Ovotjedna pobjeda Donalda Trumpa na američkim izborima pokazuje da je klasični liberalizam u padu, smatra stručnjak za međunarodne odnose Francis Fukuyama.
Izbori “predstavljaju odlučno odbacivanje liberalizma od strane američkih birača i posebnog načina na koji se razumijevanje ‘slobodnog društva’ razvijalo od 1980-ih”, napisao je politolog u analizi Trumpove pobjede za Financial Times.
“Donald Trump ne samo da želi unazaditi neoliberalizam i probuditi liberalizam, već je velika prijetnja samom klasičnom liberalizmu”, dodao je.
Očekuju se tektonske promjene
Uvjerljiva pobjeda Donalda Trumpa i Republikanske stranke dovest će do velikih promjena u važnim političkim područjima, od imigracije do Ukrajine, navodi na početku Fukuyama, dodajući kako značaj ovih izbora nadilazi ta specifična pitanja i zapravo predstavlja odlučno odbacivanje liberalizma od strane američkih birača i posebnog načina na koji se razumijevanje “slobodnog društva” razvijalo od 80-ih godina.
Inauguracija nove ere u američkoj politici, a možda i u cijelom svijetu
“Kada je Trump prvi put izabran 2016. godine, bilo je lako povjerovati da je ovaj događaj bio zastranjenje, a kada je Joe Biden četiri godine kasnije osvojio Bijelu kuću, činilo se kao da su se stvari vratile u normalu nakon katastrofalnog Trumpovog predsjedničkog mandata. No, nakon glasovanja u utorak, ističe Fukuyama, sada se čini da je zapravo Bidenovo predsjedništvo bilo anomalija i da Trump inaugurira novu eru u američkoj politici, a možda i za svijet u cjelini”, nastavlja Fukuyama.
Amerikanci su, naime, glasali s punim znanjem o tome tko je Trump i što predstavlja. Ne samo da je osvojio većinu glasova, nego su republikanci ponovno preuzeli Senat i nadomak su preuzimanju kontrole nad Zastupničkim domom Kongresa. S obzirom na njihovu postojeću dominaciju u Vrhovnom sudu, sada je sve izvjesnije da će u rukama imati svu vlast.
KLJUČNI FAKTOR Republikanci nadomak preuzimanju kontrole nad Zastupničkim domom Kongresa
U prvom redu postavlja se pitanje koja je temeljna priroda ove nove faze američke povijesti. Klasični liberalizam je, tumači autor, doktrina izgrađena oko poštivanja jednakog dostojanstva pojedinaca kroz vladavinu zakona koji štiti njihova prava i kroz ustavne provjere sposobnosti države da se miješa u ta prava.
No, tijekom proteklih pola stoljeća taj je osnovni impuls doživio dva velika iskrivljenja. Prvo je bilo uspon ‘neoliberalizma‘, ekonomske doktrine koja je tržište slavila kao božanstvo i koja je smanjila sposobnost vlada da zaštite one koji su oštećeni ekonomskim promjenama.
“Svijet je ukupno postao puno bogatiji, dok je radnička klasa izgubila i poslove i prilike. Moć se preselila s mjesta koja su bila pozornice izvorne industrijske revolucije u Aziju i druge dijelove svijeta u razvoju”, nastavlja Fukuyama.
Drugo iskrivljenje bio je uspon politike identiteta ili onoga što bi se moglo nazvati “woke liberalizmom”, u kojem je progresivna briga za radničku klasu zamijenjena ciljanom zaštitom užeg skupa marginaliziranih skupina – rasnih manjina, imigranata, seksualnih manjina i slično.
Državna se moć sve više koristila ne u službi nepristrane pravde, već radi promicanja specifičnih društvenih ishoda za te skupine.
U međuvremenu su tržišta rada prelazila u informacijsko gospodarstvo. U svijetu u kojem je većina radnica sjedi ispred ekrana računala umjesto da podiže teške predmete s tvorničkih podova, žene su dobile ravnopravniji položaj. To je transformiralo moć unutar kućanstava i dovelo do percepcije naizgled stalne proslave ženskih postignuća.
Uspon ovih iskrivljenih shvaćanja liberalizma doveo je do velike promjene u društvenom temelju političke moći.
Radnička klasa okrenula leđa lijevici
Radnička klasa je osjetila da lijeve političke stranke više ne brane njihove interese te je počela glasovati za desničarske stranke. Tako su demokrati izgubili dodir sa svojom bazom radničke klase i postali stranka kojom dominiraju obrazovani urbani profesionalci.
I nekadašnji pripadnici bazena demokratskih birača okrenuli su se republikancima. U Europi su birači Komunističke partije u Francuskoj i Italiji pretrčali u tabor Marine Le Pen (Nacionalno okupljanje u Francuskoj) i (talijanske desničarske premijerke) Giorgije Meloni.
Sve te skupine nisu bile zadovoljne sustavom slobodne trgovine koji im je isisao iz džepa sredstva za život, istovremeno stvorivši novu klasu superbogatih, a bile su nezadovoljne i progresivnim strankama koje su očito više marile za strance i okoliš nego za njihovu situaciju.
