Kada je prije mjesec dana malonogometni klub Nacional objavio kako će uskoro potpisati ugovor s Renatom Claytonom Baptistellom, 31-godišnjim Brazilcem s talijanskom putovnicom, svi upućeni u futsal bili su potpuno iznenađeni. Baptistella je 2011. godine s talijanskim Montesilvanom osvojio UEFA Futsal Cup, što je ekvivalent nogometnoj Ligi prvaka. Baptistella još nije stigao u Zagreb, ali taj angažman govori kako ove godine MNK Nacional planira osvojiti ne samo prvenstvo i kup Hrvatske, nego ostvariti i dobar rezultat u UEFA Futsal Cupu. Da je tome tako, dokazuju i angažmani s početka ove sezone, kada je za Nacional ugovor potpisao najbolji srpski igrač Mladen Kocić i njegov kolega Borko Surudžić, iz Italije se u Nacional vratio hrvatski reprezentativac Tihomir Novak te je početkom ove godine ugovor potpisao Kristijan Grbeša, još jedan reprezentativac.
[quote_box_center]
-
Baptistella je 2011. godine s talijanskim Montesilvanom osvojio UEFA Futsal Cup, što je ekvivalent nogometnoj Ligi prvaka
[/quote_box_center]
Za trenera Roberta Grdovića, nekadašnjeg reprezentativca i igrača Nacionala, nema dileme kako ovim transferima Nacional nastavlja svoj uspon ne samo u hrvatskom, nego i u europskom futsalu. “Nacional je posljednjih deset godina napravio jako puno u organizaciji kluba, marketingu i kvaliteti momčadi. Ja kao trener, naravno, želim svake godine sve više i više, ali bitno je da je Nacional postao brend, onakav kakav je u futsal svijetu Split ili nekada Uspinjača. Iz godine u godinu sve smo jači, a najbolji primjer je dolazak dva srpska igrača, reprezentativca Mladena Kocića i Borka Surudžića. Po tome se vidi da Nacional iz godine u godinu raste. Nadam se da ćemo se za sljedeću sezonu Lige prvaka pojačati s dva do tri igrača i onda možemo očekivati da ćemo biti ravnopravni u konkurenciji 16 najboljih europskih momčadi. Uz sreću u ždrijebu, nadamo se da možemo postati prva momčad s Balkana koja je ušla u Final Four Lige prvaka, odnosno Futsal Cupa”, kaže Grdović.
Kao i u velikom nogometu, i u futsalu je novac najčešće presudan u stvaranju kvalitetnih momčadi. Kao što, primjerice, Dinamo ne može proračunom parirati Realu ili Bayernu, tako ne može ni Nacional parirati Barceloni. “Teško je uspoređivati Nacional s najboljim momčadima Europe, s obzirom na to da su njihovi klupski proračuni između pet i deset milijuna eura, a naš je do dva milijuna kuna. To je enormna razlika, ali ako bi se u Nacionalu okupili najtalentiraniji nogometaši s ovih prostora, mogla bi se dobiti kvalitetna momčad. Mi smo blizu, ali još uvijek kaskamo”, smatra Grdović koji dodaje da je, pored financijske strane, najveći problem kvaliteta hrvatske futsal lige.
“Mi možemo kupiti deset najboljih futsal igrača, ali što nam to vrijedi ako nemamo dostojnog protivnika u hrvatskoj ligi? To se, primjerice, događa s Dinamom. Imamo sreću što su nam ove godine malonogometni klubovi iz Splita, Makarske i Dubrovnika veliki konkurentni i da su izjednačeni s nama. Dakle, ove godine imamo jaku ligu i tko bude prvak imat će dobre temelje te će, uz angažman dva do tri nova igrača, biti konkurentni u Ligi prvaka”, objašnjava Grdović. U tu, kako kaže Grdović, kupnju dva do tri igrača-kapitalca spada i angažman Renata Claytona Baptistelle. “Što se tiče Baptistelle, on je vrhunski igrač, iako zbog ozljede nije igrao na lanjskom Final Fouru, a ni nakon toga. Očekujemo ga svakog dana, ali moramo vidjeti u kakvom je stanju. Nije bio ni u jednom klubu šest mjeseci i ne bih želio da dođe na dva, tri mjeseca i zatim ode. S ambicioznim vodstvom kluba i igračem kao što je Baptistella idemo na dvostruku krunu, a nakon toga treba vidjeti koji nam igrači trebaju kako bismo napali Top 16 Lige prvaka, a možda i Final Four Lige prvaka. Ali morate znati da iz naše regije do sada nitko nije uspio u tome”, kaže Grdović.
