Bivši zatvorenik, osuđen na dugogodišnju kaznu zbog švercanja kokaina, a koji stoji iza udruge Angelus Custos (anđeo čuvar) koja pomaže zatvorenicima da nakon izlaska iz zatvora stanu na noge, resocijaliziraju se te postanu korisni članovi društva, obišao nekoliko novih malih zatvora u Češkoj, koji kažnjenicima pristupaju na humaniji način, poštujući njihove potrebe i individualnost a gradeći društvenu odgovornost. Kažnjenici u njima ne samo da rade već i plaćaju sve svoje životne troškove u kontroliranim uvjetima malih pritvorskih kuća, obrazuju se i u interakciji su s lokalnom zajednicom. Da li je to rješenje za recidivizam i prenapućene zatvore u Hrvatskoj, razgovarali smo s Angel Andonov, danas 63-godišnji diplomiranim pravnikom, koji je diplomirao iz zatvora.

Zatvori su za državu ogroman trošak, a ako se u njih stalno vraćaju isti ljudi onda ih treba mijenjati jer ne postižu svrhu kazne. Pri tome su nezadovoljni svi a ne samo zatvorenici – štrajkaju i suci i pravosudni policajci. O novim europskim trendovima u izvršavanju kazne zatvora, razgovarali smo s utemeljiteljem udruge Angelus Custos, koja štiti ljudska prava zatvorenika.

NACIONAL.HR: Recite nam svojim riječima tko je Angel Andonov?

Otac dva divna sina, poštena, marljiva dečka na koje sam jako ponosan. Ljubitelj prirode i zdravog načina života. Plešem tango. Odgojen sam da poštujem tzv. tradicionalne vrijednosti i koliko god to danas često izazivalo podsmjeh, zadovoljan sam što kroz život nisam kročio ostavljajući prijatelje u nevolji, niti gazio svoju riječ. 

NACIONAL.HR: Ima li neka misao vodilja kojom se kroz život vodite?

Vjerujem da svijet može biti bolji, ako prestanemo gledati samo svoju kuću i okućnicu već sagledamo malo širu sliku. 

NACIONAL.HR: Nakon izlaska iz zatvora, gdje ste proveli gotovo 18 godina i diplomirali pravo, osnovali ste udrugu Angelus Custos u čijem su fokusu djelovanja zatvorenici i bivši zatvorenici…

Nakon izlaska iz zatvora, shvatio sam da čak niti ja, koji sam se obrazovao i imao mentalnu snagu izvući najbolje iz tako teške situacije, ne mogu pronaći posao koji bi mi osigurao egzistenciju! Razmišljao sam što tek dočeka one mlade ljude, pred kojima je život, a koji nakon iskustva kazne, žele krenuti iznova. Shvatio sam da su im šanse nikakve, pa je time povratak starom načinu života neminovan, jer društvo ih opstruira na svakom koraku. Čemu onda služi kazna ako ljude “zacementira” u abnormalnosti?

NACIONAL.HR: Kako Vam ide s radom, na što se najviše fokusirate?

Obzirom na moje jedinstvene kompetencije, odlučio sam se fokusirati na primarnu pravnu pomoć zatvorenicima i njihovim obiteljima tijekom izvršavanja kazne, pomoć u pronalasku posla i psiho-socijalnu podršku po otpustu na slobodu i, najvažnije – lobirati da način izvršavanja kazne zatvora evoluira. Za ovo posljednje bio je presudan telefonski poziv koji je omogućio da se u širim razmjerima, iskoristi pozitivan potencijal moje životne priče.

Nazvala me je  znanstvenica i predstojnica Katedre za Kazneno pravo na Pravnom fakultetu u Zagrebu, Anna-Marija Getoš Kalac, koja se godinama bavi kriminologijom, viktimologijom i penologijom te je znala za moj slučaj. Na njenu inicijativu sam u ime moje udruge, bio sudionik simpozija u Bruxellesu, o izmjenama sustava izvršavanja kazne u EU. Na tome ću joj doživotno biti zahvalan.

