Nacional otkriva kako je šef Vrhovnog suda Dobronić spriječio da Ivan Turudić, zbog kojeg je suđenje Mamiću premješteno u Osijek, odlučuje po žalbi Marija Mamića u predmetu ‘Dinamo 2’, a Turudić tvrdi: ‘To nije predmet Zdravka već Marija Mamića’
Ivan Turudić, poznati sudac Visokog kaznenog suda, nedavno se upustio u krajnje rizičan i po svemu sudeći pristran manevar s ciljem da pokuša pomoći svom dugogodišnjem prijatelju Zdravku Mamiću na suđenju u aferi Dinamo 2, ali ga je u tomu spriječio predsjednik Vrhovnog suda Radovan Dobronić.
Turudić je zatražio da mu se iz Osijeka doslovno kombijem doveze kompletan spis sa suđenja u predmetu ‘’Dinamo 2’’. Na tom suđenju Zdravka Mamića i još šestoricu tereti se da su u sklopu zločinačkog udruženja, iz Dinama izvukli najmanje 144 milijuna kuna. Odbjegloj braći Zoranu i Zdravku Mamiću u ovom drugom slučaju sudi se u odsutnosti, jer su u prvom suđenju za slični kriminal povezan s Dinamom pravomoćno osuđeni na višegodišnje zatvorske kazne. Zato su u sudnici prisutni Zdravkov sin Mario Mamić, Damir Vrbanović, Nikky Arthur Vuksan, Igor Krota i Sandro Stipančić.
Zdravka Mamića, među ostalim, u tom predmetu tereti se da je od 25. rujna 2002. do 8. ožujka 2007. godine, kao član Izvršnog odbora Dinamo, a potom kao izvršni dopredsjednik i član Uprave Dinama ovlašten za raspolaganje novčanim sredstvima kluba, s računa u Hypo Alpe Adria Bank u Klagenfurtu podigao 2,2 milijuna eura, koje je zatim koristio za osobne potrebe.
Turudić se u to suđenje pokušao na dubiozan način umiješati zahvaljujući jednom uobičajenom procesnom manevru Marija Mamića. Mario Mamić žalio se na privremenu mjeru kojom mu je do okončanja suđenja blokirana imovina, kako bi se u slučaju osuđujuće presude barem dijelom mogla kompenzirati šteta koju je proizveo.
O toj žalbi treba odlučiti sud koji je nadređen Županijskom sudu u Osijeku gdje se to suđenje odvija, a to je Visoki kazneni sud u Zagrebu. Nakon što je taj predmet dospio na odlučivanje u Visoki kazneni sud, slučajno ili ne, dogodilo se da o njemu treba odlučiti sudačko vijeće kojemu se na čelu nalazi upravo Ivan Turudić.
Visoki pravosudni izvor koji o svemu ima neposredna saznanja ispričao je Nacionalu da Turudiću nije palo na pamet da se izuzme od odlučivanja o tom zahtjevu, iako je notorna činjenica da je prvo suđenje Zdravku Mamiću i ostalima za sistemski organizirani kriminal u Dinamu svojedobno preseljeno iz Zagreba u Osijek upravo zbog Mamićeva prijateljstva s Ivanom Turudićem i još nekim sucima zagrebačkog Županijskog suda. Turudić je u međuvremenu napredovao, umalo postao i predsjednik Visokog kaznenog suda te već neko vrijeme radi kao sudac tog suda.
Kada je u njegovu osobnu nadležnost dospjela odluka o žalbi Marija Mamića na blokadu imovine u tom suđenju, Turudić je izveo intrigantan manevar. Umjesto da se izuzme iz odlučivanja, on se odlučio toliko dubinski posvetiti odlučivanju u tom predmetu da je zatražio da mu se iz Osijeka preveze kompletan spis tog predmeta u Zagreb. Procijenio je da mu za odluku treba li imovina Marija Mamića ostati blokirana, treba uvid u cijeli taj predmet, iako po ocjenama brojnih pravnih stručnjaka to uopće nije bilo potrebno. Visoki pravosudni izvor otkrio je Nacionalu da su se za Turudića potom stvari počele odvijati na neočekivan način. Predsjednik Vrhovnog suda Radovan Dobronić bio je upozoren na taj Turudićev manevar.
Na to ga je upozorio predsjednik osječkog županijskog suda Željko Vrban. Visoki pravosudni izvor koji o tomu ima neposredna saznanja o tomu kaže: ‘’Vrban je prije toga poslao dopis Ivanu Turudiću u kojem ga je upitao kada misli vratiti spis s tog suđenja natrag u Osijek. Turudić mu je odgovorio da će ga vratiti kada donese odluku u tom predmetu. Vrban je potom taj Turudićev dopis poslao Dobroniću, a Dobronić je žurno reagirao’’.
