Objavljeno u Nacionalu br. 943, 27. svibanj 2016.

Na festivalu u Cannesu poznate glumice progovorile su o položaju žena u Hollywoodu. Premalo ih je, teže dobivaju posao, manje su plaćene, a šefovi filmskih kompanija ne vjeruju u njih

Otkako je na dodjeli prošlogodišnjih Oscara s pozornice progovoreno o tome kako su žene u Hollywoodu – glumice, scenaristice, producentice i brojne druge – obespravljene, ne prestaju javni istupi poznatih glumica koje upozoravaju na to da su nepravedno manje plaćene od glumaca i ne dobivaju glavne uloge, a redateljice teško dobivaju priliku režirati. Dapače, samo devet posto prošlogodišnjih filmova režirale su žene. Zbog toga je kompanija Kering prošle godine u Cannesu pokrenula program “Women in Motion”, u kojem se tijekom tjedan dana na okruglim stolovima i panel diskusijama govori o nepravednom odnosu spram žena u Hollywoodu.

ŠEF KOMPANIJE KERING je François-Henri Pinault koji je vlasnik brendova kao što su Alexander McQueen, Balenciaga, Brioni, Gucci, Puma, Volcom, Saint Laurent i mnogi drugi. Godine 2009. osnovao je fondaciju kojom podupire borbu za žene koje su na bilo koji način obespravljene diljem svijeta. Prošle godine u suradnji s čelnicima filmskog festivala u Cannesu pokrenuo je program “Women in Motion” kojem je cilj istaknuti uspješne žene u Hollywoodu i predstaviti ih kao uzore za brojne žene diljem svijeta. Dodjeljuju se i počasne nagrade, pa su tako prošle godine nagradu dobile glumica Jane Fonda i producentica Megan Ellison. Ove godine program “Women in Motion” održan je drugi put, ponovo uz gostovanje niza sjajnih glumica koje su govorile o obespravljenosti žena u Hollywoodu.

Jasno je da uz Pinaulta na ovom projektu radi i njegova supruga, glumica Salma Hayek, koja je ove godine došla na upravo završeni filmski festival u Cannesu te je odabranoj grupi novinara, među kojima i novinaru Nacionala, prvo objasnila kako funkcionira Kering fondacija. “Lijepo je da postoji društvena svijest u bilo kojoj korporaciji. Korporacije obično biraju projekt koji ima veliku vidljivost i koji je općeprihvaćen. Za predsjednike takvih korporacija divno je kada kažu da je taj i taj donirao milijun ili tri milijuna eura za borbu protiv raka grudi. Mi smo drugačiji. Kada smo prije sedam godina osnovali fondaciju, odlučili smo da se o njoj neće puno znati. Surađivali smo s malim nevladinim organizacijama pa se za nas nije ni znalo. Ako takvima date 100 ili 200 tisuća dolara, to stvara ogromnu razliku za te ljude i tu zajednicu. Radili smo to potiho, nismo objavljivali izvještaje za medije, nitko nije znao da smo, primjerice, bili u Kambodži i pomagali u borbi protiv nasilja nad ženama. I mi smo tijekom godina puno naučili jer su u upravnom odboru sjedili ljudi iz svijeta mode, bez puno iskustva u tom poslu”, objasnila je Salma Hayek.

‘TOLIKO FILMSKIH LIKOVA mogu biti žene, ali autori scenarija po navici daju uloge muškarcima. Zašto političar ili direktor ne bi mogla biti žena?’ pita se Geena Davis

KADA SE POGLEDA PROSJEK gledateljstva u američkim kinima, onda statistike pokazuju da 51 posto žena kupuje kino ulaznice, ali one na filmskom platnu nisu zastupljene u istom razmjeru. Naročito ako nisu Amerikanke, nego su stigle iz drugih zemalja, poput Salme Hayek koja je porijeklom iz Meksika. “Došla sam u Ameriku u vrijeme kada se žene nije slušalo. Mi žene bile smo tipski likovi. Muškarci u Hollywoodu odredili su tri ili četiri lika koja mi žene možemo glumiti, bili su to stereotipi s kojima smo bile sretne. Ako se sjetimo starih vremena, početaka filma, ženama nije bilo dopušteno glumiti. Uloge žena glumili su muškarci. Malo po malo, našle smo način da se uvučemo u film”, tvrdi Salma Hayek. Prisjećajući se dana kada je stigla u Hollywood, kazala je kako su samo jedan posto, ili čak i manje, glavnih uloga u filmovima dobivale žene. “To su bile Julia Roberts, Sandra Bullock i Meg Ryan. To čak i nije bilo tako davno. A onda se pojavila Demi Moore koja je dobila veliki honorar za jedan film i to je odmah bila velika vijest, a mi smo bile sretne zbog toga. Godinama se pričalo o tom honoraru Demi Moore.”

