Uoči i tijekom Svjetskog nogometnog prvenstva srpski predsjednik nastavio je nizati bombastične izjave kojima je pokušao utvrditi nadmoć Srbije nad svojim susjedima, ali i ovoga puta njegove izjave pokazale su se potpuno promašenima
Prijetnja praznom puškom“, tim riječima najbolje se mogu opisati sve bombastične izjave o stranim partnerima, rivalima, neprijateljima ili suradnicima kojima predsjednik Srbije Aleksandar Vučić dulje od 10 godina gotovo svakodnevno bombardira svoje podanike, bez obzira na to radi li se o politici, ekonomiji, mentalitetu ili sportu.
„Šutim godinama, trpim gluposti od svih u regiji i Europi. Vi iz Europe – sram vas bilo! To je sitnica u odnosu na ono što bih vam stvarno imao reći! Za mene je Srbija svetinja! Bolje da me nema nego da vam je predam u ruke! Zato nitko iz Srbije neće biti u Tirani 6. prosinca, a vi dođite lijepo, uzmite dnevnice, putujte avionima, pričajte gluposti, lupetajte što god hoćete, svi vi iz Europe, sa Zapadnog Balkana, baljezgajte o tome kako je Srbija kriva za nešto“, poručio je Vučić 1. prosinca u dramatičnom telefonskom uključenju u program Televizije Pink, obrazlažući zašto neće prisustvovati summitu Europska unija – Zapadni Balkan u Albaniji.
A onda je Vučić pet dana kasnije, nakon što je poslije razgovora s europskim komesarom za proširenje Olivérom Várhelyijem precizirao pred kamerama da prilikom javljanja Pinku nije bio „ni lud, ni pijan, ni blesav, jer pije samo čaj od kamilice i Zero Colu“, otišao u Tiranu, među one koji uzimaju dnevnice, putuju avionima, pričaju gluposti, lupetaju i baljezgaju.
Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić neuspješno je pokušao iskoristiti svjetsko nogometno prvenstvo za promociju svojih politika. FOTO: Milos Tesic/ATAImages/PIXSELL
Među tim korisnicima dnevnica i besplatnih avionskih karata sklonim pričanju gluposti, lupetanju i baljezganju, bili su šef francuske države Emmanuel Macron, njemački kancelar Olaf Scholz i predsjednici Europskog vijeća i Europske komisije Charles Michel i Ursula von der Leyen.
U Tirani se Vučić nakratko posvetio i svojoj velikoj ljubavi – nogometu, jednom od brojnih područja koje izuzetno dobro poznaje, te čestitao Hrvatskoj pobjedu nad Japanom na Svjetskom prvenstvu u Kataru. Iako je, kako je rekao, navijao za Japan, poželio je hrvatskim reprezentativcima mnogo sreće.
Nije izvjesno da su Vučićeva lijepa očekivanja pridonijela tome da Hrvatska u četvrtfinalu SP-a eliminira Brazil, ali je činjenica da je Vučić želio da se prije toga nogometna ekipa zemlje čiji je neprikosnoveni lider, suprotstavi timu Zlatka Dalića u geografski dalekoj, ali prijateljski uvijek bliskoj Arabiji.
„Ne znam hoćemo li uspjeti, ali idemo pobijediti. Volio bih da se u četvrtfinalu sretnemo s Hrvatima. Oni imaju fantastičnu reprezentaciju, staru, iskusnu, ali mislim da smo mi u ovom trenutku za nijansu bolji. Kakav bi to bio veliki derbi, bila bi to strašna utakmica“, rekao je Vučić pred početak takmičenja u Kataru.
Hvatska reprezentacija na čelu s izbornikom Zlatkom Dalićem i kapetanom Lukom Modrićem omiljena je meta beogradskih tabloida i tamošnjih političara. FOTO: Dylan Martinez/REUTERS/PIXSELL
U skladu s uobičajenom Vučićevom pričom o prijetnji praznom puškom, Srbija je zaista odigrala „strašne utakmice“. Uz igrače kakvi su Andrija Živković, Aleksandar Mitrović, Dušan Vlahović, Sergej Milinković Savić i Strahinja Pavlović, Srbija je uspjela na tri utakmice, protiv Brazila, Kameruna i Švicarske, postići pet golova, primiti osam i osvojiti jedan bod.
Neuspješniji su na SP-u samo domaćin Katar, Kanada i Wales.
Hrvatska je, kao nesuđeni rival Srbije, poslije Japana u četvrtfinalu eliminirala i peterostrukog svjetskog prvaka Brazil.
Naslovi i podnaslovi u beogradskoj štampi bili su sljedeći: „Hrvatska i Argentina preko penala do finala“, „U pravoj rovovskoj borbi dviju odličnih reprezentacija i poslije uzbudljivih produžetaka dalje prošao sretniji i hrabriji tim“, „Veliki poraz Brazila. Hrvatska u polufinalu poslije penala. Senzacija. Najveći favorit za titulu putuje kući“, „Komšije napravile najveće iznenađenje Mundijala. Hrvati šokirali Brazil“, „Livaković odveo Hrvatsku u polufinale“, „Brazilci kući plačući. Hrvati tek u 117. minutu uputili prvi šut u gol“…
Mnogi beogradski razgovori o nogometu svode se na zaključak da bi Srbija bila prvak svijeta kada bi utakmica trajala 50, eventualno 70 minuta. Jer to je period u kojem majstori daju sve od sebe. Za razliku od Hrvata, koji poslije više od 105 minuta igre, u drugome produžetku utakmice četvrtfinala svjetskog prvenstva, nasrnu na Brazil kao bijesni psi.
