Srpski predsjednik Aleksandar Vučić pod sve većim je pritiskom zbog masovnih prosvjeda studenata za koje on tvrdi da su s 50 milijuna eura financirani od zapadnih tajnih službi
Kao papagaji ponavljaju da je 15 ljudi poginulo pa mi moramo to sad sve srušiti. Pa nije istina, ne možete srušiti zbog 15 ljudi koji su poginuli. Ni zbog 155 ni zbog 1555. Ne može Srbiju zaustaviti to što smo imali tragediju pa da srušimo vlastitu državu zato što smo izgubili ljudski život.”
Tim inspirativnim riječima je srpski premijer i službeni predsjednik vladajuće Srpske napredne stranke (SNS) Miloš Vučević prije nekoliko dana objasnio stav svoje vlade i partije u povodu zahtjeva da se utvrdi odgovornost za pogibiju 15 osoba koje je 1. studenoga ubila 300 tona teška nadstrešnica željezničke stanice u Novom Sadu, koja se na njih srušila.
Radovi na željezničkoj stanici bili su povjereni, bez tendera, kineskim firmama i trajali su tri godine. Stanica je dvaput svečano otvarana, posljednji put u srpnju. Odmah poslije tragedije izvođači radova i predstavnici vlasti izjavili su da “nadstrešnica nije bila predmet rekonstrukcije”.
Šef države i najmoćniji čovjek Srbije Aleksandar Vučić je poručio: “Gotovo je nevjerojatno da skoro 60 godina tu nadstrešnicu nismo renovirali. Kada smo sve renovirali i ogroman novac uložili, samo tu nadstrešnicu nismo. Zašto? Ne znam. Netko će, valjda, pružiti odgovore.”
Vučić je vrlo brzo dobio odgovor – nadstrešnica nije bila “preskočena” prilikom radova na rekonstrukciji, čija je prvobitna vrijednost bila procijenjena na tri milijuna eura, a onda je, prema riječima tadašnjeg ministra građevinarstva i saobraćaja Gorana Vesića, četiri godine kasnije porasla više od pet puta i dostigla 16 milijuna eura.
Pokazalo se da su predstavnici vlasti lagali što se nadstrešnice tiče. Tragedija je izazvala ulične prosvjede, pritisak javnosti počeo je rasti, širom zemlje su, u znak odavanja počasti novosadskim žrtvama, uz poruke “Korupcija ubija”, “Zastani, Srbijo”, “Krvave su vam ruke”, na 15 minuta organizirane blokade prometa. Sudionike prosvjeda više puta su napadale grupe muškaraca, po pravilu obučenih u crne jakne s kapuljačama navučenim preko čela. Dvadesetak dana poslije nesreće uhapšeno je 13 osoba, uključujući ministra Vesića, ali je on vrlo brzo iz zatvora prebačen u bolnicu, a zatim pušten na slobodu.
Kada su studenti beogradskog Fakulteta dramskih umjetnosti (FDU) 22. studenoga blokirali promet, napali su ih fizički, predstavljajući se kao obični vozači koji žure po dijete u vrtić ili voze trudnu suprugu, članovi i funkcioneri SNS-a. Ubrzo se pojavila audiosnimka potpredsjednika Skupštine Vojvodine i člana Predsjedništva SNS-a Damira Zobenice kako daje instrukcije o ometanju prosvjednih skupova u Novom Sadu.
“Ove lokacije bit će blokirane. Imamo zadatak na svim lokacijama, osim željezničke stanice, osigurati ljude koji nisu prepoznatljivi, nisu funkcioneri, koji će doći vrijeđati ove ljude, to jest lidere opozicije, i buniti se što se blokira. Neka budu kreativni. Sve se to mora snimiti i meni poslati snimka da bih je mogao proslijediti medijima. Ne moram objašnjavati koliko je važan taj zadatak. Netko da vrijeđa, netko da snima ili onaj tko vrijeđa, neka i snima i šalje meni snimku”, objasnio je Zobenica.
Vučić je ubrzo obavijestio javnost kako je od Zobenice saznao da je ta interesantna snimka proizvod umjetne inteligencije. “Poslao mi je poruku da je to umjetna inteligencija, ne znam što. Baš me briga”, izjavio je Vučić.
