Beč, poznat kao europska prijestolnica socijalnog stanovanja, dugo je bio hvaljen zbog inicijative pristupačnog stanovanja. No, može li ova tradicija biti ‘na zalasku’?

Beč ima 1,9 milijuna stanovnika, a više od polovice živi u nekom obliku subvencioniranog stanovanja. Reputacija Beča kao svjetionika izvrsnosti socijalnog stanovanja smatra se zasluženom. Gradsko vijeće je u vlasništvu ili suvlasništvu i upravlja polovicom gradskih stambenih nekretnina kroz niz socijalnih programa. Te su inicijative dovele do toga da su stanarine pristupačne za desetke tisuća kućanstava.

Ova je tradicija započela 1920-ih godina i pridonijela je statusu grada kao najpogodnijeg za život na svijetu. No je li sustav tako savršen i idiličan kao što se čini?

Nedavni razvoj događaja izazvao je zabrinutost – kritičari ukazuju na rastuće cijene najma, sve veće liste čekanja, smanjenje udjela socijalnih stanova na tržištu nekretnina nakon dugog razdoblja niskih kamata i posljedičnog povećanja privatnog vlasništva.

Podstanarski raj

Administrativna pomoćnica Tesbire Keskin provela je reportere Euronewsa u obilazak svog stana od 70 kvadrata, u kojem sa obitelji živi gotovo 20 godina. Plaća 500 eura mjesečno i uživa u kvaliteti života koja nadilazi tržišne standarde stana u centru grada. “Vrtić je točno preko puta, do škole je deset minuta hoda. Za dvije minute sam u podzemnoj”, objasnila je.

“Kad su mi djeca bila mala i nisam mogla doći s posla, susjedi su ih pokupili iz vrtića. Ovdje je jako lijepo, zeleno je, mirno. Jako sam sretna, zadovoljna”, dodala je.

Dan V on Unsplash

Za razliku od Berlina i drugih europskih gradova s visokim stopama privatnog vlasništva, bivša prijestolnica Austro-Ugarskog Carstva nikad nije rasprodala javna zemljišta. Godišnji proračun Beča za socijalno stanovanje veći je od 400 milijuna eura, nadmašujući one u većim prijestolnicama EU poput Rima, Madrida ili Lisabona.

“Naš stambeni model osiguran je i financiran stambenim porezom koji plaća svaki Austrijanac”, rekao je Christian Schantl, voditelj međunarodnih odnosa u Wiener Wohnen-Vienna Living. “To je mali doprinos od njihovih bruto primanja. Mali doprinos daje i poslodavac, a taj je novac upravo namijenjen za stambenu izgradnju diljem Austrije”, pojasnio je.

Vjetrovi promjena

Iako je Beč pionir inkluzivnih stambenih strategija, grad se također bori s dinamikom stanovanja koja se razvija i sve većom potražnjom za socijalnim stanovima. Osim toga, produženo razdoblje niskih kamatnih stopa išlo je u korist privatnih poduzetnika.

Stručnjaci nevladine organizacije Volkshilfe, koja beskućnicima pomaže u pristupu socijalnom stanovanju, tvrde da je prije nekoliko desetljeća 80 posto novih objekata bilo društveno, a 20 posto privatno. Stvari su se sad okrenule.

“Nekad su dvije trećine svih stanova bili socijalni stanovi, prije deset – petnaest godina. Sad je obrnuto. Dvije trećine svih stanova grade privatni investitori. Rezultat su, naravno, veće cijene stanova. Trebali bismo to ponovno pokušati preokrenuti”, rekao je za Euronews Martin Orner, voditelj Odjela za stambenu politiku nevladine organizacije.

Aneta Pawlik on Unsplash

Zbog inflacije, cijene zemljišta, materijali i troškovi održavanja naglo su porasli i stvorili dodatni pritisak na socijalno stanovanje. “Glavno rješenje bilo bi dobiti više zemljišta i više mogućnosti za izgradnju društvenih stanova”, predložio je Orner.

Stoljetna tradicija

Dok se grad nastavlja suočavati s nekretninskim izazovima, duh ‘Crvenog Beča’ i dalje postoji – razdoblje u 1920-im i ’30-im godinama, kad je austrijska Socijaldemokratska radnička stranka uvela program izgradnje socijalnih stanova kao odgovor na nestašicu stanova.

Danas stalna izložba o ovom razdoblju služi kao podsjetnik na transformativnu moć socijalnog stanovanja u oblikovanju zajednica i poticanju inkluzivnosti. Kustosi tvrde da je ovaj model stanovanja pomogao stvoriti jedinstven kulturni i društveni karakter grada, koji i dalje utječe na sadašnjost.

“Bio je to grad u gradu i ljudi gotovo nisu ni morali napuštati svoje prebivalište jer je sve bilo dostupno, uključujući liječničke ordinacije, trgovine”, objasnila je Lilli Bauer, sukustosica izložbe.

“U to su vrijeme čak postojali centri za tuberkulozu u tim općinskim zgradama. Slično tome, tijekom pandemije, postojali su centri za testiranje i cijepljenje na COVID-19. Svi su bili vrlo decentralizirani i rašireni po gradu i lako dostupni”, dodala je.

Unatoč svojim ograničenjima, Beč je dokaz trajnog utjecaja progresivne stambene politike. Gradsko vijeće tvrdi da će nastaviti subvencionirati između 5.000 i 7000 novih stanova svake godine.