Objavljeno u Nacionalu br. 895, 23. lipanj 2015.

Iako je tijekom života u Srbiji proveo tek dva dana, ne prestaju pokušaji da se od Nikole Tesle napravi ‘božanstvo nacije’, ovoga puta premještanjem njegova pepela u Hram Svetog Save, što se opravdava ‘sotonističkim obredima’ u Teslinom muzeju

Propao je novi pokušaj Srpske pravoslavne crkve (SPC) da prisvoji jednog od najvećih genija u povijesti čovječanstva – Nikolu Teslu.

Urna s Teslinim pepelom, koji je umro u njujorškom hotelu New Yorker u siječnju 1943. godine, nalazi se već više od pola stoljeća u Muzeju Nikole Tesle u Beogradu. Proteklih petnaestak godina SPC je više puta, uz razna objašnjenja, pokretala inicijativu da se Teslin pepeo prenese iz muzeja u grandiozni Hram Svetog Save. Ovog puta je tu ideju oživio predsjednik Skupštine grada Beograda Nikola Nikodijević.

On je 8. lipnja izjavio da je poglavar SPC-a patrijarh Irinej pokrenuo inicijativu da se urna s pepelom velikog znanstvenika premjesti jer se u Muzeju Nikole Tesle izvode „sotonistički obredi“.

Nikodijevićeve riječi su izazvale nevjericu i podsmijeh, pa je potrebu da se oglasi sljedećeg dana osjetio mitropolit zagrebačko-ljubljanski Porfirije, koji je potvrdio „opravdanost prijedloga” patrijarha Irineja.

„Da muzej nije mjesto u kojem trebaju biti pohranjeni nečiji posmrtni ostaci, vjerujem, složit će se većina. Osobito ako je riječ o Tesli, krštenoj duši, sinu pravoslavnog svećenika, sestriću pravoslavnog mitropolita, sahranjenom nakon pravoslavnog opijela koje su služili pravoslavni svećenici“, poručio je vladika Porfirije.

On je naveo da je Tesla sahranjen 12. siječnja 1943. na groblju Ferncliff, a da je tijelo, po želji njegovog sestrića Save Kosanovića, ekshumirano i kremirano dva i pol mjeseca kasnije.

Vladika Porfirije je zaključio da „o potpunoj umjesnosti prijedloga patrijarha Irineja i mnogobrojnih uglednih osoba“ najbolje svjedoči fotografija objavljena na internetskoj stranici SPC-a. Na toj fotografiji se vide tri osobe koje u „lotus položaju“ sjede na podu, pored okrugle urne s Teslinim pepelom. Sljedećeg dana je SPC objavila još jednu fotografiju iz muzeja, navodeći da su na njoj „osobe sklone, u najmanju ruku, diskutabilnim spiritualnim praksama“, uz konstataciju da su razni opsjenari i magovi tražili pokriće u Teslinim idejama, iako je on bio „osvjedočeni pravoslavni kršćanin“.

Naglašavajući da je vladika Porfirije profesor Pastirske psihologije i jedan od najpriznatijih europskih stručnjaka za okultne i totalitarne sekte i kultove, SPC je navela da se na fotografijama vidi “’meditacija’ s evidentnim prisustvom spiritizma, pa i nekromanije“, uz zaključak da „za većinu Srba i drugih vjernika s ovih prostora ovakvi prizori predstavljaju uvredu, dok zloupotreba državnih ustanova od strane raznih sekta predstavlja svojevrsnu travestiju“.

Poruke iz SPC su beogradski tabloidi podržali naslovima „Teslinu urnu koriste za obrede“ i „Istjerali smo sotonu iz Teslina muzeja“, a onda se oglasio direktor muzeja Branimir Jovanović, koji je izjavio da fotografije objavljene na internetskoj stranici SPC-a nisu sporne, jer na njima grupa umjetnika odaje poštovanje velikom znanstveniku.

„Dopustili smo grupi umjetnika da naprave nekoliko fotografija i tu ne vidimo ništa neprimjereno. Ljudi su sjedili sa strane i vrlo kratko su ostali. Na neki način su odali poštovanje, meditirali i sve je bilo u granicama pristojnosti. Vodimo računa o tome da ono što se događa u muzeju bude s respektom prema Tesli i za sada nismo imali problema“, rekao je Jovanović, naglasivši kako inicijativa da se urna premjesti iz muzeja potječe još iz 2001.