NACIONAL. HR: Dakle, u ožujku ove godine ste bili na simpoziju RESCALED-a pod pokroviteljstvom Vijeća EU u Bruxellesu. Što ste tamo radili, zašto je važan RESCALED?

RESCALED je europski priznata organizacija koja postoji već pet godina. Pokret na najbolji mogući način artikulira sve ono što zagovaram; ukratko davanje druge šanse onima koji su pogriješili, ali bez “fige u džepu”. Bio sam oduševljen kada sam shvatio da grupa ljudi iz najnaprednijih zemalja EU, pripadnika izvršne i zakonodavne vlasti i znanstvenika dijeli moje stavove. Na simpoziju, koji se održao u belgijskom senatu sudjelovalo je 12 europskih ministara pravosuđa i nacionalnih zatvorskih uprava te renomirani znanstvenici iz područja kazneno-izvršnog prava. Slušajući govore belgijskog ministra pravosuđa Paula Van Tigchelta (čija vlada predsjeda EU) i pripadnika nacionalnih zatvorskih uprava, sveučilišnih profesora i ostalih sudionika rasprave u belgijskom parlamentu, shvatio sam da razmišljanja na kojima sam bazirao Angelus Custos, nisu utopija već paradigma koja je pred našim vratima. 

NACIONAL.HR: RESCALED se bazira na malim, samoodrživim i u zajednicu integriranim “pritvorskim kućama”…

RESCALED osporava koncept zatvora i predlaže alternativu adekvatniju 21.stoljeću. Da bi se omogućila učinkovitija resocijalizacija, zatvori bi trebali biti mali, samoodrživi, trebali bi omogućiti kvalitetnu diferencijaciju zatvorenika čime bi se spriječilo da izađu gori nego što su ušli u zatvor, a trebaju biti djelomično integrirani u lokalnu zajednicu čime bi se pod nadzorom pripremili za “novi početak” na slobodi. Današnji zatvori su zastarjeli. U obilasku češkog zatvora Pisek, koji je koncipiran na način koji zagovara RESCALED, osobno sam se uvjerio u brojne prednosti pritvorskih kuća. U njima svi rade, za taj rad su plaćeni jednako kao i da su slobodni, od te plaće podmiruju sve režijske troškove i trošak hrane, odjeveni su kako žele, dostupni su im svi mediji za prijenos informacija, dostupno je obrazovanje, podrška… Zatvor u manjim zgradama s fokusom na reintegraciju u društvo bitno smanjuje rizik od recidivizma, a time i ukupne troškove društva.

NACIONAL.HR: Koje bi bile njihove prednosti u odnosu na velike zatvorske sustave i kako bi se one mogle implementirati u Hrvatskoj?

Smatram da bi Hrvatska mogla vrlo lako  implementi koncept “pritvorskih kuća” u zatvorski sustav, zato što u nekim zatvorima već postoje poluotvoreni i otvoreni odjeli koji imaju neke od najbitnijih karakteristika pritvorskih kuća. Time bi stali uz bok s Belgijom, Češkom, Francuskom, Italijom, Litvom, Nizozemskom, Španjolskom, Švicarskom i Škotskom, koji su krenuli s takvom praksom u tranziciji prema pritvorskim kućama. 

U malim ustanovama i osoblje kao i zatvorenici imaju bolju kvalitetu rada i života, a bolja kvaliteta života povezana je sa većom šansom za uspješan povratak društveno prihvatljivom ponašanju. Kuće se razlikuju po razinama sigurnosti i aktivnostima. Više pritvorskih kuća koje se razlikuju jedna od druge mogu pružiti pravi kontekst za svakog pojedinca.

NACIONAL.HR: Imate li povratne informacije o njihovim iskustvima?

