Zagrebačka filharmonija za tri godine obilježit će 150. godišnjicu postojanja, a za taj svečani jubilej ravnatelj tog orkestra Mirko Boch ima jedan veliki plan: da Zagrebačka filharmonija dobije status nacionalnog orkestra. No za to su potrebne izmjene zakona koje bi omogućile korak naprijed za orkestar. Međutim, tu se stvari kompliciraju jer novi zakon o glazbi, koji još ne postoji i koji godinama želi Mirko Boch, ili izmjene nekih postojećih zakona kojima se regulira Zagrebačka filharmonija, mora predložiti Ministarstvo kulture. No sudeći prema nekolicini Nacionalovih sugovornika, uključujući i Bocha, suradnja tih dviju institucija nije dobra.

Od Bocha Nacional je dobio informaciju da Ministarstvo nema razumijevanja za njihove potrebe kao i to da ne postoji zainteresiranost države da Filharmonija postane nacionalni orkestar, dok Ministarstvo kulture u pisanom odgovoru tvrdi da nikakva inicijativa takve vrste do njih nije stigla ni od Grada Zagreba kao osnivača orkestra, niti iz Zagrebačke filharmonije. Da bi se strasti smirile, jer ove dvije i pol godine nije održan nijedan sastanak na tu ili bilo koju drugu temu, Nacionalu je potvrđeno da je dva dana nakon što je Nacional uputio pitanja Ministarstvu kulture, došlo do komunikacije između dviju strana i dogovoren je prvi sastanak ovaj tjedan.

Što bi Zagrebačkoj filharmoniji značio status nacionalnog orkestra i zašto je to toliko važno, pojašnjava ravnatelj Mirko Boch: “Taj status značio bi da je Zagrebačka filharmonija brend, nešto s čime se država predstavlja vani. Grad Zagreb ima nekoliko kulturnih brendova, a jedan od njih je i Zagrebačka filharmonija koja bi morala postati nacionalni brend. Kad bi država, odnosno Ministarstvo kulture, iza nas stali barem upola onoliko kako je to slučaj s Gradom i Milanom Bandićem, gdje bi nam kraj bio. Da bi Filharmonija postala nacionalni orkestar potrebno je izmijeniti Zakon o glazbi. Mi smo glazbena reprezentacija Hrvatske, najbolji orkestar u Hrvatskoj u kojem sviraju najbolji glazbenici. Dokazano. Prezentirajmo to. Glazba, kultura, to je ono najvažnije čime se u inozemstvu moramo predstavljati. Nas ima četiri milijuna, to je jedan kvart u Americi. Ali kad nas predstave bilo gdje, svi znaju za nas i za Hrvatsku. Zagrebačka filharmonija ima snagu i kvalitetu, samo nam treba mala pomoć Ministarstva. U tom zakonu trebalo bi stajati da je Zagrebačka filharmonija nacionalni orkestar, što bi značilo izmjenu ugovora o radu svih glazbenika, nešto veća primanja jer oni to zaslužuju. To bi značilo i ubrizgavanje financijske injekcije od nekoliko milijuna kuna, što je malen novac za ono što bi donijelo Hrvatskoj. Time bismo napravili novi iskorak, radili bismo više koncerata, svirali bismo više u inozemstvu, ali i u Hrvatskoj. Mi tradicionalno sviramo u nekim gradovima u Hrvatskoj, kao što su Vukovar, Đakovo, Zaprešić, ali ovaj status značio bi našu veću obvezu nastupanja po domovini. To bi dalo mogućnost i za oformljavanje mlade filharmonije, kao što to ima Beč ili Berlin, pa onda možemo napraviti pravi kulturni bum”.

Boch je objasnio i odnos Filharmonije s Ministarstvom kulture, iz kojeg je razvidna niska razina komunikacije i razumijevanja:

“Iskreno, nemamo prebliske dodire s njima jer Ministarstvo misli da Grad Zagreb kao 100-postotni vlasnik i osnivač mora preuzeti sve obveze, i nije dovoljno involvirano u naš rad. Kad bi država dala pola onoga što daje Grad, bilo bi odlično. Mi smo mala zemlja i ne vidim smisla da se novac Ministarstva kulture rasprši, ali znam isto tako da su potrebe velike i da se pokušava balansirati novcem najbolje što se može. Ali opet, ako smo mi hrvatska reprezentacija u glazbi, status nacionalnog orkestra za nas bi značio dobar temelj. Tako je u inozemstvu. Turizam u Zagrebu raste, a veliki procvat doživio je baš kulturni turizam. U Zagreb su došle najveće svjetske zvijezde i po tome se možemo uspoređivati s Bečom. Koliko god većina misli da svijet okreće novac, ja mislim da ga pokreće ljubav prema čovjeku i prema glazbi. Imamo sjajan orkestar i šteta bi ga bila ne iskoristiti, a u tome bi pomogao taj status nacionalnog orkestra. Ministarstvo bi zakonom moralo izdvojiti Zagrebačku filharmoniju i učiniti nas nacionalnim orkestrom, dati svoj doprinos kulturi. Mi danas napravimo između 50 i 70 koncerata, to bi bilo više posla za nas, ali bi to značilo i izgradnju nove dvorane. Problem je komunikacija koja ne postoji. Treba više lobirati, to je svima u interesu, a nije riječ o puno novca. Bez kulture nema naroda, a isto se može i reći i za glazbu. Mi se imamo čime podičiti, samo trebamo podršku i razumijevanje”.

Kako kaže Marija Šiško iz Ministarstva kulture, to ministarstvo prošle godine ovom orkestru dalo je samo 110.000 kuna, ali pojasnila je odnos Ministarstva i Filharmonije:

“Zagrebačka filharmonija je javna ustanova u kulturi čiji je osnivač Grad Zagreb, a Ministarstvo kulture podržava potporama njihove koncertne aktivnosti temeljem prijava koje Zagrebačka filharmonija uputi na Poziv za predlaganje programa javnih potreba u kulturi Republike Hrvatske i zakonom propisanog natječajnog postupka. U 2018. gostovali su u Đakovu (16. Strossmayerovi dani, Katedrala sv. Petra) i u Vukovaru (perivoj Dvorca Eltz – u znaku 20. obljetnice njihova prvoga poslijeratnog koncerta u Vukovaru, u kojemu od tada gostuju svake godine). Za ta dva koncerta osigurano je 100.000 kuna, dok je za program međunarodne kulturne suradnje osigurano dodatnih 10.000 kuna”.

S obzirom na to da je Boch spomenuo zakon o glazbi koji ne postoji, Marija Šiško pojasnila je da je Ministarstvo kulture objavilo Plan savjetovanja o nacrtima zakona i drugih propisa u 2018., u okviru kojih nema tog zakona pa nisu moguće ni izmjene:

“Plan savjetovanja uključuje sljedećih sedam zakona: Zakon o knjižnicama i knjižničnoj djelatnosti, Zakon o obavljanju umjetničke djelatnosti, Zakon o upravljanju javnim ustanovama u kulturi, Zakon o kulturnim vijećima, Zakon o financiranju javnih potreba u kulturi, Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o elektroničkim medijima te Zakon o kazalištima. Temeljem Zakona o upravljanju javnim ustanovama u kulturi Ministarstvo kulture nema u nadležnosti preuzimanje inicijative nad bilo kojim sadržajem djelovanja javnih ustanova u kulturi Grada Zagreba, a time ni podlogu za izmjene njihova statusa”.

Marija Šiško ponovila je da, vezano uz status Zagrebačke filharmonije, ni Grad Zagreb kao osnivač, a niti Zagrebačka filharmonija Ministarstvu kulture nisu formalno uputili bilo kakvu inicijativu vezanu uz promjenu statusa. Boch to poriče tvrdeći kako se o tome razgovara već godinama, ali isto tako kaže da će se na ovotjednom sastanku vidjeti ‘’gdje je zapelo’’.

Kako kaže Marija Šiško, postoji razmišljanje dijela struke kako bi u okviru Zakona o kazalištima bilo poželjno s nekolicinom članaka urediti određene principe vezano za djelovanje orkestra, a te će se inicijative razmotriti u raspravama o novom Zakonu o kazalištima.

