Objavljeno u Nacionalu br. 588, 2007-02-20

LIJEČNICI S DIPLOMOM medicinskog fakulteta za Nacional govore zašto su se odlučili za alternativne metode liječenja i o terapijama kojima pomažu bolesnicima

Prema procjenama Hrvatskog udruženje za prirodnu, energetsku i duhovnu medicinu u Hrvatskoj se raznim granama alternativne medicine bavi i do četiri tisuće ljudi. Puno manje njih, svega petstotinjak, prošlo je neku vrst edukacije za metode kojima se služe, a broj onih koji komplementare načine liječenja prakticiraju kao doktori medicine ne prelazi nekoliko desetaka. Hrvatska još uvijek nema konkretan zakon koji bi regulirao područje alternativnih metoda liječenja i jasno odredio tko se, na koji način i pod kojim uvjetima njima smije baviti. Upravo je zbog toga domaće tržište komplementarnog liječenja u priličnom rasulu, a za njegove korisnike ne postoji način da sa sigurnošću procijene koji je terapeut dosita stručan i educiran za metode koje im nudi. No kada je riječ o granama alternative koje nude hrvatski terapeuti, potencijalni korisnici imaju raznolik izbor. Uz homeopatiju i akupunkturu koje su možda najučestalije i najpriznatija metode prirodnog liječenja, u Hrvatskoj se može naići na tretmane poput terapije kristalima, biljkama, bioenergijom, svjetlom, mirisima, potom sve vrste medicinskih i orijentalnih masaža, te brojne metode takozvane duhovne medicine.

I dok s jedne strane mnogi, osobito liječnici konvencionalne medicine, sumnjaju u opravdanost alternativnih metoda liječenja, drugi pak uvjeravaju u njihovu učinkovitost. Nacional donosi priče onih koji su u svom profesionalnom radu pomirili ove dvije strane. Svi su odreda liječnici koji unatoč diplomi medicinskog fakulteta prakticiraju alternativne metode liječenja, a za Nacional govore o terapijama kojima pomažu svojim klijentima, te objašnjavaju zašto su se uopće odlučili konvencionalnu medicinu zamijeniti alternativnom.

“Da nisam na vlastitoj koži osjetio bolest koju klasična medicina nije mogla iskorijeniti, nikad se ne bih okrenuo alternativi odnosno tradicionalnoj medicini” , kaže Đuro Despot, liječnik koji unatoč diplomi Medicinskog fakulteta svojim pacijentima nikad ne prepisuje standardne lijekove već ih lijeći eliksirima, čajevima i kremama od biljaka i kristala koje sam spravlja u malenom laboratoriju u svom domu u Rijeci. Đuro Despot ujedno i je prvi liječnik konvencionalne medicine koji se u Hrvatskoj još prije dvadesetak godina počeo baviti terapijom kristalima – metodom liječenja koja se stoljećima koristila u tradicionalnoj tibetanskoj medicini. Despot je kao dječak obolio od jake upale pluća koja je ubrzo prerasla u teški oblik astme zbog čega je svakodnevno morao piti više lijekova i koristiti inhalator. Liječnici su mu rekli da će tako biti do kraja života. S tim se, kaže, nije mogao pomiriti pa se već u srednjoj školi počeo zanimati za alternativne metode liječenja. Studij medicine upisao je, priznaje, ponajviše kako bi što više naučio o svojoj bolesti i pomogao sam sebi. S teškom astmom nekako se i uspijevao nositi sve do 1994. kad mu se stanje naglo pogoršalo, a jaki lijekovi su, izazvali upalu na dvanaestercu. Iako je u to vrijeme u Rijeci radio kao liječnik, tada je, kaže, zaključio da mu medicina ne može pomoći.

“Otputovao sam u Indiju. Ondje sam sreo s jednog od najuglednijih tibetanskih liječnika Yeshija Dhondena koji me je upoznao s pripravcima od mljevenih kristala, koji su vrlo brzo ublažili moje tegobe. Počeo sam ozbiljno proučavati budističku kulturu i njihovu medicinu, a osobito kristale. Kombinacija eliksira i čajeva od kristala, te meditacije i duhovnih vježbi na koncu su me nakon tri mjeseca oslobodili moje bolesti”, svjedoči Đuro Despot koji je svoja iskustva izlječenja prirodnom medicinom opisao u knjizi “Tibet i Indija spasili su mi život”. Po povratku u Hrvatsku Despot je počeo proučavati mogućnost kombiniranja hrvatskog ljekovitog bilja s tibetanskim, te usavršavati svoje znanje o ljekovitosti kristala.