Zanimljivo, Salma Hayek je prva meksička glumica od 1930. do danas koja je došla u Hollywood i postigla određeni uspjeh. “Kao ženu i Meksikanku nisu me loše tretirali, nego je sve bilo utemeljeno na ignoriranju. Nisu ti ljudi u Hollywoodu loši, nego je stanje bilo takvo kakvo je bilo. Nekima od njih sam i zahvalna što su pokazali da postoji prostor u Hollywoodu koji se potpuno ignorira. Rekli su da nitko ne želi gledati žene u glavnim ulogama, to ne donosi zaradu na kino blagajnama. Prošlo je 20 godina, a oni to i dalje govore. To je potpuno pogrešno. Nisam se zbog toga osjećala tužno, samo sam pomislila kako ti ljudi nisu osobito pametni. Nisam se osjećala zbog toga manje vrijednom, ali sam bila ljuta. Bila sam uzbuđena jer sam vidjela da imam veliki potencijal i da bih mogla biti dio rješavanja problema. Znala sam da će to biti borba”, ustvrdila je Salma Hayek.

A tu borbu su prošle Susan Sarandon i Geena Davis koje su ove godine primile u Cannesu počasnu nagradu “Woman in Motiona”. Obje osvajačice Oscara, prije 25 godina glumile su u filmu “Thelma i Louise” redatelja Ridleya Scotta koji je bio šokantan jer je imao dvije žene u glavnim ulogama. “Nismo snimili samo feministički film, snimili smo film o dvjema prijateljicama koje imaju izbor i moć”, prisjetila se u Cannesu Susan Sarandon, dok je Geena Davis dodala: “Nitko nije mogao predvidjeti da će film imati takav utjecaj.” I dok je muška publika u čudu gledala film, one su se nadale da će upravo on promijeniti odnos prema ženama u Hollywoodu. “Mislili smo da će ‘Thelma i Louise’ nešto promijeniti, ali to se nije dogodilo. Tako se mislilo i da će film ‘Mamma Mia!’ nešto promijeniti, pa se to nije dogodilo, ‘Seks i grad’ je trebao nešto promijeniti, a nije, a to se sada događa i s filmom ‘Igre gladi’”, rekla je Geena Davis.

SUSAN SARANDON smatra da je tome tako zato što Hollywood sve više i više izgleda kao korporacija u kojoj većinom muškarci donose najvažnije odluke: “Ženama je lako vidjeti muškarca u glavnoj ulozi u filmu i reći ‘ja se mogu identificirati s njim’, dok je muškarcima teško vidjeti ženu u glavnoj ulozi i reći ‘mogu je razumjeti i podržati’. Taj manjak maštovitosti kod muškaraca usporava razvoj ženskih uloga.” Ipak, ona vidi i pozitivne pomake, pa je tako rekla da je danas ohrabrujuće kod žena to što postoje nevjerojatne komičarke čiji filmovi zarađuju veliki novac, poput Melisse McCarthy i Amy Schumer. “Postoji puno glumica koje su pokrenule vlastite producentske kompanije, kreiraju filmske uloge za žene, što je dobar znak. Ne vjerujem da su čelnici filmskih kompanija odjednom shvatili da trebaju stvarati filmove za žene”, ironično je naglasila slavna glumica.

STATISTIKE POKAZUJU da 51 posto žena u SAD-u kupuje kino ulaznice, ali one na filmskom platnu nisu zastupljene u istoj mjeri. Pogotovo ako nisu Amerikanke

“TOLIKO MNOGO FILMSKIH LIKOVA mogu biti žene, ali autori scenarija po navici daju te uloge muškarcima. Stanite i razmislite malo, zašto političar ne bi mogla biti žena, zašto direktor ne bi mogla biti žena, zašto najbolji prijatelj nekog frajera ne bi mogla biti žena? Kada žena režira film ili napiše scenarij, onda broj ženskih likova u tom filmu raste. Svi znamo da je prema prvom scenariju lik Ellen Ripley u filmu ‘Alien: Osmi putnik’ trebao biti muškarac, da je glavni lik u filmu ‘Salt’ trebao biti Tom Cruise, a ne Angelina Jolie. Vrlo često, kada muškog lika pretvore u ženskog, to može biti uzbudljivije jer se izlazi iz stereotipa”, tvrdi Geena Davis.

Za razliku od njih, francuska glumica i osvajačica Oscara Juliette Binoche brzo je shvatila kako ne želi raditi samo u Hollywoodu pa se nikada nije željela trajno preseliti u Los Angeles, iako joj je njezin tadašnji agent govorio da bez toga neće doživjeti svjetski uspjeh. “Kada čitate ponuđeni scenarij, pitate se ‘koga ja to glumim, čemu služim u ovoj priči?’ i odmah vidite kako će vas koristiti u filmu. Zato sam počela prihvaćati uloge u filmovima koji su drugačiji, nastaju u različitim zemljama i nikada nisam odabrala Hollywood za mjesto u kojem ću živjeti. Osjećala sam da Hollywood ne korespondira s mojom potrebom za slobodom i s mojim duhom. Puno puta sam zato odbijala uloge, a moj američki agent pokušavao me je uvjeriti govoreći mi kako će to biti dobro za moju karijeru. Međutim, nisam osjećala povezanost s likom koju glumim. Zato je ostanak u Europi bio način otpora”, otkrila je Juliette Binoche koja je, primjerice, 1993. odbila ulogu u filmu Stevena Spielberga “Jurski park” kako bi glumila u filmu “Tri boje: plavo” redatelja Krzysztofa Kieslowskog. “Jednom prilikom pitala sam Spielberga zašto ne snima filmove o ženama, sa ženama u glavnim ulogama, a on mi je odgovorio kako je snimio jedan takav na početku karijere, ali kasnije se sve vrtjelo oko rata, naoružanja i akcije. Sličan razgovor vodila sam i s Martinom Scorseseom. On ima žensku stranu u sebi, ali je nije istražio. Mislim da i muškarci moraju razgovarati o ženskoj strani. Svi mi moramo se otvoriti prema novom sloju samih sebe. Svi mi imamo mušku i žensku stranu”, smatra Juliette Binoche koja tvrdi da treba reći “ne” Hollywoodu.