Jedini klub iz regije za koji se smatralo da može doći do Final Foura futsal Lige prvaka bio je Ekonomac iz Kragujevca, za koji je igrao Mladen Kocić, sada igrač Nacionala. I Grdović i Kocić ističu kako je Ekonomac bio organiziran kao vrhunski profesionalni klub s proračunom između 300 i 400 tisuća eura. Predsjednik Ekonomca je Veroljub Dugalić, inače generalni sekretar Udruženja banaka Srbije, i on je osiguravao taj, za uvjete klubova iz bivše Jugoslavije, velik proračun. “Na pripreme smo išli u Italiju i igrali protiv najboljih talijanskih momčadi. Zatim bismo se vratili i nastavili pripreme na Zlatiboru. U Europi smo zato pobjeđivali momčadi koje su bolje od nas, imaju proračun od pet milijuna eura, ali onda bismo naletjeli na kazahstanski Kairat koji ima proračun od 15 milijuna eura. To je bila prevelika razlika. Imali smo i mi dobrih Brazilaca, ali to za Europu nije bilo dovoljno, dok je za srpsku ligu bilo dovoljno”, objasnio je Kocić.
Grdović bez nelagode kaže da je Nacional bio na pripremama – u Zagrebu, a na pitanje zašto je prešao u Nacional ako je mogao potpisati ugovor gotovo za bilo koji klub u Europi Kocić je odgovorio:
“Hrvatski se futsal od europskog prvenstva 2012. u Zagrebu i Splitu jako podigao. Ja sam došao iz Ekonomca koji je u tom trenutku bio jedini klub na Balkanu koji je bio potpuno profesionalan, s ozbiljnim treninzima i ozbiljnim ulaganjima. Ali ta financijska ulaganja su bila puno manja od onih klubova kao što su Barcelona, ruska Dina ili kazahstanski Kairat. Mi smo šest godina zaredom pokušavali doći do Final Foura i uvijek nam je nedostajao jedan korak, jedna pobjeda. Novac je, po meni, presudan faktor. Ruska Dina može dovesti deset brazilskih nogometaša. S Ekonomcem sam dva puta igrao protiv Nacionala u Ligi prvaka i primijetio se napredak Nacionala od prve do druge utakmice. Sada je to još bolji klub i s još boljim ulaganjima. Dolaskom mene i Surudžića i povratkom Tihomira Novaka klub se podigao na višu razinu. O Baptistelli je nepotrebno pričati, bio je i klupski i reprezentativni prvak Europe. Ako osvojimo duplu krunu onda će u sljedećoj sezoni biti više novca i dovest će se još pojačanja te se nadam da ćemo uspjeti ući u Final Four. S Ekonomcem nisam uspio, nadam se da ću s Nacionalom”, u dahu nam kaže Kocić koji nam je potvrdio da je imao ponude iz Italije i Azerbajdžana, ali mu se dopala snaga hrvatske lige.
“Nekada je srpska liga bila puno jača od hrvatske, ali sada je u Srbiji od kvalitetnih klubova ostao samo Ekonomac koji nema pravog rivala pa onda ni igrači u takvoj ligi ne mogu napredovati. U Hrvatskoj je drugačija situacija, ima puno odličnih momčadi, kvaliteta raste i stoga i igrači mogu napredovati. Tako napreduje i hrvatska reprezentacija. I zato mi je hrvatska liga bila izazov”.