“Terapija kristalima i eliksirima najuspješnija je kod ljudi koji pate od alergija, astme, ulceroznog colitisa, bolesti bubrega, dermatitisa, psorijaza i Chronove bolesti. Što se tiče ljudi koje liječim, ima ih dosita svih dobi, od malene djece do onih u poodmaklim godinama”, objašnjava Đuro Despot. No ovaj liječnik i terapeut nije od onih koji uvjerava u stopostotno i hitro ozdravljenje. Kronične bolesti njegova će terapija, upozorava, izliječiti isključivo ako onaj tko ju prima promijeni način svoga života i posveti maksimalnu pažnju čišćenju organizma i zdravoj prehrani, te redovito uzima pripravke od kristala i biljaka, ponekad i devet mjeseci. Đuro Despot objašnjava zašto mora biti tako:

“Za istinsko liječenje nije dovoljno dati samo preparat koji će ukloniti simptom bolesti. Mislim da upravo zbog toga konvencionalna medicina pomalo tapka u mraku jer, ako se liječi samo simptom, bolest će se gotovo uvijek vratiti. Smatram da se liječenju treba pristupiti tako da se pacijenta osvijesti o njegovu problemu i uvjeri ga se da mora ustrajati na određenom principu življenja kako bi doista iskorijenio svoju bolest. Čovjek naprosto mora promijeniti sebe.” Despot kaže da se nikada ne miješa u terapiju koju je pacijentu prepisao liječnik niti savjetuje prestanak uzimanja klasičnih lijekova.

Kada je pak riječ o kristalima, ovaj liječnik objašnjava da njihova ljekovitost počiva u njihovu energetskom potencijalu, jer su dobri provodnici, spremnici i odašiljači energije. “Pod određenim uvjetima kristal jednu vrstu energije pretvara u drugu i upravo na tom principu funkcionira kao lijek jer može primati našu energiju i isijavati je, a time i izbacivati iz tijela ono što je loše”, objasnio je Despot. Mjesečna doza eliksira i preparata od kristala koje pripravlja Đuro Despot stoji 400 kuna, a komad pojedinog kristala od 100 do 200 kuna.

Luiza Vračar, moskovska je liječnica koja već 38 godina živi u Hrvatskoj. Medicinu je završila prije 43 godine na Moskovskom sveučilištu, da bi potom specijalizirala kardiologiju, a zatim se i zaposlila u jednoj bolnici u Moskvi.

No kada se zaljubila a potom i udala za Zagrepčanina, Luiza Vračar odlučila je doseliti se u Hrvatsku u koju je sa sobom donijela i znanje o jednoj posebnoj dijagnostičkoj metodi – iridiologiji, koju je dvije godine izučavala u Kijevu, a o kojoj danas kaže:

“To je dijagnostička metoda očitavanja zdravstvenog stanja gledanjem šarenice oka. Šarenica oka je inače jedinstvena za svaku pojedinu osobu, pa baš kao ni otisak prsta, na svijetu ne postoje dvije identične šarenice. U tom dijelu oka, slikovito rečeno, nalazi se nešto poput kompjutera koji oslikava sve što se događa u našem tijelu od rođenja pa do zadnjeg dana života”, objašnjava Luiza Vračar. Dodaje kako svaki organ u ljudskom tijelu ima predispoziciju da jednog dana oboli, a najveća prednost iridiologije je, kaže, što takvu predispoziciju može otkriti puno prije negoli se bolest zaista i dogodi. Kada, kako kaže, pomoću posebnog instrumenta za promatranje šarenice utvrdi koji je pravi uzrok tegoba čovjeka kojeg pregledava, tada određuje odgovarajuću homeopatsku terapiju. Pa iako više ne radi kao liječnica, Luiza Vračar nikad nije otvorila ordinaciju u kojoj bi prakticirala alternativne metoda liječenja. Njima danas tretira samo prijatelje i poznanike koji joj se obrate za pomoć. O tome kako je uopće upoznala alternativnu medicinu kaže:

“Sklonost prema alternativnoj medicini stekla sam zbog majke koja je također bila liječnica i to otorinolaringolog, ali je puno znala o alternativi i preferirala je prirodne metode liječenja pa sam se i ja već kao studentica počela pomalo zanimati za homeopatiju.” Iako je u Hrvatskoj radila kao liječnica, Luiza Vračar je prvo u Moskvi, a potom i u Zagrebu završila školu homeopatije koju je organizirao London College of Classical Homeopathy International. Tada je, kaže, shvatila da je homeopatija odlična nadopuna klasičnoj medicini. Ova liječnica jedna je od onih koji smatraju kako bi se alternativnim metodama liječenja trebali baviti ljudi koji imaju bar osnovno medicinsko obrazovanje.