Optuženici u suđenju u aferi Dinamo 2 već su dotad povlačili niz proceduralnih poteza i manevara s ciljem da otežaju i uspore početak suđenja. Nisu u tomu imali uspjeha, pa se suđenje počelo odvijati pristojnom dinamikom. Ali to bi se po svemu sudeći promijenilo da je kompletni spis iz Osijeka na duže vrijeme preseljen u Zagreb kako bi Turudić procjenjivao treba li imovina Marija Mamića ostati blokirana ili ne.
Visoki pravosudni izvor izjavio je za Nacional kako je Dobronić upozoren na to da je Turudić zapravo na tom suđenju htio dovesti do situacije pravnog diskontinuiteta, odnosno zadržati kompletni spis u Zagrebu duže od tri mjeseca, kada nastupa spomenuti diskontinuitet. A tada bi se Zdravku Mamiću i ostalima iznova otvorio niz proceduralnih mogućnosti za dodatno otezanje postupka. Ali sve je to osujetio Dobronić.
Prema navodima pravosudnog izvora bliskog Vrhovnom sudu, čim je doznao što se događa, Radovan Dobronić kontaktirao je predsjednika Visokog kaznenog suda Željka Horvatovića i zatražio ga da se spis sa suđenja u aferi Dinamo 2 žurno vrati u Osijek. To se ubrzo i dogodilo pa je suđenje u tom predmetu nastavljeno.
U međuvremenu, Turudića je Horvatović nedavno na zahtjev Uskoka izuzeo iz odlučivanja o spomenutoj žalbi Marija Mamića. Zbog svog javno deklariranog prijateljstva sa Zdravkom Mamićem, skandalozno je što se Turudić iz odlučivanja u tom predmetu automatski nije sam izuzeo.
Nacional je kontaktirao Turudića i zatražio ga da komentira tu situaciju. On je u najmanju ruku ponudio licemjeran odgovor rekavši: ‘’Nikad ne bih sudio Zdravka Mamića, a ovo nije predmet povezan sa Zdravkom već s Marijom Mamićem. Ja s Marijom Mamićem nemam nikakve veze, a da je bio u pitanju Zdravko Mamić, sam bih se izuzeo.’’ On kaže da je riječ o spisu koji mu je dodijeljen kompjuterskim putem, ali je i potvrdio da je zatražio da mu se dostavi kompletni spis iz Osijeka u Zagreb, iako se u tom spisu nalaze i dijelovi koji se ne tiču Marija Mamića.
‘’Zatražio sam da mi se dostavi cijeli spis i da s Visokim kaznenim sudom komunicira predsjednik suda ili predsjednik Vijeća, a ne sudski savjetnik koji je odlučivao o tome koje će dijelove spisa dostaviti, a koje ne, kao što je to bilo u ovom slučaju’’, rekao je dodatno Turudić.
Na pitanje kako komentira to što se zbog njegova skandaloznog postupanja u sve uključio i predsjednik Vrhovnog suda Radovan Dobronić, Turudić je također ponudio indikativan odgovor koji zrcali dubinu njihova prijateljstva, a vjerojatno i osobnog uvjerenja da je Zdravko Mamić žrtva hrvatskog pravosuđa. Turudić je izjavio:
‘’Pitajte njega zašto se umiješao. Isto kao što su se Hrvatin i Cvitan protuzakonito umiješali u odluku da se suđenje Mamiću premjesti u Osijek. Ja u tom predmetu nikad nisam bio službeno izuzet, nego je spis premješten iako nikada nije bilo doneseno formalno rješenje o izuzeću mene kao suca. Spis je zapravo protuzakonito preseljen u Osijek i to nakon što je istraga dvije godine vođena u Zagrebu. To su napravili Cvitan i Hrvatin i to znaju svi u pravosudnom sustavu. Meni osobno je odgovaralo da je to tako jer što je dalje Mamić od mene, tim bolje. Dakle, ponavljam, ja Mamića nikad nisam sudio niti bih ga sudio, ali neću se valjda izuzimati ako je u pitanju njegov sin. To bi bio staljinistički pogled na svijet’’.
’Nikad ne bih sudio Zdravka Mamića, a ovo nije predmet povezan sa Zdravkom već s Marijom Mamićem. Ja s Marijom Mamićem nemam nikakve veze, a da je bio u pitanju Zdravko Mamić, sam bih se izuzeo’, kaže Turudić
Kada je Mamić suočen s pravomoćnom kaznom zatvora od šest i pol godina pobjegao u BiH, Turudić je u intervjuu za 24 sata izjavio da s Mamićem, otkako je ovaj pobjegao u BiH, samo razmjenjuje čestitke za Božić i Novu godinu te da se otad nisu čuli. U razgovoru za N1 televiziju koncem 2019. na pitanje što bi učinio da sretne Zdravka Mamića, odgovorio je ovako: “Pozdravio bih ga. Pitao bih ga kako zdravlje i familija. Dulji razgovor ne bi bio primjeren funkciji koju obnašam. Mislim da bi i on to shvatio. Ali ne idem u Hercegovinu pa je to pitanje hipotetsko.”