Da bi Nacional, kao i cijela hrvatska futsal liga, bio još bolji potrebno je naći jake sponzore koji bi investirali. Grdović o tomu kaže: “Futsal je svrstan u kategoriju malog sporta i medijski se ne radi ništa. Futsal je vrlo atraktivan dvoranski sport, a nas marketinški nigdje nema. Pozitivan primjer je kompanija Tommy koja je ove sezone investirala u Split. S druge strane, u Španjolskoj su futsal momčadi napravile samostalno udruženje prvoligaša koje se brine o cijeloj ligi. Imaju svoje sponzore i ugovore o pravima na TV prijenose pa tako imaju proračune i do pet milijuna eura po klubu”. Posljedica takvog stanja je da, navodi Grdović, “u Hrvatskoj još vlada poluprofesionalizam, ali moramo biti sretni s tim primanjima. Sve dok nam je privreda u lošem stanju, teško možemo očekivati sponzora. Ako znamo što se događa u našem rukometu i vaterpolu, moramo biti sretni da i ovako funkcioniramo. Ipak nismo profesionalci, nemamo nikakve ugovore i i zato nemamo nikakvu zaštitu”.
U takvim okolnostima moguće je i da najbolje organizirani klubovi, poput Nacionala, ne postanu prvaci. Upravo to se dogodilo prošle godine, kada je Nacional iznenađujuće poražen u polufinalu od momčadi Novo vrijeme iz Makarske. Nakon toga Novo vrijeme u finalu je izgubilo od zagrebačkog Aluminusa, što je bilo još veće iznenađenje. “Bio je to splet nesretnih okolnosti, iako smo po kvaliteti igrača bili najbolji. Teško nam je to palo, bilo je i malo potresa, ali ove sezone smo okrenuli novi list i krenuli dalje”, prisjeća se Grdović i priznaje kako se tada potvrdilo da u hrvatskom futsalu novac nije uvijek presudan. “Aluminus je dvije, tri godine dobro radio. Nisu imali dobra primanja, ali su uz fanatično zalaganje postali prvaci. U Hrvatskoj su postali primjer da se i uz malo novca može postati prvak. Ali onda se postavlja pitanje – što dalje? Aluminus nije imao plan za sutra, prvo ih je napustilo nekoliko igrača, a zatim i trener”.
Za vodstvo kluba bio je to znak da se Nacional mora dodatno pojačati. “Kada mi je vodstvo kluba predvođeno Ivicom Đolom spomenulo da dovodi Kocića i Surudžića, nisam mogao vjerovati. Znali smo da se vraća Tihomir Novak, a s dovođenjem Grbeše pokazali smo da ne odustajemo”, kaže Grdović koji priznaje da nije lako biti trener Nacionala jer se jasno očekuje da Nacional ove godine osvoji i prvenstvo i kup. Nakon toga kupili bi još nekoliko jakih igrača. “Ne želimo biti poput Dinama, ali ako želimo korak više onda moramo gledati izvan granica i izvan regije”, upozorava Grdović.
Spomen Dinama bio je povod da pitamo Grdovića hoće li pojava kluba Futsal Dinamo, koji na svoje utakmice privlači u prosjeku više od tri tisuće navijača, podići zanimanje za futsal u Hrvatskoj? Grdović je skeptičan i podsjeća kako je na Europskom prvenstvu u futsalu 2012. u Hrvatskoj, na polufinalnoj i finalnoj utakmici zagrebačka Arena bila prepuna, s čak 15 tisuća gledatelja. No nakon toga sve se vratilo na staro. Nedavno je Nacional u kup utakmici pobijedio Futsal Dinamo s 8:2, uz nevjerojatno navijanje protivničkih navijača. “Ne znam do kada će ih navijači tako pratiti, ali ono što smo doživjeli na utakmici s njima bilo je nevjerojatno. Ne znam je li to samo borba protiv velikog Dinama i Mamića ili doista ljubav prema futsalu i klubu Futsal Dinamo”, kaže Grdović.
Komentari