Objavljeno u Nacionalu br. 648, 2008-04-15
Ako želi izbjeći blokadu pregovora s EU, Vlada mora ukinuti subvencije brodogradilištima, odmah privatizirati ona koja su uspješna te zatvoriti ona za koja se pokaže da ne mogu pozitivno poslovati u takvim okolnostima
Tek nekoliko tjedana nakon što je Hrvatska odgodila primjenu ZERP-a na zemlje članice Europske unije i nakon što su pretpristupni pregovori ponovo krenuli s mrtve točke, Hrvatskoj prijeti nova blokada pregovora u poglavljima industrije i zaštite tržišnog natjecanja.
Da bi udovoljila europskim uvjetima, Hrvatska će morati ukinuti subvencije brodogradilištima, odmah privatizirati ona koja su uspješna, a zatvoriti ona za koja se pokaže da ne mogu pozitivno poslovati u takvim okolnostima. Hrvatski sindikati oštro se protive takvim rješenjima i tvrde kako Vlada ne smije pristati na njih po cijenu blokade pregovora s Europskom unijom.
Naime, krajem prošlog tjedna uprave pet velikih hrvatskih brodogradilišta hrvatskoj su vladi trebali isporučiti nove, poboljšane verzije planova restrukturiranja. Te će planove Vlada sjediniti u jedan dokument te ga potom do kraja travnja proslijediti Europskoj komisiji. U Vladi se nadaju kako će na temelju tih planova moći početi pregovarati s Europskom unijom.
To je drugi pokušaj Vlade da izradi strategiju reforme brodogradnje. Prvi put je angažirana konzultantska kuća HVB Global Shipping. Njihova studija, pod nazivom “Nacionalni plan restrukturiranja hrvatske brodogradnje”, koja je stajala 2,5 milijuna eura, nije zadovoljila Europsku uniju. Iako studija nije predstavljena javnosti, Nacional je tada objavio kako je riječ o vrlo lošoj kompilaciji poznatih činjeničnih opisa stanja u pojedinim hrvatskim brodogradilištima i mišljenja direktora koji su bili odgovorni za stvaranje milijunskih dugova u brodogradilištima. Te informacije su se pokazale točnima, te je dokument odbijen, a Hrvatskoj je postavljen novi rok za izradu prihvatljivog rješenja. Taj rok istječe posljednjim danom travnja, a proteklih nekoliko tjedana predstavnici Jadranbroda, udruženja hrvatskih brodogradilišta i Ministarstva gospodarstva grozničavo obilaze hrvatske škverove i pokušavaju s upravama uskladiti novu strategiju. Ipak, kako doznaje Nacional, europski diplomati su vrlo skeptični prema sposobnostima Hrvatske da izradi program restrukturiranja brodogradnje koji bi zadovoljio stroge europske kriterije i omogućio početak pregovora o tim dvama važnim poglavljima.
Roger Helmer britanski je zastupnik u Europarlamentu i član zajedničkog parlamentarnog odbora Europske unije i Hrvatske. Helmer već godinama intenzivno prati proces približavanja Hrvatske Europskoj uniji te kaže kako hrvatska vlada još nije pokazala čvrstu volju da riješi problem brodogradnje: “U Bruxellesu je sve jači dojam kako u Hrvatskoj nedostaje političke volje za provođenje strukturalnih reformi. U slučaju brodogradnje Hrvatskoj je omogućeno dovoljno vremena, ali hrvatska vlada nije učinila ništa da ponudi konkretan prijedlog za rješenje tog problema. Prvo nije ispunila rok za izradu plana restrukturiranja brodogradnje koji joj je Europska unija odredila. Potom su izradili planove koji nisu bili adekvatni. Smatram da je Vlada morala znati koje su jasne direktive koje im je Europska komisija uputila u vezi s europskim pravilima o tržišnom natjecanju.
Također, pritisak koji je Europska unija izvršila na Poljsku glede njihovih subvencioniranih državnih brodogradilišta trebao je biti jasan signal hrvatskim institucijama da im je bolje da marljivo rade umjesto da stalno odgađaju neminovno. Umjesto površinskih promjena, Hrvatska je trebala početi proces ozbiljnih strukturalnih promjena.”