Naravno. Iskustva su jako pozitivna; ljudi se vraćaju obiteljima s promijenjenim stavovima i drugačije posloženim prioritetima, rehabilitirani i spremni za novi početak u zajednici. U Norveškoj je najniža stopa recidivizma na svijetu pa je njihovo iskustvo bilo znanstvenicima vrlo dragocjeno u određivanju smjernica RESCALED-a.

NACIONAL.HR: Kakvu ulogu zapravo imaju “prijelazne” kućice za zatvorenike?

Teško je po izlasku s izvršenja kazne ponovo zauzeti mjesto u društvu, kad su veze s društvom prekinute u zatvoru. U tom smislu zatvorski sustav danas zaostaje. U tzv. «prijelaznim» kućama zatvorenici služe kraj svoje kazne i imaju korist od veće neovisnosti. Današnji zatvori su zastarjeli i potječu iz vremena u kojima su se samica, segregacija i izolacija procjenjivali kao rješenje za kriminal. No, praksa je pokazala do to nisu, već naprotiv.

NACIONAL.HR: Koji su glavni problemi europskog, a onda i hrvatskog penalnog sustava? Priprema li se zatvorenika za život na slobodi i povratak u društvo i kako se to može poboljšati? 

Glavni je problem što je u fokusu još uvijek odmazda društva, a ne resocijalizacija zatvorenika. Zatvorenik se ne priprema dovoljno dobro za život na slobodi, niti za povratak u društvo. Izolacija od društva stvara ljude koji se na povratku u društvo ne snalaze i potrebna im je pomoć u svim oblicima reintegracije u zajednicu, koja značajno nadilazi previđenu.

NACIONAL.HR: Priprema li se zatvorenika za život na slobodi i povratak u društvo i kako se to može poboljšati? 

Ako vi osobi po izlasku ne ponudite mogućnost da dostojanstveno živi uzdržavajući se vlastitim radom, kako možete očekivati promjenu u načinu razmišljanja i postupanja? Rad je najvažniji dio RESCALED-ove resocijalizacije, on čini čovjeka. U hrvatskim zatvorima čovjek ima mogućnost raditi, ali je rad nažalost jako potplaćen. Također, važno je i pitanje prikupljanja radnog staža, za što se Angelus Custos zalaže, jer je važan čimbenik u smanjenju recidivizma. 

NACIONAL.HR: Što je s postpenalnom pomoći u Hrvatskoj, kako ona izgleda i kako bi je se moglo unaprijediti? S kakvim se problemima suočavaju zatvorenici po izlasku iz zatvora? 

To je u tranzicijskom periodu, prema pritvorskim kućama, najveći izazov jer se postpenalna pomoć u Hrvatskoj, svodi na 60 eura jednokratne novčane pomoći od Centra za socijalnu skrb koju zatvorenik čeka predugo i koju može, ali ne mora dobiti. Zatvorenici/ex-zatvorenici bi trebali postati posebna kategorija u Zakonu o socijalnoj skrbi kojoj bi se trebala posvetiti veća pažnja. Ti ljudi se po izlasku iz zatvora suočavaju sa problemom društva koje im ne želi pružiti drugu šansu, već ih na svakom koraku sputava, podsjećajući na ono što su bili. 

NACIONAL.HR: S kakvim se problemima suočavaju zatvorenici po izlasku iz zatvora? 

Tijekom izvršavanja kazne sam shvatio da mi je knjiga najbolje društvo, pa želim multiplicirati šanse onima koji su došli do istih spoznaja, a vjerujte da ih ima. Angelus Custos radi na utemeljenju fondacije koja će financirati visoko obrazovanje zatvorenika. Kada su im date mogućnost obrazovanja i poduprete ih u pronalasku posla u struci, sve ste riješili! Da bi to bilo moguće, treba se boriti protiv stigmatizacije bivših zatvorenika koja je vrlo tvrdokorna. Primjerice, ja sam pronašao odvjetničko društvo koje me htjelo zaposliti kao odvjetničkog vježbenika, no Odvjetnička komora je odbila moj upis u Imenik odvjetničkih vježbenika s obrazloženjem da nisam dostojan obavljanja te časne profesije. Pa ako oni tako promišljaju, što očekivati od ostalih? 