Istog su stava i ostali Nacionalovi sugovornici koji svi odreda misle da je Hrvatska odavno trebala donijeti zakon koji bi regulirao područje alternativne medicine i terapeutskih usluga. Treba reći da su pripreme za donošenje takvog zakona počele koncem studenog 2004. godine kada je tadašnja ministrica pravosuđa Vesna Škare-Ožbolt oformila Savjet za regulaciju bavljenja nekonvencionalnom medicinom, koji je trebao sudjelovati u izradi i provođenju projekta ozakonjivanja tog područja. No radna grupa zadužena za izradu nacrta prijedloga Zakona o terapeutskoj djelatnosti po tom pitanju nije učinila mnogo. Vesna Škare-Ožbolt za Nacional je objasnila zašto:

“Kao ministrica smatrala sam da je riječ o području koje se mora zakonski regulirati jer je riječ o ljudskom zdravlju. Naprosto je trebalo osmisliti kriterije koje ljudi koji se bave takvim metodama moraju ispunjavati, te uvesti sistem licenci za one koji ih ispunjavaju. Moja inicijativa naišla je na iznenađujuće pozitivan odziv samih alternativaca, a radna skupina koju smo osnovali već je bila i sastavila prvu varijantu Zakona. No kada ga je trebalo sagledati i procijeniti Ministarstvo zdravstva sve je stalo. Danas mi se čini da oni nisu baš bili oduševljeni našom inicijativom”, objašnjava Vesna Škare- Ožbolt dodajući da je nedugo potom smijenjena s mjesta ministrice pravosuđa, te da je samo mjesec dana nakon toga ukinuta i radna skupina koja je trebala raditi na novom zakonu.

S druge strane, Hrvatskoj je i Europska komisija preporučila da zakonski regulira područje alternativne medicine, što je Nacionalu potvrdio i predsjednik Hrvatske liječničke komore (HLK) Hrvoje Minigo koji kaže:

“HLK već se godinama zalaže za donošenje Zakona o alternativnoj medicini što je zastupala i prilikom donošenja Nacionalne strategije zdravstva 2006. – 2011. godine. Predlagali smo i aktivno sudjelovali u inicijativi za donošenje Zakona koji bi regulirao ovo područje, a o preporukama Europske komisije još prije godinu dana izvijestili ministra zdravstva, kao i ministricu pravosuđa. Na žalost, nismo do danas dobili pozitivne odgovore.” Hrvoje Minigo za Nacional je objasnio i kakav stav krovno udruženje hrvatskih liječnika ima prema alternativnoj medicini i onima koji je prakticiraju.

“HLK je u potpunosti upućena kako u komplemetarne metode liječenja, tako i u alternativnu, pa i tradicionalnu medicinu. Naravno, valja razlikovati svaku od ovih mogućnosti liječenja, njene povijesne dosege, način i kvalitetu izobrazbe onih koji se ovim metodama bave, kao i mogućnosti stručnog nadzora nad pružanjem ovih usluga pacijentima. Na žalost, učestalo je poistovjećivanje svih osoba koje se bave komplemetarnim metodama liječenja ili alternativnom medicinom s nadriliječenjem.”

U razgovorima o nikad donesenom Zakonu o terapeutskoj djelatnosti sudjelovala je i Jeannette Gjurić, liječnica koja u svom Centru za kinesku medicinu u Zagrebu posljednje tri godine prakticira tradicionalne kineske metode liječenja i akupunkturu. Interes za alternativnu medicinu iskusila je, kaže, u najranijim danima svoje liječničke karijere. Nakon sto je koncem osamdesetih diplomirala na Medicinskom fakultetu u Zagrebu, a potom u Njemačkoj specijalizirala anesteziologiju i reanimatologiju i intezivnu medicinu, Jeannette Gjurić u svom se profesionalnom radu počela zanimati za terapiju boli o čemu danas kaže:

“U bolnici u kojoj sam u to vrijeme radila u Njemačkoj djelovala je jedna od tada prvih ambulanti za liječenje boli u Europi. Sjećam se da me jako pogodilo kada sam u jednom trenutku shvatila koliko su mogućnosti klasične medicine ograničene upravo kada je riječ o terapiji boli. Kada sam shvatila da nakon nekog vremena medicina više ne može pomoći čovjeku koji pati od jakih bolova, počela sam istraživati alternativne metode i pritom se susrela s tradicionalnom kineskom medicinom – najstarijim medicinskim sistemom koji se primjenjuje do danas.” Jeannette Gjurić tako je, kaže, lagano razbila predrasude koje je kao studentica imala prema alternativnoj medicini, a ubrzo je završila osnovnu dvogodišnju izobrazbu iz kineske medicine u Münchenu, a potom i više stručnih usavršavanja za akupunkturu koju je usporedno izučavala i u Kini gdje je boravila šest puta. U tamošnjim ambulantama za akupunkturu i kinesku medicinu koje djeluju u sklopu klasičnih bolnica dnevno je, priča, od jutra do mraka primala veliki broj pacijenata koje je zajedno s kineskim kolegama liječila metodama kineske medicine koja se od one konvencionalne prije svega razlikuje po tome što tijelo ne promatra “organ po organ”, već kao cjelinu i to na energetskom nivou.

“Kinezi, primjerice, nikad nisu radili seciranje mrtvih ljudi jer ih u tom smislu nije zanimalo što se događa s tijelom nakon smrti, već ih je interesiralo živo tijelo i njegovi energetski tokovi. U kineskoj medicini pretrage u klasičnoj medicini zamjenjuje detaljna anamneza i promatranje, slušanje i opipavanja pacijenta”, kazala je Jeannette Gjurić. Tako će, nastavlja, svakog pacijenta koji joj se obrati za pomoć i ona prvo saslušati i proučiti njegovu medicinsku dokumentaciju, a potom primijeniti kinesku dijagnostiku koja se sastoji od promatranja jezika i opipavanja pulsa, te utvrditi opće energetsko stanje organizma kako bi utvrdila ima li osoba višak ili manjak energije.

“To je jako važno, jer ako pacijent ima manjak energije, a vi to ne utvrdite i terapijom mu je dodatno oduzmete možete napraviti puno štete. Zato je izrazito važno uz klasičnu medicinsku dijagnostiku napraviti i ovu kinesku, jer tek tada možete odrediti odgovarajuću terapiju.” Kada je riječ o profilu njezinih pacijenata, Jeannette Gjurić kaže kako je posjećuju ljudi svih dobi, od četverogodišnjaka, do osoba starijih od 80 godina.

“Djeca često dolaze zbog alergija koje se jako uspješno tretiraju akupunkturom, dok ostali pacijenti najčešće dolaze zbog glavobolja i bolova lokomotronog sustava, dok u posljednje vrijeme često radim s trudnicama kojima se akupunkturom olakšava budući porod, ali i probleme s mučninama i bolovima u kralježnici. Akupunktura pomaže i kod određenih bolesti probavnog trakta, zatim astme, neuralgija, depresija, smetnji pri spavanju, herpes zostera, parestezije, vrtoglavica, bolesti dišnih putova i mokraćnog sustava.” Što se tiče potrebnog broja tretmana da bi se određeni problem riješio pacijent bi, kaže Jeannette Gjurić, u početku trebao dolaziti dva puta tjedno prva četiri tjedana. Nakon toga tretmane uglavnom treba ponavljati jednom tjedno, a cijela terapija ukupno traje otprilike deset do 15 puta. Što se cijene tiče, svaki tretman akupunkture stoji 200 kuna, dok prvi pregled stoji 300 kuna.

‘Pacijentima ne nudim instant izlječenje’

Akupunkturom se u svojoj zagrebačkoj ordinaciji bavi Zrinka Buljan, liječnica koja je opću medicinu diplomirala na Medicinskom fakultetu u Zagrebu. Uz znanja iz klasične medicine, po završetku studija ova je liječnica puna tri mjeseca izučavala i tehniku akupunkture u Kini. No, shvatila je kako je u zdravstvenoj dijagnostici vrlo važna i psihosomatika pa je paralelno specijalizirala dvije psihološke discipline – gesthalt i soulwork. Ova liječnica je, kako kaže, još u ranoj mladosti znala da se alternativnim pristupom u liječenju bolesti želi ozbiljno baviti, a upisom na studij dobila je kvalitetnu podlogu za daljnju nadogradnju i učenje onoga što ju je oduvijek zanimalo.

