Nacional je ekskluzivno doznao kako je Zvonimir Boban, proslavljeni hrvatski nogometaš, poduzetnik i savjetnik predsjednika FIFE, od studenog prošle godine bio, a moguće još uvijek jest, pod ovrhom koju je naložio Okružni sud u Zurichu. Prema Nacionalovim izvorima, od njegove plaće u FIFI koja iznosi oko 42.000 švicarskih franaka (CHF), sud mu svakog mjeseca uzima više od 22.000 CHF-a i pohranjuje na poseban račun. Švicarski ovršni postupak nad Bobanom potrajat će sve dok se ne naplati potraživanje od oko pet milijuna kuna koje proizlazi iz dviju prošlogodišnjih presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu. Radi se o dvjema dugogodišnjim parnicama koje je Boban lani izgubio protiv Tihomira Eleza, kuma i bivšeg partnera iz tvrtke Moja zemlja. Tada je prema prvoj presudi Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 12. srpnja 2016. (pravomoćna od rujna), Boban trebao Elezu platiti više od četiri milijuna kuna, a prema drugoj, koja još nije pravomoćna, dodatnih 815.000 kuna uvećanih za zatezne kamate u ime otpremnine i parničnih troškova. Kako Boban nije ispunio zahtjev suda da traženi iznos isplati u roku od 15 dana, Elez je lani u listopadu pokrenuo ovršni postupak. Ovrha nije izvršena jer je Boban puno ranije svu svoju imovinu prepisao na suprugu Leonardu Lončar i njihovo petero djece, a neke tvrtke na svoje partnere. Ali nakon što se Boban u kolovozu prošle godine zbog angažmana savjetnika predsjednika FIFA-e preselio u Švicarsku, Elez je sudski postupak nastavio voditi u toj zemlji, a tamošnje sudstvo pokazalo se puno učinkovitijim od našega. Presudu hrvatskog suda nadležni sud u Švicarskoj priznao je u studenom prošle godine i odmah započeo ovrhu na Bobanovu računu. Boban je uložio žalbe Visokom sudu u Švicarskoj, ali su sve koncem travnja ove godine odbijene. Za vrijeme žalbenog postupka ovrha je provođena iz mjeseca u mjesec, a prikupljeni novac polagan je na poseban račun glavne švicarske državne financijske agencije, nešto poput hrvatske FINA-e. Nakon odbijanja žalbe Visokog suda, na udaru ovrhovoditelja više neće biti samo Bobanova plaća, nego i sve nekretnine, pokretnine, nakit i sve druge vrijednosti koje posjeduje u toj zemlji.

Prema Nacionalovim saznanjima, Eleza bi uskoro trebale obavijestiti nadležne službe u Švicarskoj o tome koliko je novca dosad prikupljeno i saznati popis svih drugih vrijednih nekretnina i pokretnina koje Boban posjeduje te kada će mu biti isplaćen cjelokupni iznos određen sudskim presudama.

Nacional je kontaktirao i Bobana u Švicarskoj, s upitom provode li nadležna tijela ovrhu nad njegovim računom. Boban je komunikaciju preusmjerio na svog odvjetnika Nikolu Boškovića – Slivonju. “Obraćam vam se u svojstvu punomoćnika gospodina Zvonimira Bobana te vam nastavno na postavljeni upit upućen mojoj stranci dajem sljedeće očitovanje: gospodin Zvonimir Boban je putem svog punomoćnika izjavio reviziju pred Vrhovnim sudom Republike Hrvatske. Švicarski je sud u ovršnom postupku koji je predmet vašeg upita prihvatio pravnu i činjeničnu argumentaciju punomoćnika moje stranke za nužnošću odgode provedbe ovrhe u Švicarskoj do zaprimanja odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske, pred kojim je postupak još uvijek u tijeku. Gospodin Zvonimir Boban će poštovati odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske te će u potpunosti postupiti u skladu s istom po njenom zaprimanju”, napisao je u kratkom dopisu Bobanov odvjetnik.

Ali ovrha Bobanovih računa se nastavlja, a švicarski sud planira plijeniti još i više. Prema ovršnom nalogu koji je u posjedu Nacionala, Bobanu se nalaže da se od 30. lipnja preseli u skromniju kuću. Prije odlaska iz Hrvatske, dogovorio je najam kuće u vrijednosti od 10.490 CHF-a na razdoblje od godinu dana. Po isteku tog ugovora sud će mu, u ime minimalnih egzistencijalnih troškova, za najam kuće priznati upola manje, odnosno 5245 CHF-a.

Do iznosa od gotovo pet milijuna kuna koje je Boban dužan isplatiti Elezu došlo je nakon dugogodišnjeg prijateljstva, partnerstva i na koncu dugogodišnje te kontroverzne parnice vezane za tvrtku Moja zemlja.

Radi se o tvrtki koja je, prema pisanju Tportala, uvozila i distribuirala talijansku tjesteninu, peradarske proizvode i hrenovke. Moju zemlju osnovali su Boban i Elez u srpnju 2001. kao nasljednicu Bobanove tvrtke ZB Šport i u svojim najboljim danima ostvarivala je oko pedeset milijuna kuna godišnjeg prometa. Početkom 2003. Boban je napustio upravu Moje zemlje, nakon čega je u svibnju 2004. prepisao vlasništvo na Eleza. Prema nekim Nacionalu plasiranim interpretacijama i viđenjima te situacije, tvrtka je u potpunosti bila prepisana na Eleza jer su se bojali da bi neispravnost nekog od inače kvarljivih proizvoda koje su distribuirali mogla štetiti Bobanovu ugledu.