Suočen s činjenicom da studentski prosvjedi ne gube na intenzitetu, Vučić je studentima ponudio ‘jeftine’ stambene kredite, ali su oni tu njegovu ponudu vrlo brzo prozvali još jednom obmanom
Dva tjedna kasnije Zobenica je podnio ostavke na funkcije u vojvođanskom parlamentu i, kako tvrdi opozicijska Stranka slobode i pravde (SSP), preselio se u Italiju. Potpredsjednica SSP-a Marinika Tepić poručila je Vučiću: “Baš si se pogubio ako misliš da si Zobenicu spasio tako što si ga pustio da pobjegne u Trst, na svoju hacijendu. I iznese ukradene pare. Ništa vam nećemo oprostiti. I od talijanskih vlasti tražit ćemo podatke o nekretninama tih tvojih organizatora nasilja na studente i građane i ‘rodoljuba’. Zobenica je već i djecu iz škole ispisao i ‘nestao’ za organe Srbije, od silne ljubavi prema Srbiji.”
Studenti beogradskog FDU-a, nakon što su 22. studenoga bili napadnuti, organizirali su blokadu svog fakulteta. Ubrzo im se pridružilo više od 40 fakulteta u Beogradu, Novom Sadu, Nišu i Kragujevcu. Studenti traže objavljivanje svih dokumenata vezanih za rekonstrukciju novosadske željezničke stanice. Tvrde da je objavljeno 195 dokumenata od ukupno 857, a inzistiraju da se objelodani i dokumentacija o svim tokovima novca u tom poslu. Zahtjev je i puštanje na slobodu aktivista privedenih tijekom uličnih protesta, kao i hapšenje napadača na studente.
Vučić je studente optužio da dobivaju novac „izvana i iznutra“ da bi srušili vlast u Srbiji. Zatim i da su se u blokade fakulteta umiješale zapadne službe, a onda je naveo da su strane sile uložile u prosvjede i njegovo rušenje 50 milijuna eura. Nije sigurno obuhvaća li ta suma i tvrdnju da je pobuna srpskih studenata uvezena iz Hrvatske jer koriste „ustaški priručnik“, odnosno, „Blokadnu kuharicu“ koju je 2009. izdao Centar za anarhističke studije iz Zagreba. U toj knjižici se opisuju iskustva blokada hrvatskih fakulteta prije 15 godina. Predsjednica srpskog parlamenta Ana Brnabić izjavila je da su svi zahtjevi srpskih studenata ispunjeni te dodala: „Nisam čitala ‘Blokadnu kuharicu’ pa ne znam što nalaže kao sljedeći korak, kad vam netko ispuni zahtjeve.“
Suočen s činjenicom da studentski prosvjedi ne gube na intenzitetu i da mu s blokiranih fakulteta poručuju kako ih ne interesiraju njegove odluke i ponude za razgovor, s obzirom na to da kao predsjednik Srbije nema ovlaštenja odgovarati na njihove zahtjeve niti nadležnosti u odnosnu na vladu i tužilaštvo, Vučić je odlučio studentima ponuditi nešto što si ne mogu priuštiti ni mnogo bogatije zemlje od Srbije. Studentima je Vučić ponudio „jeftine“ stambene kredite, tvrdeći kako je ministru financija Siniši Malom predložio da za stan od 75.000 eura učešće za osobe između 20 i 35 godina ne bude 20 posto odnosno 15.000 eura, već samo 2250 eura. Sljedećeg dana je ponuda smanjena na 1000 eura, a već nekoliko sati kasnije Vučić je poručio da će učešće iznositi samo jedan posto odnosno tek 750 eura. Ubrzo se ponuda nije odnosila na stanove od 75.000 već 100.000 eura.
Prema Vučićevim riječima, za stambene subvencije mladima država će osigurati 400 milijuna eura mada u nedavno usvojenom budžetu Srbije za te svrhe nije predviđen nijedan dinar. Pri čemu Vučić kao prosječnu cijenu četvornog metra stana u Srbiji navodi 1550 eura, što je daleko niže od realne situacije u Beogradu, Novom Sadu ili Nišu.
