Prometni stručnjak Željko Marušić objašnjava zašto odlagalište otpada na Jakuševcu treba kvalitetno sanirati te izgraditi centar za gospodarenje otpadom sa sortirnicom, postrojenjem za energetsku oporabu (spalionicom) i odlagalištem

Jedna od najvažnijih zagrebačkih tema je rješavanje problema odlaganja otpada koji se već desetljećima gomila na Jakuševcu. Nedavni incident, uz eksploziju i urušavanje velikog dijela odlagališta, pri čemu su ozlijeđena tri radnika, a jedan je postao invalid, potakao je događaje koji bi dramatično mogli promijeniti stanje u gradu sljedećih desetljeća. Nova gradska vlast donijela je, gotovo panično, dvije temeljne odluke koji bitno mijenjaju životne, gospodarske i prometne uvjete u hrvatskoj metropoli.

Pripremaju se odluke o raskidu koncesijskog ugovora za pročistač otpadnih voda te izgradnje Centra za gospodarenje otpadom u Resniku. Prva odluka ima utemeljenje u neispunjenju stavki koncesijskog ugovora i lošim perspektivama aktualnog ekološkog projekta. No pitanje je hoće li troškovi raskida koncesijskog ugovora biti prekriveni benefitima nove organizacije rada pročistača otpadnih voda kroz gradske tvrtke ili je bilo bolje pričekati istek koncesijskog ugovora te potom krenuti s novom organizacijom i pravno rješavati nadoknade iz koncesijskog ugovora.

Druga odluka za građane Zagreba je mnogo važnija, a to je da će se u dogledno vrijeme, umjesto na Jakuševcu, otpad hrvatske metropole zbrinjavati na Resniku. Na toj se lokaciji, na istočnoj periferiji Zagreba, planira izgraditi Centar za gospodarenje otpadom po suvremenim standardima. To je izazvalo brojne prijepore zbog lokacije, tehnologije, velikih utjecaja na ekologiju, gospodarstvo, poljoprivredu organiziranu kroz brojne OPG-ove te prometne tokove.

Resnik je perspektivna zona Zagreba, uz jedno od najvažnijih prometnih čvorišta u Hrvatskoj, dosad nezagađena, a nije ni urbanistički devastirana poput drugih prigradskih sredina u Zagrebu. Kombinacija obiteljskih posjeda, kuća i gospodarstava pruža dobre mogućnosti za ugodan život i razvoj obiteljskih gospodarstava, poslovnim i uslužnim gospodarskim objektima. Povezanost sa Zagrebom, zbog gužvi na Slavonskoj aveniji u jutarnjim i poslijepodnevnim satima, na donjoj je granici prihvatljivog i u budućnosti će se trebati poboljšavati cjelovitom denivelacijom Slavonske avenije. I tu dolazimo do prvog i velikog problema.

Dodatno povećanje prometa koje bi izazvao Centar za gospodarenje otpadom u Resniku donio bi velike probleme u već granično opterećen prometni tok na istočnom dijelu Slavonske avenije. Brojni kamioni koji bi tom vitalnom, a raskrižjima u istoj ravnini kompromitiranoj prometnici, prometovali cijelog dana, ali i u kritično vrijeme, izazvali bi dodatne velike probleme i gužve. Problem je što cjelovita denivelacija Slavonske avenije nije ni u planovima, alternativni pravci imaju ograničene mogućnosti te bi izgradnja Centra za gospodarenje otpadom na Resniku na dulji rok kompromitirala prometnu povezanost Resnika sa središtem Zagreba, posebice u vremenu odlaska i povratka s posla, uz velike vremenske gubitke za osobne i poslovne namjene.

No taj projekt centraliziranog zbrinjavanja otpada kompromitirat će bitne vrline tog kraja. Naime, tehnološko grupiranje sortiranja, spaljivanja i odlaganja otpada neizbježno i uz najsuvremeniju tehnologiju, posebice u svjetlu realnosti budućeg korištenja (dosljednog pridržavanja svih propisa), neizbježno će izazvati zagađenje okoliša. To će biti nepovoljno za kvalitetu života u Resniku, smanjit će se mogućnost i tržišna vrijednost poslovanja i proizvoda brojnih OPG-ova, što će također smanjiti ponudu kvalitetnih poljoprivrednih proizvoda na zagrebačkom tržištu.

Drastično će se smanjiti vrijednost nekretnina i građevinskog zemljišta, a sve će nepovoljno utjecati na zdravlje svih stanovnika Resnika. Svaku sortirnicu prati i odlagalište, a otpad se ni u kakvim uvjetima ne može 100 posto uporabiti, tj. sve reciklirati. Uz to, spaljivanje otpada i ekološko zbrinjavanje imaju toksični utjecaj na okoliš.

Zbog toga je za Zagreb i građane Zagreba povoljnije sve raditi na već trajno onečišćenoj lokaciji, Jakuševcu, uz saniranje postojećeg odlagališta i izgradnju novog centra za gospodarenje otpadom. Na Jakuševcu već postoji potrebna prihvatna infrastruktura te dovoljan prostor koji se može prenamijeniti za potrebe novog centra za gospodarenje otpadom. Na 700 metara udaljenosti postoji infrastruktura za prihvat toplinske i električne energije. U Resniku bi to tražilo dodatne velike zahvate i ulaganja, a izgradnja bi negativno djelovala na okoliš. Takva postrojenja mogu termički uporabiti mulj s pročistača otpadnih voda (ima nekoliko primjera u bližoj okolici gdje se otpadna toplina koristi za dehidraciju mulja) pa bi i problem pročistača komunalnih otpadnih voda bio trajno riješen.

Nije ni okolišno prihvatljivo transportirati komunalni otpad na veće udaljenosti jer se emisije stakleničkih plinova iz prometa multipliciraju, a istodobno se povećavaju gužve.

Čini se da je ‘’konačna’’ odluka o izgradnji Centra za gospodarenje otpadom u Resniku ishitren potez nove vlasti, uvjetovana približavanjem izbora, na kojima ne mogu računati na rezultate koje su imali prije preuzimanja vlasti. Zbog toga bi bilo dobro da ‘’povuku ručnu’’ i opredijele se za aktivnu lokaciju. Sanaciju odlagališta Jakuševec treba početi što prije. Dehidracijom komunalnog otpada s postojećeg odlagališta može se proizvesti sirovina koja se može termički uporabiti. Zbog toga treba sve aktivnosti vezane za buduće transporte otpada vezati za jedno mjesto – Jakuševac. Uz tehnološki najkvalitetnije rješenje, građanima treba osmisliti porezni model kojim bi im se nadoknadila pričinjena šteta i spriječila buduća.