Ove će se godine, tijekom trajanja Zagreb Film Festivala, koji se održava od 14. do 21. studenoga, održati i međunarodni filmski festival za djecu KinoKino koji je prošle godine pokrenuo tim ZFF-a. Inspiracija za nastanak festivala bilo je gradsko kino kao multifunkcionalni prostor, gdje osim kinodvorana svi prostori mogu biti korišteni kao mjesta učenja, druženja, razgovora, razmjene dojmova i zabave pa ono postaje važno kulturno i socijalno mjesto susreta.

U tom okruženju nastao je projekt “Čitaj što gledaš” s praktičnim radionicama prilagođenim osnovnoškolskom uzrastu, a povezat će umjetnost filma i književnosti s naglaskom na odnos pokretnih slika i književnog predloška. Cilj je potaknuti djecu na kritičko promišljanje, probuditi njihov interes za čitanje i ponuditi okvir za otkrivanje novih i kreativnih načina razumijevanja knjiga i filmova. Kako je istaknula redateljica i producentica Marina Andree Škop, „ekipa oko Zagreb Film Festivala godinama se uspješno bavi medijskom i filmskom edukacijom djece i mladih i ovaj projekt razvio se iz njihova dobrog poznavanja onog što je deficitno u kulturnom razvoju mladih, a to je kritičko promišljanje o kulturnom sadržaju“. S filmskom kritičarkom Ninom Kovačić, Marina Andree Škop moderirat će radionice nakon projekcija filmova koji će biti prikazani djeci. Riječ je o filmovima “Pinokio” Mattea Garronea i “Uzbuna na Zelenom vrhu” Čejen Černić Čanak.

Nakon filma ‘Pinokio’ Mattea Garronea održat će se radionice čitanja knjige po kojoj je snimljen film i pisanja osvrta. FOTO: Archimede

Zadatak za djecu će se sastojati od čitanja knjige po kojoj je snimljen film i pisanje osvrta uz pomoć edukativne brošure koja će usmjeravati polaznike kako analizirati filmsko i književno djelo i povezati te dvije umjetnosti. Tri najbolja rada bit će nagrađena, rok za prijavu je 18. listopada 2021. godine, a izabrani sudionici će 23. listopada i 6. studenoga sudjelovati u radionicama u prostoru kreacije Urania, gdje će nakon projekcije filma uslijediti praktični dio radionice. Projekt je financiran sredstvima Ministarstva kulture i medija povodom Godine čitanja 2021. Marina Andree Škop objasnila je kako će povezati umjetnost filma i književnosti s naglaskom na odnos pokretnih slika i književnog predloška. „Puno je filmova za djecu koji su nastali po motivima različitih književnih predložaka. Kada kao producent razvijate film za djecu, prodajni agenti su puno više zainteresirani za sadržaje koje publika već poznaje. Filmovi rađeni po knjigama ili koji se rade po motivima stripova imaju puno bolju gledanost od onih koji su rađeni po originalnim scenarijima. Dakle, književnost i film su usko vezani u mnogim djelima.“

Njihov je zadatak na radionici krenuti od priče i usporediti koliko se priča knjige razlikuje od filmske priče. Također će detaljno obraditi njene junake i usporediti je li isti glavni junak u knjizi kao i u filmu te će detaljno proći njegov razvoj i motivacije u jednom i u drugom mediju. Na koncu žele staviti naglasak je li pouka jednog i drugog djela ista. „Budući da se filmovi koji se rade ‘po motivima’ knjiga često razlikuju od originala ne samo po detaljima nego i po izboru načina kako je ispričana priča, bit će nam jako bitno obraditi njihove razlike u pripovijedanju. Počet ćemo od osnovne razlike, a to je da se u književnim djelima izražava riječima, a u filmskim djelima slikama i zvukom, a tek onda riječima. Filmski jezik je jezik audiovizualnog pripovijedanja, a on se jako razlikuje od onog književnog“, rekla je Marina Andree Škop.

Jedan od ciljeva projekta je potaknuti djecu na kritičko promišljanje, probuditi njihov interes za čitanje i ponuditi okvir za otkrivanje novih i kreativnih načina razumijevanja knjiga i filmova. To je važno u vrijeme kada djeca i mladi gledaju u monitore i ekrane svojih laptopa ili mobitela, prateći uglavnom što kraće sadržaje koji prvenstveno nude zabavu, ne nudeći kritičko promišljanje. Marina Andree Škop želi to potaknuti na radionici. „Vjerujem da razgovor o djelu, književnom ili filmskom, djeca jako cijene. Mi ih često doživljavamo kao pasivne konzumente malih pametnih ekrana, no oni su željni dijaloga, interakcije i učenja kroz igru. Ovaj projekt je samo jedan od malih kotačića sustava koji se kod nas gradi sporo, ali temeljito i uključuje sve veći razvoj filmske i medijske kulture unutar sustava obrazovanja mladih. Nadam se da će uskoro doći i taj dan da filmska i medijska kultura postanu obvezni predmet u osnovnim i srednjim školama.“