Budući da je Mirko Boch nahvalio gradonačelnika Bandića i njegovu privrženost orkestru te svesrdnoj pomoći koju im Grad daje, Nacional je gradskoj upravi uputio pitanja, od kojih je jedno bilo upravo odnos Grada i Ministarstva te postoji li komunikacija Grada s Ministarstvom kulture. Pročelnica Gradskog ureda za kulturu Ana Lederer na to pitanje nije dala odgovor, što dovodi u sumnju odnos Ministarstva i prema Gradu kao osnivaču. Odgovorila je sljedeće:

“Zagrebačka filharmonija je javna ustanova koja obavlja glazbenu djelatnost izvođenjem orkestralnih i ostalih glazbenih djela s ciljem unapređivanja glazbene djelatnosti i umjetnosti, poticanja i širenja glazbene umjetnosti te promidžbe hrvatske glazbene umjetnosti u zemlji i inozemstvu. Zagrebačka filharmonija je u obavljanju registrirane djelatnosti samostalna i obavlja je sukladno zakonu. Prava i dužnosti osnivača Zagrebačke filharmonije obavlja Grad Zagreb. Vezano uz financiranje rada Zagrebačke filharmonije Grad Zagreb osigurava plaće zaposlenicima, materijalne troškove kao i financiranje programa kroz Poziv za predlaganje programa javnih potreba u kulturi Grada Zagreba. Tako je u 2018. godini za ukupno 50 koncerata iz ciklusa Zagrebačke filharmonije, kroz program Javnih potreba u kulturi s pozicije glazbene djelatnosti, osigurano ukupno 3,8 milijuna kuna. Također, sredstvima iz Proračuna Grada Zagreba financirano je i ovogodišnje gostovanje Zagrebačke filharmonije na Dubrovačkim ljetnim igrama i to u iznosu od 90.000 kuna”.

Iz svega ovoga i više je nego vidljivo da problem u komunikaciji postoji, ne samo između Ministarstva kulture i Zagrebačke filharmonije, već i između Ministarstva kulture i Grada Zagreba, te da se iz nekog razloga već godinama ne pronalazi rješenje koji bi Zagrebačku filharmoniju digao stepenicu više. Jedino je pitanje zašto u Ministarstvu tvrde da im nije poznata ta inicijativa o statusu Filharmonije kao nacionalnog orkestra, dok Boch tvrdi da su nekoliko puta o tome razgovarali.

Filharmonija je, kako je pojasnio Boch, sezonu otvorila krajem rujna s Dmitrijem Kitajenkom, umjetničkim savjetnikom, trenutačno jednim od najboljih dirigenata, koncertom na kojem su pjevali hrvatski solisti. Treću godinu organiziran je off ciklus koji se iz godine u godinu pokazuje sve veći uspjeh jer se kroz te koncerte pokazuje da Zagrebačka filharmonija može sve:

“Naš slogan Jer niste čuli sve! onda dobiva puni smisao. Imamo sjajnih 116 glazbenika, sjajan orkestar koji raste iz mjeseca u mjesec uz izvanrednu podršku Grada i gradonačelnika Bandića. Otvorili smo dosta radnih mjesta tako da orkestar raste i u broju i u kvaliteti, imamo otvorene međunarodne audicije na koje dolaze glazbenici doslovce iz svih krajeva svijeta. Na posljednjoj je audiciji za flautu, primjerice, bilo čak 38 kandidata, od čega njih 34 iz inozemstva. U ovom ciklusu nastupit će Gonzalo Rubalcaba, Kubanac, sjajan džezist koji prvi put nastupa u Zagrebu, svirat će između ostalog Bernsteina jer je godina Bernsteina. Nastupit će i Julian Rachlin, Vlatko Stefanovski, Luka Šulić, sjajni koncerti ponovno očekuju publiku. Šulić će prvi put svirati solo s nama, što mislim da je budućnost za obojicu člana 2Cellosa jer nakon velike turneje najavljuju ili dugu pauzu ili razlaz. Šulić će svirati Šostakoviča i Rimski Korsakova. Imat ćemo koncert kao in memoriam Lovri Matačiću, a prvi put će s nama svirati i dvojica pijanista – Goran Filipec i Dejan Lazić – jedni od sigurno najboljih u svijetu. Ova godina je repertoarno složena baš onako kako smo željeli. Taj off ciklus daje novu notu, novi sjaj, da pokažemo što možemo. Kao što se sve mijenja, tako se mijenja i glazba i moramo se prilagoditi novim trendovima i privući mlade. Taj off ciklus pokazuje da smo to i uspjeli jer stalno povećavamo broj pretplatnika kojih je trenutačno oko tri tisuće. Grad ulaže puno i naša je zadaća da to sugrađanima vratimo na najbolji mogući način”.