‘Ne znam hoćemo li uspjeti, ali idemo pobijediti. Volio bih da se u četvrtfinalu sretnemo s Hrvatima. Oni imaju fantastičnu reprezentaciju, staru, ali mislim da smo mi u ovom trenutku za nijansu bolji’, rekao je Vučić
„Nije sramota izgubiti od Brazila“, izjavio je selektor reprezentacije Srbije Dragan Stojković nakon što je njegova ekipa poražena u Kataru s dva gola.
Za razliku od Stojkovića, u Beogradu kao da shvaćaju da hrvatskim nogometašima nije ništa sveto, što obuhvaća i činjenicu da polugu pobjede nad Brazilom čine igrači iz domaćeg takmičenja – Dominik Livaković, Bruno Petković i Mislav Oršić.
Izvjestitelj kanala Sport Klub Saša Ozmo po povratku iz Katara je rekao da je Hrvatska dokazala da je nogometna velesila.
„Na penalima nisu imali sreće. Nije slučajno da od 2018. godine četiri puta uzastopno dobiješ penal serije. Ono što je kod Hrvatske evidentno je mentalitet. Malo koja reprezentacija ne padne kada primi gol u prvom produžetku nadoknade“, rekao je Ozmo.
Portal Nova.rs podsjetio je na to da je prije četiri godine Hrvatska na Svjetskom prvenstvu u Rusiji „razmontirala“ Argentinu s 3:0, da bi poslije padali domaćini i Englezi.
Prije odlaska u Katar Vučić je najavio da će momčad izbornika Dragana Stojkovića u četvrtfinalu izbaciti Hrvatsku. FOTO: Carl Recine/REUTERS/PIXSELL
„Ovoga puta uspjeh je još senzacionalniji. Na putu do polufinala i novog obračuna s Argentinom izbačen je monstruozni tim Brazila, prvi favorit za osvajanje trofeja, isti onaj koji je na startu prvenstva počistio reprezentaciju Srbije. Hrvati su cijelom svetu, pa i nama u Srbiji, pokazali kako se igra nogomet na Mundijalu. Svi srpski izgovori ‘zar ste očekivali da pobijedimo Brazil’, poštapalice o ‘maksimumu u ovom trenutku’ i ‘okretanju novim obavezama i kvalifikacijama’, u kojima ćemo kao pokazati koliko vrijedimo, pale su u vodu poslije 120 minuta igre i penal serije Hrvatske i Brazila. Jer dok se mi stalno nešto ‘okrećemo’, uglavnom ukrug, Hrvati igraju nogomet. Sigurno nije atraktivan, jer šutnuli su jednom u gol Brazilaca, ali je zato stamen, jezivo organiziran, beskrajno motiviran i do bola istrajan. Sve ono što srpski nogomet nije bio na Svjetskom prvenstvu“, poručio je izvjestitelj Nove iz Katara.
Dok je Srbija već zaboravila na boravak u Kataru, parlament u Beogradu usvojio je državni budžet za narednu godinu, čija je stavka i izgradnja nacionalnog stadiona.
Nakon što je vlast uspjela zatvoriti željezničku i autobusnu stanicu u centru Beograda ne ponudivši alternativu, projektirala metro čije buduće linije nemaju smisla, utvrdila kao prioritetni zadatak rušenje izuzetno važnog mosta preko Save jer tramvajska buka smeta stanovnicima Vučićeva omiljenog projekta Beograda na vodi, odlučila je izgraditi nacionalni stadion.
‘Mnogi beogradski razgovori o nogometu svode se na zaključak da bi Srbija bila prvak kada bi utakmica trajala 50, eventualno 70 minuta. Jer to je period u kojem majstori mogu dati sve od sebe’
Iako u Beogradu postoje stadioni koje koriste nogometni klubovi Crvena zvezda i Partizan, vrlo rijetko ispunjeni, Vučić je zamislio da njegov nacionalni projekt bude ostvaren dvadesetak kilometara daleko od centra glavnog grada.
Cijena tog pothvata trebala je biti prava sitnica – 250 milijuna eura.
A onda se u državnom budžetu pojavila suglasnost za zaduženje od 350 milijuna eura, pa za infrastrukturu oko stadiona još 190 milijuna eura, u budžetu za 2024. godinu još 165 milijuna, što dovodi, uz razne sive i nejasne troškove, do 900 milijuna eura.
Naravno da se poslije rasta od 250 do 900 milijuna eura, uz istinsko Vučićevo opredjeljenje za borbu protiv korupcije, postavlja pitanje koliko bi nacionalni stadion koštao da je Srbija zabilježila barem jednu pobjedu u Kataru.
