Većina država u svijetu gomila zalihe zlata, Hrvatska je jedna od rijetkih u svijetu koja ih nema zlata. I danas se mnogi pitaju i čude: tko je kriv i zašto smo tone zlatnih rezervi rasprodali još 2005. godine?
-
Hrvatska narodna banka je 2001. godine, pod vodstvom guvernera Željka Rohatinskog, odlučila prodati 13,127 tona zlatnih rezervi po tadašnjoj cijeni od 272 USD po unci. Nakon svih troškova, Hrvatskoj je od prodaje zlata ostalo približno 115 milijuna USD
-
Ostatak hrvatskih rezervi je prodan 2005. godine po cijeni od 496 USD po unci pri čemu je Hrvatska dobila približno 31 milijun USD
-
Kasnije, u prosincu 2022. godine, HNB je nabavio dvije tone zlata po uputama Europske središnje banke za potrebe deviznih rezervi zbog uvođenja eura
Svako malo u javnosti se nanovo aktualizira pitanje misteriozne rasprodaje hrvatskih zlatnih rezervi. Zašto smo prodalil 15,5 tona zlatnih rezervi, pitaju se mnogi 20 godina nakon što je Hrvatska rasprodala svoje blago, dok je guverner HNB-a bio Željko Rohatinski. O toj nevjerojatnoj odluci, bivši ministar financija Mato Crkvenac i danas kažeda mu je neshvatljiva i neobjašnjiva.
Predsjednik Nacionalne banke Poljske, Adam Glapinski, nedavno je otkrio da će središnja banka nastaviti kupovati zlato i da želi da plemeniti metal čini 20% rezervi banke. Trenutno zlato čini oko 14,7% rezervi NBP-a, piše Euronews.
Nacionalna banka Poljske (NBP), također poznata kao Narodowy Bank Polski, postala je najveći kupac zlata među središnjim bankama u drugom kvartalu 2024., izjednačivši se s Indijom, prema Svjetskom vijeću za zlato. To se dogodilo nakon što je NBP kupio približno još 19 tona plemenitog metala.
Grzegorv Dróżdż, analitičar tržišta u tvrtki Conotoxia, rekao je: “Na kraju drugog tromjesečja ove godine poljske rezerve zlata porasle su na 377,4 tone, a tempo kupnje poluga, koje se uglavnom drže u Bank of England, od travnja ove godine godine nadmašio čak i najveća svjetska gospodarstva“.
Tijekom drugog tromjesečja godine cijena zlata također je prešla rekordnu razinu od 2500 dolara (2249,26 eura) za uncu (28,35 grama).
To je dovelo do novih spekulacija o tome može li zlato biti dobra investicija u ovom trenutku i zašto se središnje banke u posljednje vrijeme trude povećati rezerve plemenitog metala.
Zašto središnje banke kupuju više zlatnih poluga?
Jedan od glavnih razloga zašto središnje banke u zadnje vrijeme gomilaju više zlata je mogućnost dostatne diversifikacije svojih rezervi kako bi se zaštitile od makroekonomske neizvjesnosti i geopolitičkih šokova.
To je zato što se, u smislu ekonomske i geopolitičke nestabilnosti, kada cijena valute i druge imovine mogu varirati, zlato smatra sigurnim utočištem i zaštitom od inflacije.
Kao takva, relativno stabilna cijena zlata tijekom razdoblja krize, kao i njegova svojstva zaštite od inflacije, pokretački su razlozi iza kojih središnje banke biraju plemeniti metal. To je također učinkovit način diverzifikacije portfelja središnje banke i smatra se visoko likvidnim, bez rizika neplaćanja.
Na njega također manje utječe rizik police i može se koristiti kao vrijedan instrument osiguranja i monetarne politike. U nekim slučajevima zlato također može pomoći zemljama koje se suočavaju s međunarodnim sankcijama, poput Rusije, da ih izbjegnu. To zauzvrat potiče te zemlje da kupuju više zlata i koriste ga za održavanje svoje likvidnosti, u slučaju da su drugi načini financiranja blokirani ili im je teško pristupiti.
U drugim slučajevima, središnje banke također kupuju više zlata kako bi pomogle svojim zemljama da smanje ovisnost o globalno dominantnim valutama kao što je američki dolar.
Prema Svjetskom vijeću za zlato (World Gold Council), potražnja za zlatom središnje banke porasla je na 183 tone u drugom kvartalu ove godine. To je povećanje od 6% na godišnjoj razini, ali pad od 39% na tromjesečju.
Neto otkup u prvom polugodištu također je iznosio 483 tone, što je 5% više u odnosu na isto razdoblje prošle godine.