Netko zlonamjeran mogao bi pomisliti da Vučić takvom ponudom nudi mito i kupuje vrijeme, čekajući da energija studentskog protesta opadne i da se tijekom predstojećih praznika pobuna na fakultetima ugasi sama od sebe te da više nitko ne spominje primjenu zakona, odgovornost, institucije koje rade svoj posao, moral.
Studenti matematike iz Novog Sada poručili su da je Vučićeva ponuda obmana, bijedan pokušaj potkupljivanja i predstava za široke mase. Naveli su da bi mladi ljudi za uvjete kredita kakve je „netko“ obećao nakon kupovine stana vrijednog 75.000 eura, poslije četiri desetljeća uplatili banci više od 150.000 eura. „Čak i da se stanovi dijele besplatno, studenti ne bi odstupili od zahtjeva jer se obraz ne prodaje“, poručili su iz Novog Sada. Iz studentskih redova čula se i ocjena da je kreditna ponuda upućena njihovim roditeljima, o kojima financijski ovise, kako bi izvršili pritisak na sudionike pobune da prekinu blokade.
Studentima su podršku pružili njihovi profesori. Odvjetnici su stupili u štrajk kao gestu obrane pravosuđa. Poljoprivrednici su novosadskim studentima skuhali 1200 porcija gulaša jer „djeca nemaju priliku pojesti nešto na žlicu“. A onda su se studentima pridružili maturanti više srednjih škola. I našli se na udaru agresivnih likova. Tako je u Beogradu učenicima Srednje grafičke škole, dok su na 15 minuta blokirali promet, nožem prijetio Ratko Adžić, nekadašnji predsjednik Kriznog štaba i komandant srpskih snaga koje su 1992. počinile zločine nad civilima u sarajevskoj općini Ilijaš. Adžić ima bogato blisko iskustvo sa srednjoškolcima – u Beogradu je do odlaska u penziju predavao fiziku u uglednoj Filološkoj gimnaziji.
Problem s prosvjedima srednjoškolaca i višemjesečnim nezadovoljstvom njihovih profesora zbog niskih plaća, Vučevićeva vlada odlučila je riješiti – prekidom školske godine. Odlučeno je da učenici srednjih i osnovnih škola krenu na zimske praznike sedam dana ranije – 24. prosinca. Saopćeno je da je odluka donesena „sagledavajući okolnosti koje utječu na kvalitetu i očuvanje nastavnog procesa kao i na interes i pravo učenika na obrazovanje“.
Mjera ranijeg završetka prvog polugodišta ima cilj očuvati zdravlje, sigurnost i dobrobit svih sudionika u obrazovnom procesu. Štrajkom zaposlenih, blokadama grupe učenika pojedinih škola i sindikalnom obustavom rada došlo je do pada kvalitete obrazovno-odgojnog rada, uz ozbiljno ugrožavanje sigurnosti učenika. Donošenje te mjere u interesu je učenika, zaposlenih i društva, obrazloženje je iz Ministarstva prosvjete.
Učenici više srednjih škola najavili su da će i poslije utorka nastaviti prosvjede, uz poruku: „Nećete nas poslati kući.“ Četiri sindikata prosvjetnih radnika ocijenila su da je odluka vlade neodgovorna.
Beogradsko tužilaštvo je tek 19. prosinca, punih 26 dana nakon što je bilo poznato tko je napao studente FDU-a, gdje žive i čime se bave, saopćilo da su identificirane osobe osumnjičene da su počinitelji. I da će biti saslušane tek sljedeće godine – 9. i 10. siječnja.
Što je u skladu s porukom premijera Vučevića da „ne može Srbiju zaustaviti to što smo imali tragediju i da srušimo vlastitu državu zato što smo izgubili ljudski život”. Jer se pod “vlastita država” podrazumijeva sustav kakav je SNS izgradio u proteklih 12 godina. Vučić je u prosincu 2019. najavio program “Srbija 2025”, za koji je tvrdio da obuhvaća ulaganje 14 milijardi eura u kapitalne projekte. U proteklih pet godina u te projekte je investirano milijardu eura više od najavljenog, ali je i javni dug Srbije porastao sa skoro 24 milijarde na više od 38 milijardi eura. Pri čemu je u svaki od tih kapitalnih projekata uložena, po pravilu, dvostruko veća suma od najavljene, s tim da su rokovi okončanja radova drastično produljeni.
