Na dovršenje kuće Antuna Gustava Matoša – kulturnog centra Tovarnik čeka se već 18 godina, a Nacional je ispitao gdje je zapelo i tko taj projekt ne želi u Tovarniku, a tko se bori za njegovo hitno otvorenje

Biblioteka, čitaonica, prostor za priredbe, koncerte, predstave, znanstvene skupove i predavanja, sve bi to bilo omogućeno u sklopu Kuće Antuna Gustava Matoša – kulturnog centra Tovarnik, projekta na čije se dovršenje čeka već osamnaest godina i iza kojeg stoje Društvo Antuna Gustava Matoša i Zaklada Antuna Gustava Matoša. Tovarnik je prošle jeseni upisan u svijest građana kao granično područje između Hrvatske i Srbije preko kojeg su kolone izbjeglica dospjele do još jedne zemlje Europske unije. One kojima je književnost milija od dnevnih aktualnosti zasigurno ne bi smetalo da se Matošev rodni lokalitet, inače općina od 4000 stanovnika, na 25 kilometara od Vukovara, preko tog kulturnog dobra stavi u službu kulturnog turizma i njegovanja stvaralaštva pisca.

U POČETKU JE NEKOLIKO ZANESENJAKA na čelu sa Željkom Anićem, predsjednikom društva Antun Gustav Matoš, željelo samo urediti pročelje kuće po fotografiji koju je 1973. snimio Vanja Radauš i jednu od soba samostana Družbe kraljice svijeta posvetiti Matošu. Nacional je o počecima tog projekta i problemu neriješenih imovinsko-pravnih odnosa s časnim sestrama koje su živjele u samostanu koji je izgrađen na mjestu nekadašnje Matoševe rodne kuće, pisao još 2002. Tada je Odborom za uređenje spomen-kuće predsjedao pokojni akademik Dragutin Tadijanović, koji se nadao da će kuća biti završena tijekom njegova života. Od njegove smrti prošlo je devet godina, a inicijatori projekta nikako ne uspijevaju zaokružiti priču i otvoriti vrata ove kuće zainteresiranim posjetiteljima. Ukupna je vrijednost projekta čak 23,4 milijuna kuna. Potrebno je prikupiti još 11,9 milijuna kuna i to za dovršetak građevinsko-obrtničkih radova, izvedbu stalne izložbe i opremanje interijera te za obnovu i izgradnju tradicionalnog srijemskog imanja.

Od do sada utrošenog iznosa najveći je dio (7.530.000 kn) otpao na građevinsko-obrtničke radove koje su u jednakim iznosima financirali Vlada i Grad Zagreb. Radovi su obustavljeni 2011., a aktualno Ministarstvo kulture za sada je odbilo sudjelovati u daljnjem financiranju projekta. O dugogodišnjim naporima da se taj projekt realizira i aktualnom stanju stvari za Nacional je govorio Željko Anić: “Predugo vrijeme realizacije projekta prije svega možemo zahvaliti bivšim ministrima kulture Boži Biškupiću i Andreji Zlatar Violić. Ministar Biškupić bio je odlučno protiv izgradnje Matoševe spomen-kuće s obrazloženjem da je riječ o megalomanskom projektu za tu sredinu. Protekle četiri godine, unatoč brojnim razgovorima pa čak i jednom potpisanom ugovoru, Ministarstvo kulture odbijalo je poduprijeti završetak Kuće A. G. Matoša – kulturnog centra u Tovarniku. Može se donekle govoriti i o ideološkim razlozima jer je ministrica Andrea Zlatar Violić prije dvije godine izjavila da bi Matoševa spomen-kuća trebala biti mjesto komunikacije i regionalno književno dvorište, a ne samo arhitektonski objekt koji podsjeća na kraj 19. i početak 20. stoljeća. Jedna od najvažnijih poruka dugogodišnje izgradnje Matoševe spomen-kuće jest da mi kao narod vrlo teško gradimo i razvijamo nove nacionalne ustanove unatoč samostalnosti i mogućnostima koje nam samostalnost nudi”, smatra Anić. Akademik Dubravko Jelčić, predsjednik odbora za izgradnju Matoševe spomen-kuće, smatra da se u ovom slučaju može govoriti i o ideološkim i o stručno nekompetentnim mišljenjima koja su u pozadini odbijanja financiranja projekta. “Matoš je sporan onima kojima smeta njegova hrvatska orijentacija, njegovo pravaštvo i ‘steklištvo’. Ipak, rekao je također da je najviše razumijevanja imao u Beogradu od vodećih srpskih pisaca. On nije bio ograničen i tendenciozan čovjek. Samo pisci koji nisu jednodimenzionalni i koji nisu vezani uz jednu ideju, mogu nadživjeti svoje vrijeme”, misli Jelčić.

