Objavljeno u Nacionalu br. 687, 2009-01-13

Nacional donosi pregled najpopularnijih svjetskih dijeta, o čijoj su učinkovitosti ali i potencijalnoj štetnosti nedavno američki znanstvenici proveli istraživanje te zaključili da je najkvalitetnija ona temeljena na mediteranskom stilu prehrane

Iako se ozbiljni medicinski časopisi u svijetu rijetko bave tom tematikom, renomirani New England Journal of Medicine nedavno je objavio rezultate opsežnog znanstvenog istraživanja na temu dijeta s ciljem da se na golemom tržištu literature koja se bavi tim problemom iskristalizira koje su dijete zaista učinkovite, ali i zdravstveno prihvatljive. Dijete su znanstvenici podijelili na tri kategorije: one s niskim udjelom masti, one s visokim udjelom proteina te one koje se baziraju na mediteranskoj prehrani. Zaključili su da su samo dijete iz posljednje skupine, tzv. mediteranske, nutricionistički i zdravstveno prihvatljive te da sve druge na neki način narušavaju zdravlje. Drugim riječima, tu prehranu bogatu ribom, voćem i povrćem te maslinovim uljem proglasili su najprihvatljivijom, kako za mršavljenje tako i za zdravlje općenito. Njihovi rezultati su zanimljivi jer pokazuju kako se s vremenom mijenjaju ne samo trendovi, nego i nutricionističke spoznaje u svijetu: tako su prije 20-ak godina, kad su se počele pojavljivati popularne dijete, najpopularnije bile upravo one s niskim udjelom masti.

One su se s vremenom pokazale lošima, jer su masti organizmu potrebne jednako kao i ugljikohidrati i proteini. Nakon masti u ’90-im godinama dežurni krivac za debljanje postali su ugljikohidrati, čime je započela era visokoproteinskih dijeta. U tom su se razdoblju pojavile dijete poput Zone i kontroverzne Atkinsove dijete, koja je u Hrvatskoj svoju inačicu imala kao tzv. mesna dijeta. Ona dopušta neograničeno unošenje svih proteina, pogotovo svih vrsta mesa, uz izbjegavanje ugljikohidrata kad je riječ o prilozima. Podrazumijeva uključivanje mesa u sva tri obroka, uz izbjegavanje voća, kruha, žitarica, povrća bogatog škrobom i mliječnih proizvoda. Cilj joj je minimalnim unošenjem ugljikohidrata potaknuti trošenje masnih rezervi u organizmu, što ima popratne efekte. Budući da su ugljikohidrati važan izvor energije za rad mozga i živčanog tkiva, dokazano je čak i da su ljudima koji su unosili premalo ugljikohidrata već nakon sedam dana takvog prehrambenog režima padale mentalne sposobnosti.

Osim toga, objašnjava nutricionistica Darija Vranešić, visokoproteinska dijeta može biti veliko opterećenje za jetru i bubrege, može izazvati smanjenje gustoće koštane mase i slabost mišića, a zbog inače nepoželjnih masti koje se automatski vežu uz takvu prehranu povećava se i rizik od kardiovaskularnih bolesti. Kod Atkinsove dijete, upozoravaju stručnjaci, na unos vitamina i minerala autor uopće nije mislio, nego je preporučio proizvoljno uzimanje vitaminskih tableta. Zanimljivo je i da je dr. Atkins, koji je svoje teorije prakticirao na sebi 40 godina, i sam pretrpio srčani udar. Mnogi su se pitali koliko je to moglo biti povezano s njegovom dijetom koju je prakticirao desetljećima, ali se nikad nije saznalo u kojem su stanju bile njegove arterije jer obdukcija nikad nije provedena. Još jedna opasna posljedica te dijete je i ketoacidoza, koja nastupa kad su ugljikohidrati eliminirani iz dnevnih obroka. Tada tijelo poseže za mastima kao izvorom energije, a posljedica je proizvodnja potencijalno toksičnih ketona. Oni potiskuju apetit pa nastupa gubitak tjelesne mase, ali dugotrajno povišena razina ketona u krvi djeluje poput otrova. Također, objašnjava Darija Vranešić, pri razgradnji proteina nastaje amonijak, čija količina raste s unesenim proteinima: “Amonijak je toksičan i tijelo ga se mora riješiti, zbog čega najviše pate bubrezi i jetra. Zato takve dijete ne bi trebale trajati više od tri-četiri mjeseca jer je to opasno za organizam.”