“U drugom tromjesečju 2024. globalna potražnja za zlatom, isključujući OTC ulaganja, pala je za 6% na godišnjoj razini na 929 tona. Pad je uglavnom posljedica smanjenja potrošnje nakita od 19%, kao odgovor na rekordno visoke cijene kralja metala”, objasnio je Dróżdż.
“Međutim, uključujući OTC ulaganja, ukupna potražnja za zlatom porasla je za 4% na godišnjoj razini i dosegla 1.258 tona, najvišu razinu od 2000. Velik dio ove potražnje generirale su središnje banke, koje su povećale svoje kupnje za 6%, dodajući 183 tona, uglavnom kako bi zaštitili i diversificirali svoje portfelje”, kaže.
Osim Nacionalne banke Poljske i Središnje banke Indije, Središnja banka Turske također nastavlja intenzivno kupovati zlato, dodavši 15 tona svojim rezervama u drugom kvartalu ove godine. S ovim iznosom, središnja banka Turske je do sada ove godine kupila 45 tona zlata.
Središnje banke Jordana, Katara, Rusije, Uzbekistana, Kirgistana, Iraka i Češke također su kupile značajne količine zlata tijekom drugog tromjesečja.
Tržišta dionica oporavljaju se zbog očekivanja smanjenja stopa od strane središnjih banaka
S druge strane, Narodna banka Kine (PBoC) znatno je usporila svoj trend kupnje zlata u drugom kvartalu godine.
U Poljskoj je potražnja za zlatom porasla nakon pandemije COVID-19 i zbog rata u Ukrajini. Nekoliko ulagača također strahuje da bi se ruska invazija u Ukrajini mogla preliti na Poljsku i žele se pripremiti u slučaju takvog scenarija ulažući više u zlato.
U drugim dijelovima svijeta, tvrdoglavo visoka inflacija također je natjerala ljude više prema zlatu, s drugim geopolitičkim šokovima poput rusko-ukrajinskih i ratova između Izraela i Hamasa koji su pogoršali ovaj trend.
Osim u zlato, Nacionalna banka Poljske također je otkrila da ulaže u strane dionice i korporativne obveznice uz pomoć fondova kojima se trguje na burzi (ETF), kao još jedan način diverzifikacije svojih rezervi.
Sukob u Izraelu podigao cijene zlata, zaoštrila se politička neizvjesnost na Bliskom istoku
Koji čimbenici utječu na tržište zlata?
Postoji nekoliko čimbenika koji utječu na tržište zlata, naime, među ostalima, kretanje američkog dolara, stvarne i očekivane stope inflacije i potražnja za zlatnim nakitom. Kupnja zlata središnje banke također može imati značajan utjecaj na cijene ovo plemenitog metala.
Iako u manjoj mjeri, proizvodnja zlata također može utjecati na cijene. Cijene zlata mogu skočiti ako rudarske tvrtke moraju potrošiti više na proizvodne troškove, poput kopanja dubljih rudnika, ili se suoče s drugim problemima poput radničkih štrajkova, ekoloških prosvjeda i vremenskih pojava, da spomenemo samo neke.
Trenutačno većina svjetske proizvodnje zlata dolazi iz Kine, Australije, Rusije, Kanade i Sjedinjenih Država.
“Tržište zlata, kao i mnoga druga, pokreću dvije sile: potražnja i ponuda. U posljednjih nekoliko kvartala posebno je vidljiv porast potražnje“, rekao je Dróżdż.
“Štoviše, kontinuirano slabljenje dolara može značiti da bi zlato moglo nadmašiti drugu ključnu imovinu u kratkom roku. Osnovni scenarij Conotoxie pretpostavlja da bi zamah cijene zlata mogao usporiti do kraja godine, uz moguću korekciju, ali će vjerojatno ostati iznad razine od 2500 dolara po unci”, zaključio je za Euronews.
Što radi Wagner u Africi? Zlato, drvo, rudnici, ruski utjecaj raste
Što će nama zlato?
Nasuprot takvoj politici stoji Hrvatska koja je jedna od rijetkih zemalja u svijetu koja gotovo i nema apsolutno nikakvih zlatnih rezervi. Od zemalja bivše Jugoslavije Srbija danas ima najveće rezerve – 19,5 tona, potom Makedonija 6,9 tona, pa Slovenija 3,2 tone i BiH 3 tone. Za Hrvatsku World Gold Council navodi da zlatnih rezervi uopće nema, za što znamo da je posljedica čuvene rasprodaje 15,5 tona zlata iz Hrvatske još 2005. kada je guverner HNB-a bio Željko Rohatinski.