• UKUPNA JE VRIJEDNOST projekta čak 23,4 milijuna kuna. Potrebno je prikupiti još 11,9 milijuna kuna, a neki smatraju da je to prevelik ‘zalogaj’ za općinu od 4000 ljudi

CILJEVI PROJEKTA su stvaranje specifičnog kulturno-turističkog proizvoda temeljenog na liku i djelu A.G.Matoša, osnaživanje mikrodestinacije Tovarnika i lokalne zajednice, uključivanje lokalnog stanovništva u kulturne sadržaje kuće, umreživanje sa srodnim centrima i muzejima u Hrvatskoj i izvan nje te otvaranje radnih mjesta i motiviranje mladih da ostanu u svom kraju. Dubravko Jelčić je u vezi toga optimističan.

“To bi bilo živo čitave godine prema projektima koje smo zamislili. Imate Slavonski Brod, Tadijanovića, Vukovar, Požegu, Tovarnik i Vinkovce kao značajni grad iz kojeg je došlo desetak važnih pisaca. Turističke agencije bi to mogle jako dobro iskoristiti i napraviti kulturne i turističke rute”, najavljuje Jelčić koji čeka da ga u vezi pitanja koja se tiču financiranja nastavka projekta primi zamjenica ministra kulture Ana Lederer. “Spomen domovi pisaca kao što su Krleža ili Matoš morali bi biti institucije koje bi imale jednog zaposlenog čovjeka. On bi morao biti ne samo poznavatelj toga autora, nego netko tko je sposoban angažirati se sa svojim pomoćnicima da se ta mjesta održavaju živima tijekom cijele godine”, govori Jelčić.

SVOJE MIŠLJENJE O PROJEKTU koji spaja kulturu i turizam za Nacional je podijelila predsjednica udruženja turističkih novinara FIJET Tina Eterović Čubrilo. Ona se 25 godina bavi turističkim novinarstvom te je tijekom karijere pokrivala i kulturni turizam. “Vani se ulaže više u uređenje i marketing kulturne baštine. Hrvatska ima golemi potencijal, ali sve se radi sporadično, nema strategije ni sredstava, osim za velike gradove. Kako pokazuju istraživanja zagrebačkog Instituta za turizam, turisti sve više traže mala mjesta. U tom smislu, kao pozitivan primjer istaknula bih Muzej krapinskih neandertalaca, dok projekt Tesline kuće nije ostvaren na adekvatan način jer nisu iskorišteni svi potencijali razvoja tog kraja.” Čubrilo je izrazila svoje mišljenje i u vezi projekta Matoševe spomen-kuće, istaknuvši da je bitno i da mediji uvide važnost ove teme te da se angažiraju političari i zastupnici iz tih krajeva.