Pokazalo se da su fotografije napravljene u travnju, tijekom festivala Resonate. Na njima je umjetnik Robert Aiki Aubrey Lowe, poznatiji kao Lichens, koji je surađivao s teksaškim bendom Explosions In The Sky i nastupao na londonskom festivalu All Tomorrow’s Parties. Fotografije su snimljene tijekom njegovog intervjua, a organizatori festival Resonate rekli su kako se nadaju da će SPC „ispraviti grešku kojom je nanijela veliku štetu festivalu“.

Predstavnik pokreta „Obranimo Teslu“ Marko Mitrović je ocijenio da su priče o sotonističkim obredima u muzeju besmislica i da su „motivi za premještanje urne nejasni i magloviti“. „Ne zna se tko stoji iza toga. Pretpostavlja se da dolaze iz SPC-a, a priča o sotonizmu je pokušaj spina“, izjavio je Mitrović, dodavši da je „Tesli mjesto u muzeju, gdje je sa svojim pronalascima i predmetima“.

Ministarstvu kulture i informiranja bilo je potrebno nekoliko dana da se oglasi, ali je to učinilo vrlo odlučno. Ministar kulture Ivan Tasovac je kao poznati pijanist ekstravagantne frizure, dugogodišnji direktor Beogradske filharmonije i član žirija televizijskog serijala „Ja imam talenat“ obožavao svjetlosti reflektora, ali se od kada je postao član Vlade Srbije, vrlo rijetko pojavljivao u javnosti. Ovaj put je, međutim, bio vrlo jasan, rekavši da urna s Teslinim pepelom treba ostati u muzeju i da se treba poštovati volja najbližih srodnika genijalnog znanstvenika i pronalazača.

Urna se već više od pola stoljeća čuva i štiti u muzeju, u skladu s najvišim profesionalnim i etičkim standardima. Izložena je tako da je dostupna javnosti, a istovremeno omogućava da svaki posjetitelj u miru oda poštovanje Tesli, što je učinilo više od milijun ljudi, svih vjera i nacija. Memorijalni prostor je posebno projektiran za tu namjenu i osmislili su ga vrhunski arhitekti. Urna ima status kulturnog dobra, kao dio Zbirke memorijalnih predmeta koji se čuvaju u muzeju. Osim urne, u toj zbirci je i posmrtna Teslina maska, kao i posmrtni otisak njegove desne ruke. Zbirka predstavlja jedinstven memorijal Tesli, rekli su iz Ministarstva kulture.

To Ministarstvo je izjavilo da se radi o jedinom muzeju na svijetu koji čuva originalnu Teslinu ostavštinu. Zbog univerzalne vrijednosti za čovječanstvo Arhiv Nikole Tesle, koji se čuva u beogradskom muzeju, 2005. je uvršten u registar „Pamćenje svijeta“ UNESCO-a.

Ne postoji ni jedan dokument, ni svjedočanstvo o tome da se Tesla izjasnio kako i gdje želi da ga se pokopa. O njegovom pogrebu i ostavštini odlučivali su najbliži srodnici. Urna je stigla u Beograd 1957. na temelju želje Milice Trbojević, koja je bila dio Tesline šire obitelji i pravna nasljednica njegove ostavštine, rekli su iz srpskog Ministarstva kulture.

Prijašnji pokušaj premještanja Tesline urne iz muzeja u Hram Svetog Save dogodio se u siječnju prošle godine, kada su o tome u Patrijaršiji SPC-a potpisali sporazum patrijarh Irinej, tadašnji ministar energetike Zoran Mihajlović i sadašnji gradonačelnik Beograda Siniša Mali. Kao jedan od argumenata je naveden taj da će tako Beograd dobiti još jednu atraktivnu destinaciju za strance i turiste. Taj dogovor je, međutim, izazvao neočekivano negativne reakcije u srpskoj javnosti i organiziran je protest „Ostavite Teslu na miru“, i to u sred predizborne kampanje. Ocijenjeno je da se radi o zloupotrebi lika i djela velikog znanstvenika u dnevnopolitičke svrhe, pa su potpisnici odlučili da će zamrznuti sporazum do prve prilike. Koja se ukazala, kako su ocijenili, čini se pogrešno, 8. lipnja.