Nešto nježnija varijanta visokoproteinske dijete je tzv. Zona, čiji je autor američki biokemičar Barry Sears. Njezin princip je unošenje 40 posto ugljikohidrata, 30 posto proteina i 30 posto masti – što je previše proteina i premalo ugljikohidrata ako se uzmu u obzir idealni omjeri koje nutricionisti preporučuju, a to su 60 posto ugljikohidrata, 15 posto proteina i 25 posto masti. Za Searsovu dijetu Darija Vranešić kaže: “On je okrenuo u svoju korist neke biokemijske postavke da dokaže svoje teze. Njegove jelovnike smatram dosta neljudskima, jer je doručak od pet bjelanjaka definitivo previše proteina za organizam. Njegova prednost pred Atkinsovom dijetom je što potencira omega 3 masne kiseline i preporučuje puno ribe te nemasno meso.” O učinkovitosti te dijete teško je govoriti, kaže, jer o njoj nisu rađena ozbiljna istraživanja. Kao još jednu neutemeljenu pa i potencijalno štetnu dijetu navodi tzv. UN dijetu, kao i njezinu slovensku inačicu imena 90-dnevna dijeta. Takva prehrana, pod geslom smršavite uz pizzu i čokolade, temelji se na ideji da se, naprimjer, jedan dan jedu samo ugljikohidrati, a drugi samo voće, i broj ljudi koji joj se podvrgnuo diljem svijeta golem je. Nutricionisti upozoravaju da može izazvati kroničan deficit esencijalnih masnih kiselina, avitaminozu, opterećenje probavnih organa i štitnjače te gubitak kalcija. O tome Darija Vranešić kaže: “Takva dijeta nema apsolutno nikakvog pokrića i svojevrsno je maltretiranje organizma. Vrlo je nezdrava, pa i opasna, ali je u svojoj biti vrlo niskokalorična. Zapravo se samo radi o zavaravanju jer ljudi dobiju dojam da mogu sve jesti, a u biti jedu vrlo malo. Potpuno je bizarna, zbog čega je ljudima tako privlačna. Cilj joj je ljude zaigrati, tako im je lakše prihvatiti mršavljenje.”

Najnoviji trend su, međutim, dijete koje se temelje na mediteranskoj prehrani, a da su one najbolji način ne samo za mršavljenje, nego i za zdrav život, potvrdio je i spomenuti znanstveni rad objavljen u New England Journal of Medicine.
“Trenutačno je svojevrsni trend hedonizam i kad je o dijetama riječ, shvatilo se da je iznimno važno uživati u hrani te da je svaki oblik restrikcije loš. To pokazuju i promjene u nutricionizmu kao znanosti: nutricioniste se više ne doživljava kao stroge ljude koji sve zabranjuju, nego je poanta postala da se kontrolirani broj kalorija unosi s užitkom, a ne u grču zabrana. Zato novije dijete i jesu najljudskije.”
Kako je mediteranska prehrana jedna od onih koje se najviše istraživalo, o njenim pozitivnim učincima postoji i najviše podataka. Tako se u posljednje vrijeme pojavio novi val popularnih dijeta poput američkih South Beach i Sonoma dijeta. O mediteranskoj prehrani nutricionistica Darija Vranešić kaže:
“Ona podrazumijeva uravnotežen unos svega potrebnog, a niskokalorična je. Problem je u tome što ta prehrana nestaje jer je dobar dio svijeta preplavio zapadnjački način života. Zato je danas mediteranska prehrana na neki način postala elitistička, često je skupa i trenutačno je jako u trendu.”
Jedna od njih je dijeta Michela Montignaca, Francuza koji je još sredinom ’80-ih s debljanjem povezao tzv. glikemijski indeks, dotad spominjan jedino u kontekstu dijabetesa.