Bila je riječ o zlatu koje je Republika Hrvatska dobila podjelom imovine SFR Jugoslavije kao nasljednica SR Hrvatske u skladu sa svojih oko 28,5 posto udjela u BDP-u države koja se raspala 1991. U međuvremenu se dogodila svjetska financijska kriza, posebno posljednjih godina diljem svijeta snažnije ekonomije idu za tim da gomilaju svoje rezerve.
Godine 2005. smo imali 15 tona najčišćeg zlata, onog 99,99 posto čistoće, a danas imamo nešto manje od dvije tone, koje su kupljene krajem 2022. U doba kada je HNB prodao to zlato, bila je riječ o cijeni koja je bila najniža u posljednjih 10 godina! Premda se zlato prodaje u trenutku najvećih kriza, mi smo ga se riješili u doba Sanaderove vlade, kad je pokrenut gospodarski rast, a nezaposlenost počela drastično padati. Tom prodajom, prema najslabijoj računici naših ekonomista, izgubili smo pet milijardi kuna.
No neke projekcije govore i o gubitku od 30 pa i više milijardi! Zašto je Hrvatska prodala zlato u trenutku kad je cijena za uncu, a jedna unca sadrži 31,1035 grama, bila samo dvjestotinjak dolara, a poslije se popela i na 1800 dolara!? Zašto smo zlato prodavali u trenutku kad su mnogi svjetski ekonomisti upozoravali da cijena raste 10 posto na godinu i da će sigurno prijeći granicu od 1000 dolara za četiri do pet godina? O tome postoje tri oprečne teorije, a jednu od njih ruše i same izjave iz HNB-a. Prema prvoj verziji, koja je dugo kružila u hrvatskoj javnosti (a pokazala se netočnom), zlato smo prodali na preporuku MMF-a, koji je smatrao da je bolje kapitalizirati ta sredstva. Navodno su slične preporuke dolazile i iz drugih financijskih središta moći, ali svoje zlatne rezerve tada nitko od zemalja na Zapadu nije prodavao. Druga teorija govori o visokim troškovima čuvanja toga zlata u SAD-u, te je to i verzija koje su se godinama poslije držali u HNB-u.
HNB kupio dvije tone zlata vrijedne 95 milijuna eura, okončano razdoblje bez zlatnih rezervi
Izgubili pet, a možda čak i 30 milijardi kuna!
Bivši guverner HNB-a Željko Rohatinski prije nekoliko godina je rekao da je “priča o hrvatskom zlatu stara i prežvakana”. No, da se to zlato prodalo u trenutku kada mu je cijena dosegnula 1800 dolara za uncu, Hrvatska bi na prodaji zaradila nevjerojatnih pet milijardi kuna! Zato ne čudi i treća teorija, ona koja govori o zavjeri svjetskih financijskih središta moći i dosluhu s vrhom HNB-a.
Rohatinski je prije pojašnjavao kako su zlato prodali po burzovnoj cijeni koja je tad bila na snazi te da su prinosi na devizne rezerve bili daleko veći od prinosa na zlato, pa je bilo logično “zamijeniti” zlato devizama. No, upućeni kažu da i nije Rohatinski bio taj koji vodio rasprodaju naših zlatnih poluga. Navodno je glavni ideolog čitave priče bio Zdravko Rogić, Čačićev HNS-ovac, koji je punih 20 godina u HNB-u bio zadužen upravo za sukcesiju bivše imovine.
Istog tog Rogića se, usput, smatra i jednim od glavnih krivaca što do danas nije riješen slučaj stare štednje Ljubljanske banke. Rogić je za pitanje Ljubljanske banke kao svog suradnika imenovao Marijana Klanca, koji je poslije postao direktor pravnih poslova u HNB-u i koji je tijekom nastanka duga Ljubljanske banke hrvatskim štedišama bio direktor pravne službe upravo te Ljubljanske banke, glavne filijale Zagreb.
Prije nekoliko godina ekonomist Goran Marić u medijima je izjavio da “niti jedna Vlada ne želi vidjeti da je HNB samo na upravljanju međunarodnim deviznim pričuvama i na prodaji zlata u sedam, osam godina izgubila 30 milijardi kuna!” On je tada prozvao bivšeg guvernera Škreba (bio na čelu HNB-a do 2000.) i njegovog zamjenika Rogića kao najodgovornije i za slom našeg bankarskog sustava u devedesetima, koji je koštao zemlju gotovo 90 milijardi kuna, piše Express 24sata.
Komentari