“Oduvijek me zanimala alternativna medicina s kojom sam se susrela još u djetinjstvu kad sam zbog očeve diplomatske karijere jedno vrijeme živjela u Indiji. Poznato je kako je upravo u toj zemlji alternativna medicina uobičajeni način liječenja. S 18 godina sam se odlučila vratiti u Hrvatsku i završiti medicinu kako bih stekla osnovno medicinsko znanje koje bi mi kasnije pružilo najbolju podlogu za učenje akupunkture. Mislim da sam napravila pravu stvar jer se kombinacija znanja klasične i alternativne medicine koje sam stekla pokazalo kao odlična podloga za praktičan rad u pomaganju ljudima. Kada znate što je nekome u medicinskom smislu, znatno je lakše odgonetnuti kakav mu alternativni tretman i u kojoj mjeri pomaže. Iskreno, nekad se alternativci malo zanesu u predviđanjima uspješnosti svojih terapija baš zato što dovoljno ne poznaju medicinu. Drago mi je da ipak imam tu medicinsku osnovu znanja zbog koje puno realnije prosuđujem”, kazala je Zrinka Buljan koja je nakon edukacije u Kini akupunkturu dodatno izučavala i u Americi i Austriji. Kaže kako u svom radu s pacijentima koristi princip liječenja poput onog kojeg primijenjuju njezini kineski kolege koji, kaže, akupunkturu ne primijenjuju na ljudima koji ne žele promijeniti svoj način života i sami preuzeti odgovornost za svoje zdravlje.

“Pacijentu pristupam tako da prvo dugo i detaljno razgovaram s njim o njegovu zdravstvenom problemu i životu uopće. Nikom ne nudim instant izlječenje, jer ako netko ni malo ne pazi na sebe, loše jede, puši, pije i ne kreće se – nema te tehnike koja će mu dugoročno pomoći. Ako pacijent ne shvaća što mu je i ne prizna sam sebi da sam mora nešto poduzeti kako bi mu bilo bolje, nijedan mu liječnik ne može pomoći.”

Takav stav, ovu liječnicu sve češće tjera da u radu s pacijentima primjenjuje soluwork – tehniku koja, objašnjava, pomaže onima koji nemaju teških zdravstvenih problema organske prirode, odnosno tegobe koje bi se lako otkrile medicinskim pretragama, ali se ipak zbog nekog razloga osjećaju loše i ne funkcioniraju kako trebaju.

“Za većinu takvih ljudi liječnici će reći da im nije ništa, ali to nije tako. Kad nekog boli glava to je stvaran problem isto kao što je stvarni problem osjećaj malaksalosti, potištenosti i depresije bez nekog konkretnog razloga. Njima pomažem da osvijeste problem koji je u većini slučajeva, kako se kaže, u glavi. Soulwork ih zapravo uči da se prisjete u kojim im se situacijama bol javlja i tako utvrde njen uzrok u životu. Kada to uspiju, problem ili bol uglavnom nestaje. ” Nekad je za uspješnost ove terapije potrebno tek dva do tri tretmana, a nekad može proći i godina dana da čovjek takav način razmišljanja i rješavanja problema uklopi u svoj život. Da bi tretmani bili uspješniji Zrinka Buljan redovno kombinira soulwork s akupunkturom, ali pacijentima preporučuje i zdravu prehranu, uči ih vježbe koncentracije, disanja, rastezanja i meditacije koje pacijenti trebaju raditi kod kuće kako bi terapija bila što učinkovitija. Sat vremena akupunkture uz savjetovanje naplaćuje 250 kuna.

‘Najvažnije je otkriti probleme koje ima osoba’

Homeopatija je grana alternativne medicine čija je bit, kako tumače oni koji ju prakticiraju, liječenje cjelokupne osobe, pronalaženjem i liječenjem uzroka bolesti, a ne samo njezinih simptoma. Osnovna razlika između ove i metoda klasične medicine jest to što homeopati koriste isključivo terapiju prirodnim lijekovima dobivenim iz minerala, metala, biljaka, životinja ili ljudskog tijela. Jedan od tristotinjak kvalificiranih homeopata u Hrvatskoj je i Marijan Montani. On je 1991. diplomirao na Medicinskom fakultetu u Zagrebu, a šest godina kasnije specijalizirao je psihijatriju na zagrebačkom Kliničkom bolničkom centru Rebro. Prirodne metode liječenja izučava od 1996., kada je započeo studije iz Homeopatije na London College of Classical Homeopathy International, nakon čega je sudjelovao na tečajevima i kongresima iz homeopatije u Njemačkoj, Velikoj Britaniji, Indiji, Bugarskoj i BiH. O razlozima zbog kojih je klasičnu medicinu za koju se godinama školovao zamijenio onom alternativnom, ovaj liječnik kaže:

“Prema alternativi nisam imao predrasude, a što sam više slušao o njoj bilo mi je zanimljivije. Iako sam već tijekom studija počeo puno čitati o takvom načinu liječenja, njime sam se počeo baviti tek nakon specijalizacije psihijatrije, koju sam specijalizirao upravo zato što sam uvijek smatrao da je psiha ključni faktor ne samo psihičkih već i fizičkih i zdravstvenih problema kod čovjeka. A kako je takvo shvaćanje prisutno u svim granama alternative nije trebalo dugo da se i ja odlučim baviti nekom od njih”, ispričao je Montani. Homeopatiji su ga, kaže, najviše privukla iskustva nekih korisnika homeopatskih pripravaka koji su mu u vrijeme jednog tečaja homeopatije pričali o svojim izlječenjima primjerice u slučaju posttraumatskog stresnog sindroma i ciste jetara. Nakon što se kroz medicinsku dokumentaciju uvjerio u njihovu istinitost, odlučio je u svojoj ordinaciji primjenjivati isključivo homeopatski pristup liječenju. Klijenti koji mu dolaze različitih su profila, a Montani tvrdi da uspješnost terapije koju im prepisuje najviše ovisi o tome koliko pacijent surađuje i je li doista spreman na promjenu u načinu života.

“Pacijenta treba i promatrati, primjerice nokte, jezik i kožu koji puno govore o stanju organizma, ali i nekim specifičnim bolestima. No najvažnije je otkriti koji su trenutačni problemi te osobe, kako na njih reagira i kako uopće razmišlja. No još jedna vrlo važna stvar je saznati kakve je sve lijekove pio tijekom života, budući da neke terapije mogu trajno remetiti neke funkcije organizma.”

Montani kaže kako u ordinaciju, budući da je psihijatar, najčešće dolaze ljudi koji imaju psihičke probleme, no dio pacijenata obraća mu se i zbog respiratornih problema, te bolesti kože i probavnog sustava, a pomagao je i ljudima s malignim bolestima. Kada je o cijeni homeopatskih tretmana riječ, prvi će pregled naplatiti 400 kuna, a svaka sljedeća kontrolna konzultacija i terapija će stajati 280 kuna.

‘Postoji dosta šarlatana’

U Hrvatskoj od 2000. godine postoji Hrvatsko udruženje za prirodnu, energetsku i duhovnu medicinu (HUPED). Ta je udruga, kako kaže njezin predsjednik Vedran Korunić, osnovana ne bi li se struku alternativne medicine u Hrvatskoj pokušalo podići na nivo kakav ona ima u razvijenim europskim zemljama.

“Osim toga, kroz rad udruge pokušavamo na određeni način zaštititi terapeute, ali i njihove klijente. Budući da je alternativna medicina područje koje u Hrvatskoj još nije regulirano zakonom, u njoj kod nas doista ima svega i svačega pa nam je bilo važno sastaviti popis petstotinjak kvalificiranih terapeuta u dvadesetak grana alternativne medicine, koji smo objavili na našim internet stranicama www.huped.hr i specijalnom izdanju časopisa Terapeut u kući. Riječ je o terapeutima koji su prošli neku vrst edukacije ili su se dokazali svojim radom. Na taj način željeli smo olakšati izbor svima onima koji se namjeravaju obratiti za pomoć nekom terapeutu”, objašnjava Vedran Korunić. On otvoreno priznaje da je alternativna medicina područje iza kojeg se u Hrvatskoj još uvijek skriva veliki broj šarlatana i prevaranata kojima je jedini cilj izvući novac od klijenta, a ne pokušati mu pomoći. Nepostojanje konkretnog zakona, smatra Korunić, činjenica je koja ide na ruku upravo takvim ljudima. Osim toga, nepostojanje zakona dovodi do situacije da potencijalni klijent ne može sa sigurnošću procijeniti je li u masi terapeuta onaj kojeg će posjetiti stručan ili ne, pa svaki izbor počiva na principu “mačak u vreći”. Mnogi koji su krivo procijenili i bili prevareni, često se javljaju HUPED-u koji u prosjeku jednom tjedno prima pritužbe razočaranih korisnika terapeutskih usluga.