Profesoricu Marijanu Ivanov s zagrebačkog Ekonomskog fakulteta riječki Novi list je pitao kako je moguće da niti jedna državna institucija, niti jedan regulator, revizor, nisu ranije uočili nepravilnosti na koje je sada ukazala izvanredna uprava, a temeljem izvješća PwC-a?

“Do podnošenja prijave institucije nemaju mogućnost sustavne kontrole, a parcijalne ovlasti koje postoje ne daju cjelovitu sliku. Računovodstveni standardi dopuštaju visok stupanj slobode pa financijskom izvješću svakog poduzeća i mišljenju revizora treba pristupiti s dozom opreza. Poduzeće samo izabire i plaća revizora, što otvara prostor za sukob interesa. U slučaju propalih banaka i poduzeća revizori uglavnom nisu bili iz grupe velike četvorke koja više vodi računa o svojoj dugoročnoj reputaciji. Za poduzeća i sustave u privatnom vlasništvu se pretpostavlja da će oni u interesu zaštite interesa dioničara uspostaviti adekvatan sustav korporativnog upravljanja, a na efikasnom tržištu dionica bi cijene na burzi trebale anticipirati sve javno i privatno dostupne pozitivne i negativne činjenice koje se vežu uz izdavatelja dionica. Agrokor nije kotirao na burzi pa je niz bitnih informacija promicao očima javnosti. S druge strane, kotirale su dionice nekih od poduzeća kojima je upravljao, a koje su znatno prije izbijanja krize bile tržišno slabije vrednovane u odnosu na pokazatelje koji su se mogli izvesti iz financijskih izvješća, što znači da je dio investitorske javnosti bio dobro upućen u stvarno stanje. Nasuprot tome, kratkotrajan ekstreman rast cijena dionica netom prije i na početku krize bio je odraz špekulacija, nagađanja i iracionalnosti u uvjetima nedostatka točnih informacija pa ni tržište kapitala nije bilo efikasno.

Hanfa nadzire transparentnost izdavatelja dionica, no ne ulazi u sadržaj izvještaja ni kretanje cijena na burzi ako su objavljene sve formalno potrebne informacije. Poreznu upravu zanimaju prvenstveno pozicije iz financijskih izvještaja koje bi mogle dovesti do umanjenja osnovica za obračun poreza. HNB je supervizor banaka, a ne poduzeća. Banke same procjenjuju koliko su rizika spremne preuzeti, a iako njihove uprave imaju nad glavom nadzorni odbor, njega izabiru vlasnici kapitala željni zarade.

Mišljenje vanjske revizije i kreditni rejting koje dodjeljuju rejting agencije su oslonac korisnicima financijskih izvještaja, ulagačima u korporativne obveznice i dionice, dobavljačima i široj javnosti. Oni su jedini kontrolni mehanizam, a on je u slučaju Agrokora zakazao. Aktualne izmjene Zakona o reviziji možda će donijeti pozitivne promjene. Umjesto revizorske komore, nadzor revizora bi trebalo preuzeti Ministarstvo financija. Dodatno se radi na jačanju konsolidiranog nadzora financijskih konglomerata”, rekla je Ivanov.

Možete li ocijeniti krizni menadžment u ovom slučaju, upravlja li Vlada dobro krizom? Uz niz zamjerki, opći je dojam da se situacija previše razvukla, što također može utjecati na vrijednost kompanija?

“Vjerodostojnost je izgubljena. Previše je šumova, nepovjerenja i netransparentnosti. Nova izvješća Agrokora otvaraju i pitanje koliko je istih ili sličnih dubioza u bilancama drugih privatnih i javnih poduzeća i državnih institucija. Stanje asimetričnih informacija može se nepovoljno odraziti na troškove financiranja ne samo problematičnih, nego i dobrih poduzeća, a kada se klupko umreženosti politike i Agrokora počne odmotavati, nisu isključeni ni efekti rasta premije rizika na državni dug. Međutim, za sada je reakcija financijskih tržišta vrlo suzdržana. Moguće je da se s obzirom na buduće novčane tokove i vrijednost brendova situacija u Agrokoru procjenjuje boljom nego što pokazuju izvješća ili su očekivanja već anticipirana u cijene na burzi i postojeće premije rizika.”