Dvije godine ranije gostujući u emisiji ‘’Nedjeljom u 2’’, na pitanje je li ga Zdravko Mamić koštao funkcije predsjednika Vrhovnog suda, odgovorio je ovako:
‘’Dozvoljavam da je to bio jedan od razloga, ali sigurno nije bio najvažniji. Ne znam s kim Zdravko nije bio u nekoj relaciji. Ne kontaktiramo zato što mi je to štetno. On dođe na konferenciju za novinare i kaže da je prijatelj sa svim predsjednicima sudova. Bez lažne skromnosti, kad to kaže, svi misle da misli na mene.’’
‘’Ja sam dobar prijatelj s predsjednicima svih županijskih sudova u Hrvatskoj’’, hvalio se u to doba Mamić. Ipak, njegovo prijateljstvo s predsjednikom Županijskog suda u Zagrebu posebno je zato što je više puta deklarirano: Turudić je, naime, to priznao na javnoj televiziji, nakon što je s tadašnjim optuženikom snimljen u povjerljivom razgovoru u jednom zagrebačkom kafiću. On mu je čak preko medija davao upute kako se ponašati u za njega tada novonastaloj situaciji, savjetovao da se ne konfrontira s tadašnjim ministrima i slično. Javno se Turudić obrušio na tadašnje ministre Lalovca, Ostojića i Miljenića zbog izjava koje su davali o Mamićevim pravnim problemima i tvrdio da rade pritisak na pravosudnu vlast, čiji su pojedinci na zgražanje struke i javnosti pustili Zdravka i Zorana Mamića, Damira Vrbanovića i Milana Pernara da se brane sa slobode te mu vratili jamčevinu od sedam milijuna kuna koju je uplatio Davor Šuker, zbog čega je ovomu bilo ispitivano porijeklo imovine i na koncu je morao platiti više milijuna kuna globe. No Turudić je rekao i da bi ‘’otišao 100 kilometara dalje od postupka koji se vodi protiv Zdravka Mamića’’, a na koncu je odlukom Vrhovnog suda postupak otišao od njega, u Osijek.
Dobronić je upozoren da je Turudić na tom suđenju htio dovesti do situacije pravnog diskontinuiteta, odnosno zadržati kompletan spis u Zagrebu dulje od tri mjeseca, kada nastupa spomenuti diskontinuitet
Turudićeva reakcija kada je suočen s pitanjem zašto se nije izuzeo u odlučivanju u kontekstu suđenja u predmetu ‘’Dinamo 2’’, pokazuje koliko je to bila pogođena odluka.
Razlog za to nije bio isključivo Turudić: portal Nogometplus u to doba otkrio je da se na platnoj listi Hrvatskog nogometnog saveza nalazi još nekoliko sudaca zagrebačkog suda – Ivica Veselić kao predsjednik Arbitražnog suda HNS-a koji je u jednoj godini na ime naknade i honorara od nogometne organizacije dobio 96.959,66 kuna, zatim sutkinja Jasna Smiljanić koja je u toj godini od HNS-a zaradila oko 54 tisuće kuna, pa i glasnogovornica suda Nika Grospić-Ivasović. Odobrenje za njihov angažman davao je sam Turudić. Sudac Veselić je, pak, kao predsjednik Sudačkog vijeća u Zagrebu trebao odlučivati je li pojedini sudac prekršio sudačku etiku, pa tako i jesu li primjereni susreti Turudića – čovjeka koji mu je omogućio dodatnu zaradu – s optuženikom Mamićem.
Poseban slučaj bila je i sutkinja Jasna Smiljanić koja se u jednom periodu upravo s Turudićem borila za mjesto predsjednice Županijskog suda, što je Nacional tada objavio pod naslovom ‘’Rat Mamićevih prijatelja’’. Jasna Smiljanić je također prisustvovala zabavama koje je organizirao Dinamov gazda, što uopće nije krila i oko čega se javnost u to vrijeme nije skandalizirala u istoj mjeri kao danas. ‘’Ja sam iz Bjelovara, kao i Zdravko. Poznajemo se godinama i uvijek imamo o čemu razgovarati. Uvijek ću piti kavu s njim jer je vedra osoba, a morate priznati i da je zgodan. Nadam se da sam barem dobro ispala na fotografiji’’, objasnila je tada Jasna Smiljanić izjavom koja se teško može povezati s profilom ozbiljne sutkinje.
Nakon svega spomenutog, Ivan Turudić prihvatio se odlučivanja o žalbi Marija Mamića u predmetu u kojem se sudi i Zdravku Mamiću. Način na koji Turudić gleda na tu situaciju više nego ikad pokazuje da na svaki njemu raspoloživ način on Mamiću pokušava olakšati pravnu poziciju.
Komentari