Kao u slučaju beogradskog metroa. Država je praktički odustala od tog pothvata. Vučić je najavio da će tijekom pet godina u podzemnu željeznicu biti investirano 1,7 milijardi eura. Ove godine, međutim, nije uložen ni dinar.
Problem s prosvjedima srednjoškolaca i višemjesečnim nezadovoljstvom njihovih profesora zbog niskih plaća, Vučevićeva vlada odlučila je riješiti prekidom školske godine
Osnovni razlog je što je u međuvremenu program “Srbija 2025” zamijenjen novim planom – “Skok u budućnost – Srbija 2027”. Taj plan vezan je uz činjenicu da je Beograd dobio organizaciju specijalizirane izložbe EXPO 2027. godine. Radi se o “malom” EXPO-u, za razliku od “prave” Svjetske izložbe, čiji je domaćin 2021. i 2022. bio Dubai, a sljedeće godine bit će Osaka.
Vučić je najavio da će organiziranje tromjesečnog malog EXPO-a, s porukom “Igra(j) za čovječanstvo – sport i muzika za sve”, koštati Srbiju nevjerojatnih 17 milijardi eura. Pri čemu država očekuje da će od direktnih usluga i proizvoda ostvariti prihod od 1,7 milijardi eura. Što znači da bi dug Srbije mogao porasti na 55 milijardi eura.
Prema Vučićevim riječima, sama izložba – izgradnja sajma, izložbenog prostora, stambenog bloka, koštat će 2,5 milijardi eura, dok se ostatak do 17 milijardi odnosi na putove, pruge, “Nacionalni stadion”.
Zbog EXPO-a 2027 doneseni su posebni propisi, koji predviđaju da se poslovi dodjeljuju bez tendera. Što obično znači drastično veću cijenu. Potvrda toga je i priča o Nacionalnom stadionu, koji bi trebalo biti podignut u blizini prostora gdje će biti održan EXPO. Prije četiri godine tvrdilo se da će Nacionalni stadion “ pridonijeti razvoju patriotizma”, po cijeni od 257 milijuna eura, s tim da se povrat uloženog novca očekuje za 37 godina. Za četiri godine troškovi izgradnje porasli su gotovo četiri puta i procjenjuje se da će stadionski doprinos razvoju patriotizma koštati srpske porezne obveznike 960 milijuna eura.
Nepoznanice o financiranju državnih projekata u Srbiji se odnose i na znatno niži nivo investicija. Kada je u Beogradu prije nešto manje od četiri godine otkriven spomenik jednom od najznačajnijih srednjovjekovnih srpskih vladara Stefanu Nemanji, rad ruskog kipara Aleksandra Rukavišnjikova, javnosti je uskraćen podatak koliko je koštala skulptura visoka 23 metra i teška 80 tona. Vlada Srbije odlučila je da je to tajna, koja će biti razotkrivena 2023. godine. Što se još nije dogodilo. Jedino se zna da je materijal za spomenik ocarinjen kao da vrijedi devet milijuna eura.
Izvjesnu poteškoću za EXPO mogla bi predstavljati nova situacija, da su poslije tragedije na novosadskoj željezničkoj stanici i hapšenja osumnjičenih, kako je Vučić izjavio, pojedinci “pod pritiskom i strahom” zaustavili projekte u Srbiji. “Danas ne možete dobiti potpis nekog državnog organa ni za što, nitko ne želi ništa potpisati. Ne možete dobiti rekonstrukciju podvožnjaka i nadvožnjaka”, naveo je Vučić u studenome, a prije nekoliko dana na sjednici vlade je ponovio: “Neće nitko živ ništa potpisati, jer tko god je potpisao bilo što za prugu, eno ih u zatvoru, pritvoru.”
Komentari