Smatra da problem kod mlade generacije nije taj da filmove gledaju na malim pametnim ekranima, već činjenica da ih sve manje gledaju. „Od pojave YouTubea promijenio se format audiovizualnih formi koje djeca prate. S pojavom TikToka skratilo se i trajanje videa na 15 do 60 sekundi, a tako se stvorila navika gledanja kratkih videa. Drugi problem TikToka je savršen algoritam predlaganja videa koje dijete gleda jer je riječ o bombastičnim originalnim dosjetkama koje se vrte jedna iza druge, u nedogled. Navika gledanja ovakvih formi uzrokovala je kod dječje publike gubitak strpljenja za gledanje dužih sadržaja. Također su naviknuti na algoritme koji im predlažu iduće sadržaje koje bi trebali pogledati. Stoga se rijetko usude sami istraživati nove sadržaje i prihvaćaju idući video koji im nudi TikTok ili YouTube. Ako djecu i uspijemo nagovoriti na gledanje sadržaja na velikom TV ekranu, onda dolazi na red Netflix ili neka slična VOD platforma, na kojoj se djeca uglavnom odluče gledati ono što im se nudi na naslovnici. A ako budemo te sreće da ih možemo odvesti u kina, obično se odlučujemo za komercijalne američke hitove. U takvoj postavci svijeta europski film za djecu ne postoji ni na mapi. Mislim da je europski film za djecu u velikoj krizi jer se ne bori samo s holivudskim i netflixovskim visokobudžetnim filmovima i serijama, već se općenito bori za publiku s TikTokom i YouTubeom.“

Kao najveće krivce za ovakvu stanje proziva roditelje jer su, „provodeći vrijeme za vlastitim ekranima pametnih telefona, u velikom broju slučaja zanemarili djecu i prepustili ih njihovim malim pametnim ekranima. Tako da ne bih rekla da je tehnologija kriva, već su krivi roditelji što ne koriste tehnologiju kako bi pobudili istraživački duh u djeci i naučili ih nešto novo. Roditelji uglavnom koriste tehnologije kao nešto što će zabaviti djecu kako bi oni imali vremena za sadržaje na vlastitim pametnim ekranima.“ Marina Andree Škop je nagrađivana redateljica i producentica koja je s Draženom Žarkovićem 2019. režirala film za djecu “Moj dida je pao s Marsa” i godinu dana kasnije i animirani film “Igramo se priče: Škrtac”, profilirajući se za rad s djecom. S kolegicom Darijom Kulenović Gudan od 2004. u Zagrebu vodi produkcijsku kuću Studio dim i radi kao redateljica, scenaristica i producentica. „Zadnje desetljeće rada posvetila sam uglavnom kreiranjem audiovizualnih sadržaja za djecu i mlade. U svakom od tih djela mi je bilo bitno iskomunicirati bitnu ideju i priču s mladima, ali na zabavan i izazovan način. Uz film ‘Moj dida je pao s Marsa’, razvili smo projekt razvoja publike koji smo nazvali ‘Filmovi ne padaju s Marsa’.“

Projekt “Filmovi ne padaju s Marsa” povezan je uz kino-distribuciju filma “Moj dida je pao s Marsa” koja je u Hrvatskoj započela u ožujku 2019., a za prikazivanje ga je verificiralo Ministarstvo znanosti i obrazovanja. Namijenjen je bio edukatorima, roditeljima i djeci od 7 do 12 godina. “Filmovi ne padaju s Marsa” je besplatno za mrežnu distribuciju ponudio seriju materijala i aktivnosti namijenjenih edukatorima, roditeljima i starateljima te djeci i mladima. Organizirane su projekcije s oglednim satovima medijske i filmske pismenosti na kojima su poticani kritički i analitički razgovori o filmu i upoznavanje s raznim aspektima nastanka filma. Nastao je i “Međuzvjezdani filmološko-metodički priručnik”, publikacija s metodičkom pripremom za edukatore koju su u PDF dokumentu ponudili na internetskim stranicama. „Snimili smo i sedam kratkih edukativnih filmova koji duhovitim pristupom upoznaju mlade gledatelje s nekim od filmskih zanimanja ili filmskih postupaka. Riječ je o videosadržajima u kojima se prikazuju karakteristični aspekti nastanka filma ‘Moj dida je pao s Marsa’. Budući da je riječ o avanturističkom znanstveno-fantastičnom filmu, u njemu su korištene tehnike i tehnologije s kojima se filmski stvaraoci ne susreću svakodnevno. Riječ je o djeci izuzetno zanimljivim i suvremenim temama specijaliziranim za ovakvu vrstu filmova. Filmove smo distribuirali na YouTubeu, Instagramu i Facebooku“, rekla je Marina Andree Škop.

‘Uzbuna na Zelenom vrhu’ Čejen Černić Čanak jedan je od filmova o kojima će djeca raspravljati. FOTO: Kinorama