Prema Helmeru, zahtjevi Europske unije u pogledu brodogradnje vrlo su jednostavni. Od Hrvatske se traži ukidanje državnih potpora i privatizacija brodogradilišta. Ona koja ne budu mogla funkcionirati u takvim uvjetima morat će biti likvidirana. Takvu mogućnost je najavio i ministar gospodarstva Damir Polančec u svom govoru na Danu poduzetnika Hrvatske. “Ako ne budemo mogli sami sebi dokazati da neko brodogradilište može opstati s istom razinom potpora kao što je to u EU, morat će se tražiti druga rješenja”, rekao je Polančec, dodavši kako se nada da će se s Europskom unijom u pregovorima uspjeti izboriti za prijelazno razdoblje do 2015. godine. Ipak, Roger Helmer kaže kako je tako dugo razdoblje za Europsku uniju neprihvatljivo. “Već sam rekao da Hrvatska ne treba odgađati neizbježno, nego početi s reformama odmah. Hrvatske vlasti moraju što prije ukinuti državne potpore i početi s privatizacijom brodogradilišta. Država nije poduzetnik i ne može kvalitetno upravljati brodogradilištima. Privatni vlasnik će sigurno bolje provesti program restrukturiranja i osigurati razvoj tvrtke nego što to može država. Svaka odgoda ovakvih mjera sigurno bi se pokazala kao vrlo skupa opcija za hrvatske porezne obveznike, a od nje koristi ne bi imao nitko osim političara i posebnih interesnih skupina. Zbog toga smatram da je bilo kakva odgoda takvog procesa neprihvatljiva. Ja i moje kolege sigurno nećemo podržati produljeno prijelazno razdoblje”, rekao je Helmer.
Ako Europska unija ustraje u tako čvrstom stavu, premijer Ivo Sanader i njegova vlada mogli bi se suočiti s velikim otporima u Hrvatskoj. Kako kaže predsjednik Hrvatske udruge sindikata Ozren Matijašević, sindikati neće pristati na privatizaciju i likvidaciju brodogradilišta: “Nećemo pristati na likvidaciju niti jednog brodogradilišta. Svjesni smo da je za preživljavanje hrvatske brodogradnje potrebno provesti racionalizaciju, koja uključuje i otpuštanje dijela radnika, ali zatvaranje škverova za nas je potpuno neprihvatljivo. Jednostavno, smatramo da naša brodogradnja ima što ponuditi na svjetskom tržištu i da je to ipak strateška grana hrvatskoga gospodarstva. Također, ne podržavamo ni opciju hitnih privatizacija kakve se sada spominju. Privatizacija nije sama sebi svrha i to bi Vlada trebala imati na umu. Brodogradilišta prvo trebaju stati na noge, a tek potom treba razmišljati o privatizaciji.”
Kada krajem tjedna pojedinačni planovi restrukturiranja budu dovršeni, Vlada bi se mogla naći u teškoj situaciji. S jedne strane, trebat će udovoljiti zahtjevima Europske unije, što vrlo vjerojatno podrazumijeva i likvidaciju nekih brodogradilišta, a s druge, smiriti i sindikate koji zasad oštro odbijaju mogućnost da pristanu na europske zahtjeve. U takvim okolnostima, bez obzira na protivljenje sindikata, privatizacija je najizglednija opcija za rješavanje krize u brodogradnji.
Rajko Grubišić, profesor na zagrebačkom Fakultetu strojarstva i brodogradnje, te urednik strukovnog časopisa Brodogradnja, smatra kako je proces restrukturiranja i modernizacije prekompleksan i preskup da bi ga mogla provesti država, ali i da je upitno mogu li se naći privatni investitori spremni na tako velika ulaganja: “Situacija na svjetskom brodograđevnom tržištu je takva da naša brodogradnja može opstati jedino u segmentu tržišta brodova velike složenosti i posebnih namjena. U tu svrhu nužno je restrukturirati čitav tehnički brodograđevni sustav koji se sastoji od tri jednako vrijedne sastavnice: proizvodnja, znanost i obrazovanje. Tehnologija u brodogradilištima je uglavnom zastarjela i ne odgovara današnjim standardima gradnje brodova, a zbog nejasne i nedefinirane koncepcije razvoja proizvoda-broda, nema ni jasno zacrtane strategije razvoja projektantske djelatnosti. Primjerice, projektantski uredi u korejskim brodogradilištima pripremali su se oko 10 godina za projektiranje brodova za prijevoz ukapljenog plina. To se dalje odmah odražava na razvoj znanosti.
Naši znanstvenici, umjesto da svoja znanstvena istraživanja usmjeruju prema novom domaćem proizvodu, upućeni su da surađuju u multinacionalnim znanstvenim EU projektima, vrlo često s marginalnim ulogama. Slično vrijedi i za sustav visokoškolskog obrazovanja. U Hrvatskoj se uvijek obrazuju dobri inženjeri brodogradnje, no pitanje je za koga i koliko još dugo. Spomenimo podatak da je u ovom času oko 30 hrvatskih inženjera zaposleno u korejskoj brodograđevnoj industriji. Dakle, restrukturiranje cjelokupnog hrvatskog brodograđevnog sustava golem je investicijski zalogaj. Država, kao vlasnik, zasigurno nema sredstava za tako nešto. Kao logično rješenje nameće se privatizacija, ali pitanje je je li moguće naći investitore koji mogu uložiti tolika sredstva.”
Zato bi Vlada već sad trebala početi tražiti potencijalne investitore koji su spremni uložiti novac u sustav koji je samo u 2006. generirao gubitak od 6 milijardi kuna. Ako brodogradilišta budu privatizirana, u najboljoj poziciji je pulski Uljanik.
