Prometni stručnjak ZgNewsa, glavni urednik Autoportala, objašnjava zašto je izvedba s dva spojena cestovna rotora u neposrednoj blizini i pet pješačkih prijelaza na Trešnjevci bila nužna za sigurnost sudionika u prometu

Cestovni rotor je najsigurniji tip raskrižja u istoj ravnini, koje funkcionira bez semafora i sastoji se od priključnih cesta i kružnog raskrižja u obliku kružnog toka u kojem se promet odvija smjerom obrnuto od gibanja kazaljke na satu. Vozila se u cestovni rotor uključuju poštujući pravilo da vozilo koje je u rotoru ima prednost pred vozilima koja dolaze iz pristupnih cesta. Budući da se u središnjem krugu može voziti samo smanjenom brzinom, a da vozila iz pristupnih cesta u rotor također ulaze smanjenom brzinom, ili se prethodno zaustavljaju propuštajući vozila u rotoru (tu ne vrijedi pravilo desne strane), praktički se eliminira mogućnost teških, a pogotovo tragičnih prometnih nesreća. Rotor obavlja tu važnu sigurnosnu značajku bez semafora (Remetinečki rotor je iznimka od pravila), zaslugom dobre preglednosti i ima veću propusnu moć. Problem rotora je teško uključivanje u uvjetima gustog prometa, otežana izgradnja pješačkih staza te veća količina prostora koji se koristi za to prometno rješenje. No, sigurnost prometa i zaštita od teških sudara glavna je prednost te je preporuka struke da se cestovni rotori postavljaju gdje god je moguće. Ako se koriste u stambenim blokovima, minimalna udaljenost između dva uzastopna rotora je od 150 do 200 metara.

Nedavno je na zagrebačkoj Trešnjevci , na mjestu gdje se spajaju Nova cesta, ulica Božidara Adžije i Kranjčevićeva u promet pušten ‘’dvostruki rotor’’ koji je iznimka od pravila. Hrvatska metropola njime dobiva specifičnost koja bi mogla postati prepoznatljiva zanimljivost koju će posjećivati turisti i snimati selfije u blizini. To je i glavna prometna tema u Zagrebu. Činjenica da su dvostruki rotori u svijetu iznimka i bizarnost, a ovo je i jedino takvo prometno rješenje u Hrvatskoj, što dovoljno govori o njegovoj specifičnosti. Mnogi su vozači pa i pješaci u početku bili zbunjeni, ali treba novu zagrebačku vlast pohvaliti da je njen sektor za promet osmislio najbolje prometno rješenje u konkretnoj situaciji koje će povećati protočnost i smanjiti prometne gužve.

Slijedni rotori su velika iznimka od pravila i konkretno rješenje je upravo to. Zbog čega je to bilo potrebno? Problem je u prevelikoj količini prometnih tokova na jednoj lokaciji, o sučeljavanju tri dvosmjerne ulice, Nove ceste, Ulice Božidara Adžije i Kranjčevićeve, čiji su temelji postavljeni još krajem 19. stoljeća, a naknadna urbanistička rješenja i izgrađenost limitiraju mogućnosti boljih i cjelovitijih prometnih rješenja. Konačna izvedba prometnica definirana je još krajem 1920-ih, a naknadno su u blizini prometnica izgrađeni stambeni objekti koji onemogućuju bolju izvedbu. Tada nije bio problem u koliziji prometnih tokova jer su prometovala zaprežna vozila i pokoji automobil te ozbiljniji problemi na toj lokaciji počinju 1970-ih i otada je ova lokacija bila poprište prometnih problema, čestih zastoja i nesreća. Stoga je izvedba s dva spojena cestovna rotora u neposrednoj blizini i pet pješačkih prijelaza bila potrebna jer se na veliki rotor ulijevaju prometni tokovi iz dviju vrlo prometnih ulica. Drugi, manji rotor bio je nužan, jer je dolazilo do negativnih interakcija prometnih tokova rotor – Kranjčevićeva i rotor – Božidara Adžije. Vozači na ulasku u rotor iz Kranjčevićeve i Ulice Božidara Adžije fokusirali bi se na ulazak u rotor te je često dolazilo do sudara. Slično je i s izlaskom iz rotora, posebice prema ulici Božidara Adžije, kad bi vozači bili iznenađeni vozilom iz pravca Kranjčevićeve. Naravno, i tada je do nesreća dolazilo zbog kršenja temeljnih prometnih pravila.

Ovo je prometno rješenje pokazalo da se i u nepovoljnim okolnostima može osmisliti prometno rješenje koje će osigurati funkcionalnost za cestovni i pješački promet te riješiti probleme svih interakcija (vozilo – vozilo i pješaci – vozilo). Ovo naravno nije idealno prometno rješenje, ali je najbolje u konkretnoj situaciji, dakle optimalno te će osigurati najveću moguću protočnost i povećati sigurnost, što je i najvažnije. Osim kvalitetne prometno-tehničke izvedbe, i građevinska je izvedba na visokoj razini.

Prvih dana korištenja neki su vozači, pa i pješaci bili zbunjeni, jer novo prometno rješenje jest neobično, ali je usto na konkretnoj lokaciji ograničenih prostornih mogućnosti i logično te potpuno po pravilima prometne struke. Stoga, dok se vozači i pješaci ne priviknu, protočnost će se malo smanjiti, ali to će se brzo riješiti te će se protočnost povećati. A što je najvažnije, na toj je lokaciji minimizirana mogućnost nastanka teških i tragičnih nesreća. Dobra protočnost prometa smanjit će buku i prometna zagađenja

Vozačima savjetujem da voze oprezno, prilagođenom brzinom, na što ih obvezuje članak 51. stavak 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, da prate prometne znakove i postupaju po njima te propuštaju vozila koja su već u rotoru, a izvan rotora dolaze s desne strane. Vozilo u rotoru je uvijek u prednosti, a izvan rotora vrijedi pravilo desne strane. To vrijedi ako nema dodatnih prometnih znakova izričite naredbe, koji određuju da obvezno trebate propustiti vozilo iz ceste s prvenstvom prometa, odnosno usto se trebate dodatno zaustaviti (Stop). Toga na ovoj lokaciji, srećom, nema i ovo je primjer koji treba slijediti i na drugim neuralgičnim prometnim lokacijama u Zagrebu