 NACIONAL.HR: Gura li društvo bivše zatvorenike natrag u svijet kriminala? Jeste li se ikad našli u napasti vratiti se kriminalu? Što Vas drži na “pravom putu”?

Kako preživjeti mjesec, nego da se vrate obijanju, đeparenju, dilanju kad im društvo ne nudi alternativu? Ja nisam dolazio u napast povrata, jer u kriminalu nisam niti bio. Uvijek sam se uzdržavao od vlastitog rada i plaćao porez. Drakonski sam kažnjen za jednu nepromišljenu odluku. Mislim da sam edukativni primjer da se kriminal ne isplati. Budimo realni, samo vrlo snažni ljudi bi u zatvorskim uvjetima, smogli snage da uče, polažu ispite, čitaju znanstvene radove i sretan sam što sam uspjeo nešto što je pošlo za rukom samo nekolicini u čitavom svijetu. Iskreno se nadam da sam prokrčio put brojnijim sretnim ishodima. Na povećanju te mogućnosti mislim raditi čitav život.

NACIONAL.HR: Kako bi Vaše iskustvo, s jedne strane zatvorenika koji je prošao sustav, a s druge pravnika, moglo pomoći u unaprjeđenju zatvorskog sustava?

Pomoglo bi jer sam analitičkim umom svjedočio mnogim teškim sudbinama, koje su se reflektirale na širi krug ljudi. Točno znam u kojem dijelu su poboljšanja moguća odmah, a u kojem za njih treba vremena. Uglavnom sustav je, takav kakav je sada neodrživ. Pravosudni policajci su kronično nedostatni, sudovi zatrpani a zatvori prekapacitirani. U takvoj situaciji većina zatvorenika biva otpuštena na slobodu, gora nego što su bili prije zatvaranja. 

NACIONAL.HR: Kako promišljate budućnost penalnog i postpenalnog sustava?

Ljudi griješe, ali uz adekvatnu pomoć društva, greške nužno ne ponavljaju. Pritvorske kuće za čiju se implementaciju zalaže RESCALED su budućnost penalnog sustava u čitavoj EU. Smatram da je to šansa i za Hrvatski zatvorski sustav koji bi mogao iz EU fondova povući velika novčana sredstva za pilot-programe i postati humaniji i svrsishodniji, jer visoka stopa recidiva ukazuje na neučinkovitost  ukupnog pravosudnog sustava. To se može poboljšati upravo implementacijom pritvorskih kuća u zatvorski sustav, tada je postpenalna skrb nepotrebna.

NACIONAL.HR: Kako vidite sebe i Angelus Custos u svemu tome?

Moja je udruga prošli tjedan na Generalnoj skupštini u Pragu, primljena u RESCALED kao punopravni član. Lobiramo da se i u naš zatvorski sustav implementiraju male pritvorske kuće, naročito nakon što su preporuke o njima jednoglasno usvojili ministri pravosuđa 27 zemalja EU. RESCALED je izgradio reputaciju temeljem koje postaju savjetnici u državama članicama koje kreću s pilot-programima pritvorskih kuća, što će dugoročno smanjiti rashode zemalja članica. Današnji zatvori su zastarjeli – izgrađeni su za drugu svrhu u neko drugo vrijeme. Male, diferencirane i u zajednicu integrirane pritvorske kuće, stvaraju atmosferu povjerenja pa osuđene osobe mogu ostati povezane sa životom u zajednici. Umjesto da napuste zatvor sa tjeskobom i svim svojim stvarima u plastičnoj vrećici, napustit će pritvorsku kuću kao dio zajednice – s dobrim sustavom podrške i alatima koji su im potrebni da se suoče sa životom nakon izlaska. Pri diferenciranju osuđenici će služiti kaznu na odgovarajućem stupnju sigurnosti i dobiti potrebnu podršku, što znači da će biti bolje pripremljeni za izlazak.