagrebačkog gradskog prometa. Pogrešno i štetno je jedan problem rješavati nauštrb drugog.

Prometne probleme u gradu treba rješavati u sinergiji mjera za smanjenjem intenziteta, odnosno boljem modeliranju prometnih tokova i poboljšanja prometnog sustava, kapitalnim ulaganjima, dakle novim prometnim vrijednostima. Nije u pitanju samo aktualna gradska vlast, koja je napravila niz loših i štetnih prometnih rješenja, a zanemarivanje strateških – dovršenje sveučilišnog bolničkog centra Blato u koje bi se premjestili svi gradski bolnički kapaciteti, osim KB-a Dubrava i KBC-a Rebro, denivelacija preostalih bitnih cestovnih i pružno cestovnih pravaca, izgradnja velikih parkirališta uz rubne tramvajske i željezničke postaje uz povezivanje sa sustavom javnog gradskog prometa, izmještanje glavnog nogometnog stadiona na rubni prometni prsten…

U prvoj mjeri, smanjenja gužvi, trebalo bi promicati i subvencionirati rad od kuće, posebice onih koji u kritično vrijeme prometuju najopterećenijim pravcima, poticati modele “dijeljenja automobila” i mikroprijevoza (električni romobili i bicikli) te poticati i subvencionirati korištenje svih vrsta taksija. Pomogla bi i mogućnost vožnje žutom trakom za vozila s četiri i više osoba u vozilu.

Treba optimizirati i rad svih javnih službi kako bi se smanjila, odnosno minimizirala potreba fizičkog odlaska u javnu instituciju. Sve bitno za građane ubuduće treba rješavati on-line. Trebalo bi osigurati uvjete za stupnjevito vrijeme početaka nastave u osnovnim, srednjim i visokoškolskim institucijama, a od velike bi koristi bilo izmještanje bolničkih kapaciteta u budući sveučilišni bolnički centar Blato.

A kad su u pitanju primarni utjecaji na promet, treba prvenstveno poboljšati javni gradski promet, kao poželjnu alternativu osobnom prijevozu.

Dugoročno treba izgraditi metro kroz središte Zagreba te treba čim prije početi s ozbiljnim pripremama za to. No odmah treba poboljšati i unaprijediti rad gradske željeznice, prvenstveno povećanjem prijevozničkih kapaciteta u kritično vrijeme te poboljšanja parkirališnih mogućnosti uz najvažnije stanice. Treba izgrađivati parkirališta na strateškim lokacijama u gradu te ih povezivati s pokazom za javni promet, primjerice dodatak od 30 posto na pokaz osigurava parkiranje i korištenje javnog prijevoza.