Ove velike sociološke promjene odrazile su se na obrasce glasovanja u utorak. Republikanska pobjeda izgrađena na bijelim biračima radničke klase, ali Trump je uspio dobiti i znatno više glasova crnačke i Latinoameričke radničke klase u usporedbi s izborima 2020. godine.
To se posebno odnosi na muške birače unutar ovih skupina. Za njih je klasa bila važnija od rase ili etničke pripadnosti. Nema posebnog razloga zašto bi, na primjer, Latinoamerikanaca radničke klase posebno privlačio woke liberalizam koji daje prednost nedavno pridošlim imigrantima bez dokumenata i fokusiran je na unapređenje interesa žena.
Trump prijetnja klasičnom liberalizmu
Također, jasno je da velika većina glasača pripadnika radničke klase naprosto nije marila za prijetnju liberalnom poretku, kako domaćoj tako i međunarodnoj, koju predstavlja upravo Trump. Donald Trump ne samo da želi srezati moć neoliberalizma i woke liberalizma, već je velika prijetnja samom klasičnom liberalizmu. Ova je prijetnja vidljiva u nizu političkih pitanja – novi Trumpov mandat neće izgledati nimalo poput prvog.
Pravo pitanje u ovom trenutku nije zloćudnost njegovih namjera, već njegova sposobnost da doista provede ono čime prijeti. Mnogi birači njegovu retoriku jednostavno ne shvaćaju ozbiljno, dok ‘mainstream‘ republikanci tvrde da će ga kontrola i ravnoteža američkog sustava spriječiti da učini ono što najgore. No, ističe Fukuyama, to je pogreška – njegove iskazane namjere, upozorava, treba shvatiti vrlo ozbiljno.
Trump je samoproglašeni protekcionist, koji kaže da je “carina” (tarifa) najljepša riječ u engleskom jeziku. Predložio je carine od 10 ili 20 posto na svu robu proizvedenu u inozemstvu, kako od prijateljskih, tako i od neprijateljskih zemalja – i za to mu nije potrebno odobrenje Kongresa.
Kao što je velik broj ekonomista istaknuo, ova razina protekcionizma imat će izrazito negativne učinke po pitanju inflacije, produktivnosti i zaposlenosti. To će uvelike poremetiti opskrbne lance, što će navesti domaće proizvođače da zatraže izuzeća od visokih poreza, a to onda otvara vrata visokoj razini korupcije i favoriziranja pojedinih aktera jer će tvrtke hitno pretrčavati na predsjednikovu stranu kako bi mu udovoljavale. Carine na takvim razinama također izazivaju jednako masivne odmazde drugih zemalja, stvarajući situaciju u kojoj trgovina – a time i prihodi – propadaju.
Milijunima imigranata prijeti deportacija
Što se tiče imigracije, Trump više ne želi samo zatvoriti granicu – on želi deportirati što više od 11 milijuna imigranata bez dokumenata koji su već u zemlji. Administrativno gledajući, ovo je toliko velik zadatak da će zahtijevati godine ulaganja u infrastrukturu potrebnu za njegovu provedbu – pritvorske centre, agente za kontrolu useljavanja, sudove itd.
NEMA LABAVO Otkriveno kome je Trump povjerio sektor nadzora i sigurnosti granica
To će također imati razorne učinke na brojne industrije koje se oslanjaju na radnu snagu imigranata, posebno na građevinarstvo i poljoprivredu.
To će također biti golem izazov u moralnom smislu, budući da će roditelji biti oduzimani od svoje djece koja imaju američko državljanstvo, te bi postavilo temelje za građanski sukob, budući da mnogi imigranti bez dokumenata žive u područjima pod upravama demokrata, koje će učiniti sve što mogu da spriječe Trumpa da istjera ono što želi.
Trump traži osvetu, evo to su mu mete
Što se tiče vladavine prava, Trump je tijekom kampanje bio isključivo usredotočen na traženje osvete za nepravde za koje on vjeruje da su mu nanesene od njegovih kritičara. Obećao je da će upregnuti pravosudni sustav da progoni sve, od Liz Cheney i Joea Bidena do bivšeg predsjednika Združenog stožera Marka Milleya i bivšeg demokratskog predsjednika Baracka Obame. Kritičke medije namjerava, pak, ušutkati oduzimanjem licenci ili kaznama.
Neizvjesno je hoće li Trump imati moć provesti nešto od ovoga – pravosudni sustav bio je jedna od najčvršćih prepreka njegovim ekscesima tijekom njegova prvog mandata.
No, republikanci su postojano radili na tome da u sustav umetnu suce koji ih simpatiziraju, kao što je sutkinja Aileen Cannon na Floridi, koja je odbacila jaki slučaj povjerljivih dokumenata protiv Trumpa.