Njegova teorija je sljedeća: razina šećera u krvi poraste sa svakim obrokom, nakon čega gušterača luči inzulin koji taj šećer tjera u mišiće i jetru. Međutim, neke namirnice, odnosno neke vrste škroba i bjelančevina, uzrokuju pojačan rast razine šećera u krvi, zbog čega gušterača luči više inzulina. U tom se slučaju mijenja metabolički proces: umjesto da se masnoća unesena prilikom jela sagori tijekom probave, nju suvišni inzulin zarobi i pohrani u zalihe. Zbog pojačanog lučenja inzulina razina šećera u krvi padne, zbog čega ljudi nakon obroka osjete umor te uskoro i ponovnu glad te odluče opet nešto pojesti, iako su mast iz pojednog obroka pohranili umjesto sagorili. Montignac je to objasnio na primjeru unosa 400 kalorija krumpira i 400 kalorija leće:
“Tradicionalni nutricionisti izjednačavaju količinu kalorija obiju namirnica, dok ja tvrdim da se one u organizmu sasvim drukčije ponašaju: dok krumpir ima visoki glikemijski indeks i izaziva lučenje viška inzulina, kod leće je obrnuto. Njezin škrob je sasvim drukčije vrste zbog čega će ju metabolizam sagoriti, a ne pohraniti. Isto je i sa izgladnjivanjem: kad preskočite jedan obrok, tijelo će kod slijedećeg više toga pohraniti, jer se mozak uplaši da će opet dugo gladovati pa se osigura zalihama. Zato sam protivnik svih dijeta koje uključuju uskraćivanje hrane, potrebno je samo izbjegavati namirnice s visokim glikemijskim indeksom, poput krumpira, kuhane mrkve, cornflakesa, šećera, bijelog brašna i gaziranih pića – što nije lako jer sva moderna, današnja hrana ima visoki glikemijski indeks, za razliku od one koju su jeli naši djedovi.” Jedna od novijih popularnih dijeta koja se temelji na mediteranskoj prehrani je South Beach dijeta, koju je osmislio američki karidolog Arthur Agatston s ciljem da stvori idealnu dijetu za kronične srčane bolesnike s prekomjernom tjelesnom masom. Ona se, objašnjava Darija Vranešić, dijeli na tri faze: prva je vrlo restriktivna i traje dva tjedna, druga je liberalnija i traje nekoliko mjeseci i treća je predviđena da traje doživotno. I ona se poput Montignacove oslanja na glikemijski indeks pa se bazira na povrću, pogotovo mahunarkama, voću, ribi i nešto malo mliječnih proizvoda. U nekim fazama podrazumijeva niži unos ugljikohidrata, što je popularizirao dr. Atkins u svojoj dijeti, s time da ova ima pravilniji izbor namirnica. Međutim, trenutačno nema znanstvenih istraživanja koja bi potvrdila njezinu djelotvornost.

