Dvosmjernom regulacijom smanjuje se obujam prometa i zagađenja oko jezera, vozi se sporije te olakšava poslovanje svih subjekata oko jezera, a dugoročno bi Jarun trebalo pretvoriti u pješačku i biciklističku zonu s električnim autobusnim prometom. Za Zagreb News piše Željko Marušić, redoviti profesor na Fakultetu prometnih znanosti Sveučilišta u Zagrebu i glavni urednik Autoportala

ŠRC Jarun dragulj je Zagreba koji građanima i turistima u hrvatskoj metropoli pruža niz korisnih i zanimljivih sadržaja. Glavni je problem što je prometno limitiran, plaća ceh lošeg gradskog prometa, posebno za stanovnike južnih i zapadnih dijelova Zagreba. Loša prometna dostupnost i veliki vremenski gubici pri dolasku i odlasku mnoge demotivira da ga posjete.

Da bi takav centar zaživio punim kapacitetom, po suvremenim ekološkim i zdravoživotnim standardima, trebalo bi isključiti automobilski promet te ga pretvoriti u pješačku i biciklističku zonu, s dvokružnim prometom električnim autobusima i dostavom električnim vozilima. To bi trebalo sustavno upotpuniti poboljšanjem tramvajskih i autobusnih veza i izgradnjom parkirališnih kapaciteta u blizini ulaza.

No to cjelovito i sustavno rješenje moguće je riješiti za najmanje pet godina, a trebali bi ga riješiti Grad Zagreb i Vlada u sinergiji. Poboljšanje životnih i turističkih standarda u hrvatskoj metropoli nacionalni je interes.

Tek tada bi ŠRC Jarun postao jedinstven ne samo u Hrvatskoj, nego u ovom dijelu Europe. Dotada treba najbolje organizirati postojeće stanje. Jednosmjerni promet, u izvedbi svojevrsnog kružnog toka, ima prednosti, jer je osigurana cirkulacija prometa, kroz povećani smjerni presjek, bez rizika nasuprotnih kolizija vozila. Ali postoji i druga strana medalje. Kad se dođe do lokacije zapadno nedaleko od ulaza, za povratak, umjesto iste kratke rute treba okružiti cijeli Jarun. Također, ako se želi posjetiti ugostiteljske objekte istočno od ulaza, umjesto puta od 500 do 1000 metara treba napraviti cijeli krug oko Jaruna.

Mnoga vozila tako trebaju napraviti nekoliko kilometara dodatnog puta, što je vremenski i financijski gubitak (gorivo), a proporcionalno se više zagađuje zrak. Time se umanjuje glavna vrlinu Jaruna – čisti okoliš. Usto jedno poboljšanje u sigurnosti – smanjenje rizika frontalnih sudara – stvara veće pogoršanje jer vozači u jednosmjernom cirkularnom prometu voze brže i neopreznije, pa se broj prometnih nesreća, u istom vremenskom razmaku, umjesto očekivanog pada, povećao i to gotovo dvostruko. Najveći je problem što se naplaćuje svaki, pa i najkraći ulazak vozilom na Jarun, bez mogućnosti da se, kao na ulascima u zračne luke, omogući besplatan ulaz ako se iziđe u vremenu do 15 minuta. Promet i prometna regulacija trebaju služiti građanima te sportskim, rekreacijskim i poslovnim subjektima. Ako s njihove strane stižu primjedbe da im novi prometni sustav oko Jaruna otežava posao, povećava troškove, “zagorčava život”, treba stanje poboljšati.

Prvu promjenu, besplatan ulazak do 15 minuta, treba napraviti odmah, jer će donijeti prednosti, pogotovo za veslački sport i dostavne aktivnosti. A povratak na staru dvosmjernu regulaciju trebalo bi pripremiti i doraditi u sljedećim mjesecima, vodeći računa o sinergiji s biciklističkim prometom te ugradnjom kamera za nadzor brzine i vibracijskih uspornika na kritičnim lokacijama. Za Jarun bio bi to prometni povratak u budućnost.