Srbija je beskrajno ponosna na Teslu, koji je rođen 1856. u Smiljanu, u Lici, na teritoriji tadašnje Austro-Ugarske monarhije. Teslino ime u Srbiji nose najveća termoelektrana, beogradski aerodrom, elektrotehnički institut i srednja elektrotehnička škola u Beogradu. Njegov lik se nalazi na novčanici od 100 dinara i na poštanskim markama. Pokraj novobeogradske Palače Srbije, nekadašnje zgrade Saveznog izvršnog vijeća, prolazi avenija Nikole Tesle. Ispred Elektrotehničkog fakulteta u Beogradu se nalazi spomenik Tesli, rad Frane Kršinića, na beogradskom aerodromu je manje impresivno djelo Drinke Radovanović, a lokalne vlasti su prije nekoliko dana odlučile da glavni grad Srbije dobije još jedan spomenik posvećen slavnom znanstveniku – ispred Hrama Svetog Save.

U Srbiji je, međutim, Tesla tijekom svog relativno dugog života proveo manje od dva dana. Na to podsjeća ploča na zgradi rektorata Sveučilišta u Beogradu, na kojoj piše: „U spomen na boravak Nikole Tesle u Beogradu i znameniti govor koji je održao na Velikoj školi 2. lipnja 1892. godine“. U Beogradu je Tesla proveo 31 sat. Doputovao je 1. lipnja, sljedećeg dana ga je primio srpski kralj Aleksandar Obrenović, odlikovan je Ordenom Svetog Save drugog stupnja, posjetio je Narodni muzej, na sveučilištu se obratio studentima i profesorima i – otišao 3. lipnja.

Zahtjev SPC-a da dobije Teslinu urnu se objašnjava željom da se od Hrama Svetog Save napravi prostor posvećen nekakvom božanstvu nacije, oko kojeg bi se sakupili svi najvažniji nacionalni simboli, odnosno da Srpska pravoslavna crkva postane ujedinitelj duhovnih, političkih i znanstvenih snaga nacije i da se stavi iznad društva, države i zakona.

Tesla nije često govorio o svojoj nacionalnoj i vjerskoj pripadnosti. Izjavio je da srpski narod ima vitešku povijest i da voli i svoj srpski rod i svoju hrvatsku domovinu. Pokopan je obavijen američkom zastavom. Odbio je da se školuje za pravoslavnog svećenika i njegov način života, sve što je uradio i stvorio bilo je u suprotnosti s crkvenom dogmom.

Pisac Vladimir Pištalo, autor knjige „Tesla, portret među maskama“, tvrdi da je taj znanstvenik čitao knjige o budizmu i da je, „kada bi ga baš pritisnuli da se izjasni“, smatrao sebe istovremeno kršćaninom i budistom. „Nije se rado izjašnjavao o tome, jer je vjerojatno mislio da se njegova duhovnost ne može do kraja svesti na te formule. Ali kada bi ga baš pritisnuli, on bi rekao da je njegova religija ona njegova oca, a uz to je i budist“, izjavio je Pištalo.

Novak Đoković priprema tajni projekt o Tesli

U priču o Nikoli Tesli se iznenada uključio i još jedan slavni Srbin – najbolji svjetski tenisač Novak Đoković. On je u Londonu, gdje se priprema za turnir u Wimbledonu, rekao da sprema iznenađenje povezano uz Teslu, kojem se neizmjerno divi. „U glavi mi je projekt o Tesli koji će se ostvariti jednog dana, nadam se uskoro. Na putu je nešto veliko. Treba biti svjestan koliko je on toga napravio za čovječanstvo. Uvijek je bio ponosan na svoje srpske korijene, a ljudi ne znaju puno o njemu. Pokušavam objasniti ljudima da zbog njega imamo svjetlo. Otkriće izmjenične struje je dovelo do toga“, izjavio je Đoković. Ali njega i Teslu ne povezuje samo velika popularnost među Srbima, nego i – budizam. Đoković je rekao da je prije nekoliko godina u Londonu otkrio mjesto koje mu pomaže da se koncentrira prije mečeva u Wimbledonu: to je kompleks Buddhapadipa, jedan od prvih budističkih hramova u Velikoj Britaniji. „Volim tamo provoditi vrijeme, slušam žubor vode, to je mjesto gdje se ljudi opuštaju i povezuju s prirodom“, izjavio je Đoković.