ONA KOJA IPAK NEMA tako loša iskustva s Hollywoodom, barem prema onome što je rekla u Cannesu, glumica je i redateljica Jodie Foster koja je na festivalu predstavila svoj novi film “Money Monster”. Ona je karijeru glumice počela još kao dijete. “U svojih 50 godina glume vidjela sam drastične promjene. Kada sam bila dijete i imala dječje uloge, na snimanju nisam viđala žensko lice osim glumice koja je glumila moju mamu te šminkerice. Vremenom se situacija mijenjala. Ulaskom žena u svijet filma mnogo se toga promijenilo, atmosfera na snimanjima filmova postala je zdravija. Polako je sve išlo nabolje”, smatra Jodie Foster. Ona kategorički tvrdi kako se direktori filmskih kompanija boje dati priliku ženama u Hollywoodu jer “ovo su riskantna vremena u filmskoj industriji”. Međutim, kada se razgovaralo o tome kako žene nisu tražene kao redateljice u Hollywoodu, Jodie Foster je rekla: “Moja priča se ne može računati jer nisam primijetila da me odbacuju kao ženu redateljicu. Režirala sam prvi film kada mi je bilo 27 godina. Pokrenula sam svoju filmsku kompaniju, producirali smo i prodavali filmove diljem svijeta, što je bilo neobično, pa se može reći da sam imala drugačiji put od ostalih redateljica.” Odnedavno režira i na televiziji, jednu epizodu serije “Kuća od karata” i dvije epizode serije “Orange is a New Black” te smatra kako je “tradicionalno, televizija otvorenija prema ženama, a i u prošlosti je također bilo tako jer je to na televiziji bilo manje riskantno. Danas je televizija mjesto na kojem ćete vidjeti prave priče.”

‘OSJEĆALA SAM DA HOLLYWOOD ne korespondira s mojom potrebom za slobodom. Ostanak u Europi bio je način otpora’, kaže Juliette Binoche koja je više puta odbijala uloge

Sve ove glumice imaju djecu i uvijek je pitanje kako balansirati između posla u Hollywoodu i majčinstva. “Nisam najbolja osoba za takva pitanja jer mi moja glumačka karijera omogućava da se adaptiram. Biram filmove koji se snimaju u Los Angelesu i New Yorku, ponekad u Parizu, i tada moji sinovi mogu biti sa mnom. Mogu raditi svake tri godine. Kao glumica mogu birati, ali kao redateljica to ne mogu. Zato, kada su mi djeca bila mala, gotovo ništa nisam režirala. Ja sam prva dva filma režirala prije nego što sam dobila djecu, nakon čega 12 godina nisam režirala sve dok nisu porasla. Kada sam režirala posljednja dva filma, bili su dovoljno veliki pa nisam morala biti neprestano uz njih”, ističe Jodie Foster koja ima dva sina koji sada imaju 21 i 18 godina. S druge strane, Juliette Binoche tvrdi: “Nikada nisam željela doći u situaciju da moram birati između posla i djece. Uvijek postoji način da istovremeno budete i glumica i majka. Jedno nikada nije važnije od drugog. Uvijek sam sanjala da ću biti i majka i glumica.”

SVE ONE SU BILE ili još uvijek jesu i seks simboli i zato je bilo sasvim logično pitanje koje je upućeno Salmi Hayek, a to je iskorištava li je Hollywood kao jednu od najvažnijih hispano-američkih seks simbola u Hollywoodu. “Mislim da iskorištavamo jedni druge. Na početku karijere mogla sam birati između uloga kućnih pomoćnica ili seksi djevojka. A pogledajte gdje sam sada. Pitali su me: ‘Pa ti si feministica, zašto ti je onda minica tako kratka?’ Ako odlučim da ću istaknuti dekolte, to nije zato što želim da me netko dodirne, nego zato što želim slaviti ono što jesam i svoju senzualnost. A muškarci moraju shvatiti da se ne mogu približiti mom dekolteu. Treba slaviti ono što jesmo, svaki dio tijela koji imamo. To me ne čini manjom feministkinjom”, britko je odgovorila Salma Hayek.