“Gledamo li dobronamjerno, možemo reći da je pristup ispravan, budući da je osnovni postulat permanentnog sniženja suvišne tjelesne mase promjena načina života i usvajanje principa pravilne prehrane – zauvijek. Pogledamo li pak iz drugog kuta, može nam se učiniti da nas dr. Agatston želi doživotno pridobiti za kupce njegovih knjiga.”
No cilj svih dijeta je, govori, izračunati koliko je kalorija uneseno, a sve su one koncipirane na određeni način da “ljudi zabave mozak i tako si olakšaju mršavljenje”. Istovremeno, takva literatura jedna je od najprodavanijih u svijetu i svojim autorima nosi ogromne zarade.
“Dijeta koja je dovoljno razvikana postaje “brand”, a u kompletu s vrtoglavim nakladama knjiga dolaze i dodaci prehrani, prehrambeni proizvodi i sve što vam može pasti na pamet, a što je moguće unovčiti. Samo za ilustraciju, knjiga “South Beach Diet” stoji 15 dolara, a prema podacima o prodaji prodano je više od 4 milijuna primjeraka. Jednostavna računska operacija daje nam vrijednost zarađenu od prodaje spomenute knjige – možda više, ali ne manje od 60 milijuna dolara! Naravno, nakon uspjeha prvog bestsellera, uslijedile su i knjige recepata za South Beach dijetu, vodiči kroz “dobre” i “loše” ugljikohidrate i masti, te prijevodi na svjetske jezike. Interesantno je da se čak i na sve opcije online verzije South Beach dijete treba pretplatiti. Isti sustav imaju svi autori; najčešće im je cilj vezati potrošača uz sebe, tako što razvijaju svoje linije proizvoda i dodatke prehrani, tako da se za sve te dijete može reći da im je primarno cilj da se netko obogati.”Istovremeno, podaci o broju pretilih i preuhranjenih osoba u svijetu su sve više zabrinjavajući. Prema izvještajima Svjetske zdravstvene organizacije, govori Darija Vranešić, u svijetu je 2005. bilo više od 1,6 milijarde odraslih preuhranjeno, a čak 400 milijuna pretilo. Smatra se da će do 2015. godine otprilike 2,3 milijarde odraslih imati prekomjernu tjelesnu težinu, dok će njih 700 milijuna biti pretilo. Ni Hrvatska, upozorava, ne zaostaje za svjetskim tredovima: na Prvom hrvatskom kongresu o debljini 2003. godine prikazani su rezultati terenskog istraživanja, prema kojima je 59 posto ispitanika bilo preuhranjeno. Stoga je i Hrvatska pogodno tržište za svakojake dijete i tretmane mršavljenja, od kojih je možda najpoznatija hrvatska dijeta dr. Cara. Bivši kardiokirurg Goran Car već 20 godina vodi internističku ordinaciju u Zagrebu, koja je osim za primarnu prevenciju kardiovaskularnih bolesti specijalizirana i za liječenje prekomjerne tjelesne težine. Do sada je u njegovu ordinaciju zbog prekomjerne težine došlo preko 45 000 pacijenata, s prosječnih 20 do 50 kilograma viška. Prosječni gubitak kilograma u njegovoj klinici je, kaže, 30 kilograma. Njegov princip mršavljenja bazira se na dvije stvari: strogoj, medicinskoj dijeti i akupunkturi, o čemu je objavio i knjigu “Hranom protiv debljine”. Svoj režim opisuje ovako:
“To je prvenstveno preodgajanje u prehrambenim navikama. Za početak se radi o vrlo hipokaloričnoj dijeti asistiranom akupunkturom. Pritom jedno ne može bez drugog, jer kod tako niskokalorične dijete akupunktura održava čovjeka u normalnoj psiho-fizičkoj kondiciji. Poanta je da osoba mora jesti u određeno vrijeme, određenu hranu, a krajnji cilj je da već odoka zna koliku energetsku vrijednost ima koji obrok i konzumira samo onoliko koliko mu je potrebno. Ako se to ne dogodi i čovjek ne promijeni prehrambene navike, ovaj tretman je besmislen jer će se kile vratiti. Svatko mora uvidjeti koliko mu je kalorija potrebno i u skladu s tim živjeti.”

Ljudi rijetko imaju na umu, upozorava dr. Car, da ako dnevno pojedu samo 10 posto više od onoga što im treba, kroz godinu dana će dobiti 10-15 kila. Također, kad su u pitanju česti odlasci na dijetu, upozorava na sljedeće:
“Neprestani pokušaji mršavljenja raznoraznim dijetama mogu dovesti do dijabetesa i vrlo su opasni. Nakon svake dijete ljudi naglo počnu jesti kao i prije nje, što dovodi do naglog povećanja šećera u krvi, a time i povećanog lučenja inzulina. Rezultat je da stalno postoji višak inzulina u krvi, koji je potiskuje šećer i osoba je zbog tog pada šećera u krvi stalno gladna. Kako više nije na dijeti, stalno će nešto jesti, zbog čega će u brzom roku vratiti još više kilograma nego što je imala. Tada će se ponovno odlučiti na dijetu i sve ispočetka. To je posebno problematično jer takvi postupci oslabljuju rad gušterače: tkiva s vremenom postanu resistentna na inzulin i gušterača luči sve više i više tog hormona. Time se ona iscrpljuje, luči sve manje inzulina i nakon nekog vremena se to zove dijabetes.”