Načelnica općine Tovarnik Ruža Veselčić-Šijaković smatra da je potrebno završiti ovaj projekt. Pojasnila je za Nacional da je Odjel za kulturu općine Tovarnik restaurirao Matoševe fotelje, objasnivši da više od toga ne mogu s obzirom na to da je proračun općine manji od sredstava koje je potrebno uložiti da Matoševa spomen-kuća nakon 18 godina ugleda svjetlo dana. Skeptična je što se tiče toga da ovaj projekt nosi u sebi potencijal za otvaranje radnih mjesta. “Puno je problema u našoj općini, svake godine imamo sve manje djece, a nemamo ni starački dom. Neće mlade u Tovarniku zadržati Matoševa spomen-kuća”, smatra Ruža Veselčić-Šijaković. Viktor Lukačević iz Upravnog odjela za kulturu i turizam Vukovarsko-srijemske županije objasnio je za Nacional da Županija podržava projekt i dodao da je on u nadležnosti društva i zaklade. “Oni nas nisu previše informirali o svojim aktivnostima, potrebno je da svi zajedno sjednemo za stol i o svemu porazgovaramo. Što se Županije tiče, projekt je uvršten u Strategiju razvoja turizma od 2015. do 2020.” rekao je Lukačević. Ravnateljica tovarničke OŠA.G.Matoša Ljiljana Bandić objasnila je da škola na čijem je čelu samostalno radi manje projekte kojima se pokušava postići da Matošev opus ne padne u zaborav. “Surađujemo tri godine s vinkovačkom OŠ A.G Matoša i obilježavamo s njom godišnjicu Matoševe smrti. Zatražili smo od Ministarstva kulture pokroviteljstvo nad literarnim natječajem kojim bi se spojile sve škole u Hrvatskoj koje nose Matoševo ime”, kaže Ljiljana Bandić.

• DUBRAVKO JELČIĆ, predsjednik odbora za izgradnju spomen-kuće, smatra da se može govoriti i o ideološkim i nekompetentnim mišljenjima u pozadini odbijanja financiranja

Može se postaviti pitanje je li bilo potrebno da se kvalitetno povežu svi zainteresirani pojedinci i institucije ili treba čekati da se projekt dovrši. Dubravko Jelčić će, kako kaže, razgovarati s načelnicom općine Tovarnik kada za to bude vrijeme. Baš kao što školarci idu u Vukovar u obilazak Memorijalnog centra Domovinskog rata, ideja je da u budućnosti Tovarnik postane mjesto susreta školarca Hrvatske za koje će se organizirati izleti i obilazak.

Irena Skopljak-Barić, profesorica hrvatskog jezika i književnosti iz OŠ Ksavera Šandora Đalskog iz Donje Zeline, ima pozitivno mišljenje o rekonstrukciji Matoševe rodne kuće u Tovarniku i pretvaranju tog prostora u kulturni centar od šireg značaja i uporabne vrijednosti. “Ovo je hvalevrijedan projekt koji se nikada ne bi trebao prestati nadograđivati i osvježavati. Naime, kako bi jedna takva kuća bila funkcionalna i s radošću posjećena, osim što je poučna, trebalo bi razmišljati i o tome kako cijelu priču približiti posjetiteljima, osobito mlađim generacijama, kako bi im prvi susret s Matošem bio posve prijateljski i privlačan. Možda bi se obrazac mogao potražiti u Ivaninoj kući bajke, multimedijskom i interaktivnom centru u Ogulinu, rodnome gradu Ivane Brlić-Mažuranić, koja je podjednako neodoljiva i malima i velikima”, govori Barić za Nacional. Njezina kolegica Magdalena Došen iz požeške gimnazije smatra da je riječ o promašenoj investiciji. “Ne vidim kako će se tako skup i velik projekt isplatiti, pri čemu ne mislim uopće na financijsku isplativost. Matoš je prije svega pjesnik Zagreba te mi se čini da će učenicima, u upoznavanju Matoša, više koristiti čak i besciljna šetnja zagrebačkim gornjogradskim ulicama”, misli Došen.

Bez svijesti o kontekstu, gotovo je cinično prepustiti se sanjarenjima o tome da prva asocijacija na Tovarnik bude Matoš, a ne izbjeglička kriza. Statistiku i medijske napise teško je ignorirati. Slavoniju polako ali sigurno napušta njezino stanovništvo.