‘Problem je komunikacija koja ne postoji. Treba više lobirati, to je svima u interesu, a nije riječ o puno novca. Samo trebamo podršku i razumijevanje’, tvrdi Mirko Boch

Kao što je poznato, u Gradu Zagrebu je zaista velika navala na glazbene škole, puno djece želi svirati, a Boch smatra da je zadaća Filharmonije naći načina da ih se u glazbi zadrži, posebno kao publiku. Mora ih se dovesti u Lisinski i stvoriti naviku dolaska na koncerte:

“Posljednje tri godine imamo akciju ‘otškrinuta vrata Zagrebačke filharmonije’ kad klinci iz osnovne škole, pa i vrtića, dođu na pozornicu, porazgovaraju s orkestrom, probaju svirati, dakle u izravnom su kontaktu s nama. Zadaća Zagrebačke filharmonije je stvarati bolje i kvalitetnije društvo kroz glazbu, a to i radimo, to Grad zaslužuje. Plavi ciklus radimo sa šefom-dirigentom Davidom Danzmayrom, kojemu u lipnju ističe ugovor pa smo u potrazi za novim. Imamo već neke ideje, nekoliko imena, ali ne žuri nam se. Orkestar je glazbeno narastao, a pravilo je da orkestar bira šefa-dirigenta pa ćemo kroz ovu godinu doći do nekog. Sva sreća da zaista svi žele raditi s nama pa sam siguran da će svi biti zadovoljni’’.

Repertoar i program Zagrebačke filharmonije slažu umjetnički savjetnik, šef-dirigent i Boch kao ravnatelj. Program se slaže, pojašnjava Boch, ponajviše poštujući ukus publike, jer zna se što već tradicionalno ‘’prolazi’’ kod zagrebačke publike, iznimno dobro upućene u klasiku i jako dobro obrazovane i educirane za tu vrstu glazbe. Uvijek se dodaju novi koncerti, nešto drugačije, ali kompozitori poput Mahlera ili Beethovena uvijek su slušani i popularni. Osluškuje se publika i zna se kako ih iznenaditi nekim, kako ih je Boch nazvao, glazbenim ‘’bombončićima’’.

Kad su u pitanju nastupi, Filharmonija ih ima pregršt: “Ponovno idemo na novogodišnju turneju, treći put u posljednje četiri godine sviramo novogodišnji koncert u Muscatu, u Omanu, a nakon toga prvi put idemo u Kuvajt, gdje ćemo održati tri koncerta. Ta dvorana je ‘svemirski brod’, čudo arhitekture. Nadam se da ćemo mi u Zagrebu isto tako dočekati još jednu dvoranu koja je neophodna, uz Lisinski. Isto tako, upravo smo potpisali ugovor za švicarsko-austrijsko-njemačku turneju. U Austriji nastupamo često pa smo nekoliko puta nastupili u Beču i Salzburgu, ali Njemačkoj se posebno veselimo jer ondje nismo desetljećima nastupali. Riječ je o turneji po velikim koncertnim dvoranama i to se nije dogodilo već dugo, a to sve ukazuje na kvalitetu orkestra. To su te potvrde koje stalno dobivamo. Gostovanja su izuzetno važna, posebno ako se zna da mi na takvim turnejama sviramo i hrvatsku glazbu, hrvatske kompozitore. Azijska publika je drugačija, poseban je osjećaj biti u Kini ili Omanu i nastupati ondje. Publika na takve koncerte dolazi s kokicama i Coca-Colom, sve je posve drugačije, ali je svejedno posebno. Dobro reagiraju, primjerice, na Straussa i ‘Na lijepom plavom Dunavu’. Žele nas slušati, vole nas, željni su toga, a mi smo najveći kulturni ambasador Hrvatske. No nama Europljanima je, usudio bih se reći, najvažnije nastupati upravo u ‘staroj’ Europi, kolijevki civilizacije. Nastupiti u Musikvereinu ili Konzerthalleu u Beču, ili u Njemačkoj zaista potvrđuje kvalitetu. Mi se moramo fokusirati na staru Europu i tu se ‘boriti’ s drugim orkestrima. Već sad smo u vrhu, a za nekoliko godina sigurno ćemo se moći uspoređivati s najboljima u svijetu. Kako kaže Kitajenko, zvučimo već sad bolje od Bečke filharmonije. Novi glazbenici donose novu svježu krv, a u kombinaciji s iskusnijim kolegama stvorila se kombinacija koja obara s nogu. Prvi put Filharmonija ide i na turneju u Izrael iduće godine, a nakon toga izraelske kolege dolaze u Zagreb. Bez kulture nemamo ništa, ne postojimo, pa je tu Zagrebačka filharmonija važan ‘izvozni proizvod’. Čuje se glas o nama, imamo tradiciju, vole nas i ponosni smo na to”.