U beogradskim tabloidima tijekom Svjetskog prvenstva prevladava antihrvatski ton
Srpski mediji od samog početka Svjetskog nogometnog prvenstva u Kataru intenzivno i vrlo detaljno prate igru, rezultate i uspjehe hrvatske reprezentacije, neki puta čak i na naslovnim stranicama. Prate se rezultati, reakcije stručnjaka, prenose izvještaji iz inozemnih listova, pišu članci o pojedinim igračima… Međutim, u dijelu medija, prvenstveno u beogradskim tabloidima, kad se piše o prvenstvu, prevladava snažni antihrvatski neprijateljski ton. Tako je u nedjelju, 11. prosinca, tabloid Srpski telegraf na naslovnoj stranici objavio sliku trenera Zlatka Dalića i uz nju tekst „Ogromna sramota hrvatskog selektora – Dalić slavio rugajući se srpskim žrtvama“. To je objavljeno nakon što je Dalić po izbacivanju Brazila rekao da taj uspjeh posvećuje hrvatskim braniteljima. I dnevnik Večernje novosti objavio je tekst u sličnom tonu pod naslovom „HRVATSKA SRAMOTA: Selektor veličao ubice Srba nasred Mundijala! Komšije porazile Brazil, pa se vratile u ratnu prošlost“. Toga se dohvatio i informativni web site Nova.rs, koji je inače izrazito antivučićevski nastrojen, ali je i njemu zasmetala ta izjava te je napisao: „Skandalozne reči selektora Hrvatske nakon pobede nad Brazilom izazvale buru u Srbiji“.
Prije nego što je prvenstvo počelo, većina srpskih sportskih komentatora tvrdila je da će Srbija postići bolje rezultate od Hrvatske, a kada se to nije ostvarilo, mogu se vidjeti tri različita pristupa u opisivanju i komentiranju toga što se dogodilo.
Jedan je ovaj politički neprijateljski pristup, gdje se kad god se može politički difamira Hrvatsku tvrdeći da su svi Hrvati ustaše, da je to ustaška reprezentacija, čemu je dokaz da su nakon uspjeha protiv Brazila u svlačionici igrači pjevali jednu Thompsonovu pjesmu. Koliko se daleko u tome ide, vidi se i po činjenici da je portal Nova.rs pod naslovom „Sraman tekst Engleza: Tvrde da Hrvati pobeđuju zbog rata sa Srbima, pominjali ubistvo Modrićevog dede“, objavio članak koji prenosi pisanje engleskog dnevnika Daily Maila u kojem se opisuje da su djeda Luke Modrića ubili tijekom rata Srbi, što je općepoznata činjenica.
Jedan od srpskih tabloida popratio je pobjedu hrvatske nad Brazilom naslovom: ‘Dalić slavio rugajući se srpskim žrtvama’. FOTO: Screenshot
Čak i onaj dio medija koji se ne bavi ideološkim blaćenjem hrvatske reprezentacije ima mahom negativan odnos prema hrvatskim rezultatima. Taj dio medija cijelo vrijeme omalovažava rezultate hrvatske reprezentacije tvrdeći da je sve to posljedica puke sreće, jer su se, eto, Hrvati domogli polufinala samo zahvaljujući jednoj pobjedi i igrajući dosadan kalkulantski nogomet, što je teško i gledati, nastavljajući tako narativ kakav je u srpskim medijima 2018. godine pratio i ulazak Hrvatske u finale prvenstva u Rusiji.
No dio medija ima sasvim drukčiji pristup, izravnije uspoređujući rezultate srpske i hrvatske reprezentacije, hvaleći slogu hrvatskih reprezentativaca, kako su domoljubno nastrojeni i kako je sveukupna organizacija nogometa u Hrvatskoj superiorna onoj srpskoj. Tu poneki komentatori idu korak dalje pa uspoređuju i dva društva u kojima su reprezentacije stasale. Tako je u listu Danas citiran poznati srpski slikar Uroš Đurić, koji se tijekom ovog prvenstva istakao i po svojim nogometnim analizama u sklopu kojih je objasnio i zašto je hrvatska reprezentacija uspjela, a srpska nije. Đurić, koji tvrdi da je nogomet refleksija stanja u društvu, kaže: „Ljudi strašno podcjenjuju stanje u Hrvatskoj. To da smo mi slični etnički ili antropološki, to ima smisla, ali kulturološki nismo, kulturološki Srbija i Hrvatska nisu iste sredine, ni približno. I već je to jedna značajna razlika. Govorim o društvenom razvoju – gdje se mi nalazimo u ovom društvenom i geostrateškom i geopolitičkom trenutku, a gdje oni. I kako oni doživljavaju sebe i svoju situaciju, a doživljavaju je kao dostignuće, oni smatraju da su nešto dostigli i postigli i da su dobili od razvijenog svijeta to za pravo. Sasvim je druga priča kako se mi osjećamo u ovom historijskom trenutku kao društvo, mislimo li da smo nešto postigli i dostigli i kakvu svijet ima percepciju toga. (M.M.)
Komentari