Proizvodnja božićnih drvaca u Hrvatskoj

Svake godine pred božićne blagdane ista dilema – kupiti prirodno ili umjetno božićno drvce? Možda ove informacije malo olakšaju donošenje odluke.

Proizvodnja božićnih drvaca dobro je zastupljena djelatnost u Hrvatskoj, kako kod privatnih proizvođača, tako i na plantažama, odnosno rasadnicima u sastavu Hrvatskih šuma d.o.o. – u našim Upravama šuma podružnicama Gospić, Ogulin, Koprivnica, Zagreb, Delnice, Nova Gradiška i Vinkovci. Dakle, božićna drvca odavno se već ne sijeku i ne izvlače iz šuma, nego se posebno uzgajaju u rasadnicima i plantažama podignutima u tu svrhu.

Najviše se uzgaja obična smreka, koja je proizvedena iz sjemena sakupljenog u našim šumskim sastojinama (područje Gorskog Kotara i Like). Uz nju, u rasadnicima naveliko se proizvodi srebrna (bodljikava) smreka, kao i jela te Pančićeva omorika. Godišnje iz svojih plantaža božićnih drvaca isporučimo cca 10.000 kom.

Iako se na našem tržištu još mogu naći i uvozna božićna drvca iz zemalja EU, sve više kupaca gleda deklaraciju, koja se obavezno mora nalaziti na božićnom drvcu, te pazi da kupuju domaća, svježa božićna drvca, koja su najbolji odabir i s ekološkog gledišta. Prirodna drvca u odnosu na umjetna imaju brojne prednosti. Uzgajaju se u rasadnicima i na poljoprivrednim površinama pa ne ugrožavaju šumske ekosustave. Istovremeno, proizvode kisik, filtriraju zrak i vodu te u svom životnom vijeku utječu na uklanjanje CO2 iz atmosfere, a skladište ga i nakon što su posječena. Procjenjuje se da jedan hektar površine božićnih drvaca godišnje može apsorbirati do 1 tone CO2. Jedno drvce prosječno se uzgaja 10 godina, a svake godine se sade nova koja zamjenjuju prodana. Pritom se proizvode u našoj blizini, a ne dopremaju se iz velikih daljina.

FOTO: Hrvatske šume

Životni vijek drvca ne završava s istekom blagdana. U skladu s principima kružnog gospodarstva, drvca se prikupljaju i zbrinjavaju na kompostištima, a sve organiziraju ovlaštena društva za zbrinjavanje otpada. Ako se odabere živo božićno drvce, u tegli, ono se može zasaditi na privatnoj površini ili se može koristiti više godina za redom ukoliko ima odgovarajuće uvjete za rast u tegli ili se također može zbrinuti kao i odrezano božićno drvce. Samo treba paziti da se stabalce obilno zalijeva i ne drži preblizu izvoru topline. Što se vrste tiče, Hrvatske šume prodaju najviše obične smreke. Neki se ljudi radije odlučuju za jelu, bilo da im je ljepša od smreke, bilo da su se odlučili za malo promjene. Pri tome će neke privući lijepa tamnije zelena boja iglica obične jele, neke stožasti habitus kakav ima nordijske jela, a neke mliječno zelena boja iglica koloradske jele. Tko želi nešto još malo drukčije, može potražiti duglaziju.

U svakom slučaju kupnja prirodnog drvca bolji je izbor od kupnje umjetnog. Umjetna (PVC) drvca često se prodaju kao „ekološka“ jer mogu trajati više godina. Međutim, iako se možda se isprva čini logičnim da je kupnja umjetnog drvca bolja opcija zbog njegove trajnosti, valja imati na umu da to drvce ne samo da nikad nije proizvelo kisik ni uskladištilo CO2, ono je prilikom svoje proizvodnje i transporta oslobodilo mnogo ugljičnog dioksida! Plastično drvce od PVC materijala prema mnogim izvorima je potencijalno štetno za zdravlje, a sjetimo se da se drvca najčešće nalaze u najtoplijim prostorijama u kojima se ukućani najdulje zadržavaju. U isto vrijeme, prirodne smreke ili jele obogaćuju prostor kisikom i često vrlo ugodnim mirisom te neprocjenjivim i nenadomjestivim ugođajem.

I na kraju, kad sve prođe, PVC spojevi se dugo razgrađuju, i do nekoliko stoljeća, dok je kod prirodnih stabalaca situacija upravo suprotna – tijekom razgradnje stvaraju hranjive tvari i obogaćuju tlo za nove generacije biljaka!