Uljanik je već godinama najuspješnije hrvatsko brodogradilište i jedini škver koji posluje u tržišnim okvirima. Unatoč tome što je u prvih devet mjeseci 2007. imao gubitak od 180 milijuna kuna, stručnjaci smatraju da bi Uljanik prvi mogao krenuti u privatizaciju. U upravi brodogradilišta već dugo napominju kako smatraju da Uljanik može funkcionirati kao državna tvrtka, ali da u slučaju privatizacije zahtijevaju da država zadrži kontrolni paket od 25 posto dionica te da vlasničke udjele dobiju radnici i kooperanti.
Procjenjuje se kako bi se potencijalni ulagač mogao naći i za riječko brodogradilište 3.maj. Taj škver, koji zapošljava 1800 radnika, ove će godine napraviti posljednji iz serije brodova koji su ugovoreni bez zaštitne klauzule i koji su zbog toga generirali gubitke. Nakon toga 3.maj bi mogao postati zanimljiv stranim investitorima, ali je pitanje do koje će mjere Europska unija dopustiti Vladi da provede sanaciju dugova.
S druge strane, kao glavni kandidati za likvidaciju spominju se škverovi u Trogiru i Kraljevici. Brodotrogir je zbog neadekvatne lokacije u neposrednoj blizini grada potpuno nerentabilan. Uprava brodogradilišta u budućnosti bi htjela taj škver preobraziti u montažni tip brodogradilišta koje bi zadovoljilo ekološke norme i bilo u skladu s lokacijom na kojoj se nalazi, ali je vrlo upitno mogu li dokazati ekonomsku isplativost takvog plana.
U Kraljevici se nadaju kako bi opstanak brodogradilišta mogli osigurati preorijentacijom na gradnju vojnih brodova. Problem je u tome što prvo moraju dovršiti sve dosad ugovorene poslove izgradnje trgovačkih brodova, a to će potrajati do 2012. Teško je vjerovati da hrvatska vlada može uvjeriti Europsku uniju da Kraljevici odobri tako dug rok za restrukturiranje.
Ipak, u najtežoj situaciji je najveće hrvatsko brodogradilište, ono u Splitu. Od ožujka 2006. kada je izbila afera Wessels, škver je u velikoj krizi. Smijenjeni su predsjednik uprave Goran Vukasović i član uprave Ante Luetić, tako da brodogradilištem upravlja Domagoj Klarić. Istraga afere još nije dovršena, a u međuvremenu škver stvara goleme gubitke. Samo 2006. to je brodogradilište imalo minus od 354 milijuna kuna.
Danas je situacija još gora, s obzirom na to da od izbijanja afere Wessels Brodosplit nije dogovorio niti jedan novi posao.
Spora istraga spomenute afere nije prošla nezapaženo ni u Bruxellesu. Kako kaže Roger Helmer, slučaj Brodosplit je još jedan razlog zbog čega u Europskoj uniji sve više postoje sumnje da su hrvatske institucije sposobne razriješiti probleme u brodogradnji, među kojima je i korupcija. “Korupcija je svakako jedan od problema u hrvatskoj brodogradnji. Zaprimio sam brojna izvješća o sumnjivim financijskim transakcijama u Brodosplitu. Ako postoje ozbiljne naznake kako se u tom slučaju radi o korupciji i ako su u slučaj upleteni i neki visokopozicionirani političari, onda država mora što prije reagirati i provesti sveobuhvatnu istragu. Također, potrebno je provesti i temeljite reforme kako bi se mogućnost za takve nelegalnosti smanjila. Osobno sam vrlo razočaran tempom kojim Hrvatska provodi reforme. Naravno da se takva situacija odražava i na situaciju u brodogradnji”, rekao je Roger Helmer.
Prvi na listi za odstrel
Brodogradilište u Trogiru najčešće se spominje kao glavni kandidat za likvidaciju. Problem Brodotrogira je to što se nalazi na neadekvatnoj lokaciji zbog čega je u trenutačnim uvjetima proizvodnje potpuno nerentabilno. Uprava planira restrukturiranje po kojem bi škver postao montažno brodogradilište, ali je malo vjerojatno da će Europska unija odobriti takav plan.
Privatni ulagači najradije bi u Pulu
Brodogradilište Uljanik u Puli vjerojatno će biti prvi hrvatski škver koji će krenuti u proces privatizacije. Unatoč tome što je u prvih devet mjeseci prošle godine imao gubitak od 180 milijuna kuna, stručnjaci smatraju da je Uljanik jedino brodogradilište koje bi u ovom trenutku moglo zainteresirati privatne ulagače. Razlog relativno uspješnog poslovanja Uljanika krije se u činjenici da to brodogradilište proizvodi brodove veće tehnološke složenosti i veće dodane vrijednosti. U upravi Uljanika protive se privatizaciji jer smatraju da taj škver može uspješno funkcionirati kao i do sada. Ako do privatizacije ipak dođe, zahtijevaju da kontrolni paket od 25 posto zadrži država te da udio u vlasništvu dobiju radnici i kooperanti.