Ukrajina najveći gubitnik
Neke od najvažnijih promjena dogodit će se u vanjskoj politici i prirodi međunarodnog poretka. Ukrajina je daleko najveći gubitnik – njezina borba protiv Rusije zapela je i prije američkih izbora, a Trump može prisiliti Kijev da se nagodi prema ruskim uvjetima uskraćivanjem isporuke oružja, kao što su to pro-trumpovski zastupnici u Kongresu učinili na šest mjeseci sa 2023. na 2024. godinu.
Trump je privatno prijetio da će povući SAD iz NATO-a, ali čak i ako to ne učini, mogao bi ozbiljno oslabiti vojni savez neispunjavanjem jamstava zajedničke obrane iz članka 5., koji nalaže da je napad na jednu članicu, napad na sve. S druge strane, ne postoje europski odličnici koji bi mogli zamijeniti SAD kao čelnu zemlju saveza, tako da bi njegova buduća sposobnost da se suprotstavi Rusiji i Kini mogla biti ozbiljno dovedena u pitanje.
Također, Trumpova pobjeda inspirirat će druge europske populiste kao što su Alternativa za Njemačku (AfD) i Nacionalni okupljanje u Francuskoj.
Istočnoazijski saveznici i prijateljske zemlje SAD-a nisu u ništa boljoj poziciji. Iako je Trump oštro govorio o Kini, on jako cijeni Xi Jinpinga zbog snage koju posjeduje i možda bi bio spreman s njim sklopiti dogovor oko Tajvana.
Čini se da je Trump urođeno nesklon korištenju vojne moći i njime se lako manipulira, no jedina iznimka može biti Bliski istok, gdje će on vjerojatno svesrdno podržavati ratove izraelskog premijera Benjamina Netanyahua protiv Hamasa, Hezbolaha i Irana.
Postoje jaki argumenti za mišljenje da će Trump biti mnogo učinkovitiji u ostvarivanju ovog programa nego što je bio tijekom svog prvog mandata. On i republikanci prepoznali su da se provedba politike svodi na tim. Kada je prvi put izabran 2016. godine, nije stupio na dužnost okružen skupinom svojih političkih pomoćnika, nego se morao osloniti na republikance iz establišmenta.
Oni su u mnogim slučajevima blokirali, odbijali ili usporavali provedbu njegovih naredbi. Na kraju svog mandata, izdao je izvršnu naredbu kojom se stvara novi ‘Raspored F‘ (‘Schedule F‘ – klasifikacija poslova u posebnoj službi savezne državne službe Sjedinjenih Država, koja je kratko postojala na kraju prvog Trumpova mandata, no nikada nije u potpunosti implementirana i nitko nije imenovan prije nego što je ukinuta na početku Bidenove administracije, op.a.), kojom bi se svim saveznim djelatnicima oduzelo zaštitu na poslu i omogućilo predsjedniku da otpusti kojeg god birokrata želi.
Ponovno oživljavanje ‘Rasporeda F‘ u središtu je planova za drugi Trumpov mandat, a konzervativci su bili zaokupljeni sastavljanjem popisa potencijalnih dužnosnika čija je glavna kvalifikacija osobna lojalnost Trumpu. Zbog toga je veća vjerojatnost da će ovaj put ostvariti svoje planove.
Prije izbora, kritičari, uključujući Kamalu Harris, optuživali su Trumpa da je fašist. To je bilo pogrešno utoliko što on ne namjerava uspostaviti totalitarni režim u SAD-u. Umjesto toga, došlo bi do postupnog propadanja liberalnih institucija, slično kao što se dogodilo u Mađarskoj nakon povratka Viktora Orbána na vlast 2010. godine.
Pobjeda na svim frontovima
Ovo propadanje je već počelo, a Trump je tu napravio znatnu štetu. On je produbio ionako značajnu polarizaciju unutar društva i transformirao SAD iz društva s visokim povjerenjem u društvo s niskim povjerenjem (u izabrane vlasti, državu i ustavni poredak, op.a.) – demonizirao je vladu i oslabio uvjerenje da ona predstavlja kolektivne interese Amerikanaca, zaoštrio je političku retoriku i dao dopuštenje za otvoreno izražavanje netrpeljivosti i mizoginije te je uvjerio većinu republikanaca da je njegov prethodnik bio nelegitimni predsjednik koji je pokrao izbore 2020. godine.
Širina republikanske pobjede, koja se proteže od predsjedničkog mjesta do Senata, a vjerojatno i do Zastupničkog doma, tumačit će se kao snažan politički mandat koji potvrđuje ove ideje i dopušta Trumpu da djeluje kako želi.
Možemo se samo nadati, kako navodi autor, da će neke od preostalih institucionalnih zaštitnih ograda ostati na svom mjestu nakon što on preuzme dužnost. No, može biti da će se stvari ipak morati pogoršati prije nego što postanu bolje, zaključuje Francis Fukuyama u analizi za Financial Times.
Francis Fukuyama viši je suradnik u Stanfordovom centru za demokraciju, razvoj i vladavinu prava i autor posljednje knjige, ugledni stručnjak međunarodne odnose.
Komentari