Boban je na sudu tvrdio da je dvadesetak dana nakon prepisivanja tvrtke na ime Eleza s njim sklopio ugovor o osnivanju tajnog društva. Elez je prema tom ugovoru bio samo formalni vlasnik tvrtke i samo zaposlenik, a Boban stvarni i jedini vlasnik.

Tijekom parnice Elez je potvrdio da se na tajnom ugovoru nalazi njegov potpis, ali da ga on nikada nije potpisao. Istaknuo je kako su obojica razmijenili nekoliko bjanko papira s vlastitim potpisima u slučaju da im zatreba jer je Boban često putovao. Elez je tvrdio da su imali usmeni dogovor prema kojem je Boban imao vlasnički udio od 70 posto, a on od 30 posto.

Prema pisanju Jutarnjeg lista, tvrtka Moja zemlja počela je dobro poslovati od 2005., a sljedećih godina potpisala je ugovore s Metroom i kasnije Agrokorom, za čiju su K plus marku proizvodili hrenovke u suradnji s jednom velikom talijanskom tvrtkom.

Kako bi povećali opseg posla, a nisu imali dovoljno kapitala, Boban je podigao hipotekarni kredit od pet milijuna kuna koji je vraćala Moja zemlja, a Elez je bio jamac.

Ubrzo je došlo do nesuglasica i problema u odnosima između partnera pa je 2010. Boban zatražio od Eleza da mu preda njegov udio u tvrtki. Ovaj je na to pristao, ali je za svoj udio od 30 posto tražio milijun eura i to tako da dijele dobit tvrtke do isplate traženog iznosa te da do konačne isplate ostane voditelj poslovanja.

Boban nije htio pristati na te uvjete pa je Elezu ponudio isplatu 350.000 eura tijekom tri i pol godine, za što je jamčio osobnom imovinom. Elez je pristao na Bobanov prijedlog tako da mu prema ugovoru odmah isplati 25 tisuća eura, na kraju 2010. još 25 tisuća te po 100 tisuća eura na kraju 2011., 2012. i 2013. Prema dogovoru, Elez je trebao biti zaposlen kao komercijalni direktor do 2013., odnosno do kraja isplate, po istim financijskim uvjetima kao dotad te da će mu u slučaju otkaza ugovora o radu biti isplaćene sve plaće do kraja 2013. Elez tvrdi da se Boban dogovora držao samo pola godine i isplatio mu samo prvu ratu. Krajem 2010. Elez je dobio otkaz, a Boban je tužio Eleza i tražio poništenje njihova ugovora o prijenosu poslovnih udjela. Elez je uzvratio protutužbom, tražeći sve što mu pripada prema ugovoru, a Boban je prije toga svoju kuću na Pantovčaku 4. studenog 2010. prepisao na svoju djecu. Tijekom parnice Boban je pred sudom čak izjavio i kako nikada nije imao namjeru ispuniti ugovor potpisan s Elezom.

Elez je pred sudom tvrdio da je Moja zemlja 2009. poslovala s dobiti od oko dva milijuna kuna, ali je iskazana manja dobit jer je, prema njegovim riječima, Boban tim novcem podmirivao privatne troškove. Navodno je do konca 2010. tvrtka imala promet od oko 50 milijuna kuna godišnje, 14 zaposlenih, nekoliko kamiona u vlasništvu i leasingu te vrijedne ugovore s trgovačkim lancima.

Jutarnji list pisao je i da je Boban 2012. prodao 10 posto udjela u tvrtki Paulu Maldiniju, talijanskom nogometašu za 400.000 eura, a za jednaki iznos i udio godinu dana kasnije i Andriju Ševčenku, bivšem ukrajinskom nogometašu. Unatoč svježem novcu novih suvlasnika, Moja zemlja poslovala je sve lošije, a promet tvrtke je u 2015. pao na svega 780.000 kuna.

Prema podacima iz Sudskog registra, tvrtka Moja zemlja u 2016. prijavila je oko 272.000 kuna prometa i oko 96.000 kuna prihoda. Razlaz Eleza i Bobana dobio je svoj konačni sudski epilog prošle godine na Općinskom građanskom sudu i Županijskom sud u Zagrebu koji su odbacili Bobanovu tužbu i prihvatili Elezovu. Presude su postale pravomoćne u rujnu i prosincu prošle godine. Prema prvoj presudi, Boban je dužan Elezu isplatiti oko četiri milijuna kuna, odnosno 325.000 eura plus zatezne kamate i pola milijuna kuna sudskih troškova. Prema drugoj presudi, Elez bi od Bobana trebao dobiti 815.000 kuna za neisplaćene plaće i sudske troškove.

Boban je prije nekoliko tjedana svoju najvrjedniju imovinu, kuću na Pantovčaku, prodao Luki Modriću za nešto više od 2,8 milijuna eura. Dokumenti u posjedu Nacionala pokazuju da je više od milijun i pol eura uplaćeno na račun PBZ-a i Erste & Steiermaerkische banke kako bi se skinule brojne zadužnice tih banaka. Oko 1,3 milijuna eura ravnomjerno je isplaćeno na račune njegove djece i tako je Boban opet izbjegao plaćanje duga Elezu. U međuvremenu su švicarske institucije ovršile Bobana i uvele ga u nove turbulencije.