Bila je koreografkinja, muza i ljubav Miljenka Smoje. Teta Lepa će u kolektivnoj svijesti ostati zapamćena kao energična, dinamična i agilna voditeljica splitskog Mozaika, kroz kojeg su tijekom desetljeća duge karijere koju je obožavala, proplesala brojna poznata splitska lica. A sve je počelo stoljeće unazad.

“Potječem iz prave građanske obitelji. Otac mi je bio šef policije i načelnik grada, ali i muzičar i dirigent. Majka je govorila nekoliko jezika, učila je klavir i kuhanje. Ime mi je dao moj tata, rođena sam u Zadru koji je bio pod Talijanima, pa da ne budem Belissima, ja sam dobila ime Lepa. Kako smo se selili po cijeloj Jugoslaviji oni bi gdje god bi došli osnivali teatre, tako da ja nisam niti drugačija mogla ispasti nego što jesam. Djetinjstvo sam provela u cijeloj bivšoj Jugoslaviji. Promijenili smo mnoštvo gradova i mjesta za živjeti: od Zadra, Cetinja, Beograda, Zagreba, Boke Kotorske do Splita. Za mene je svaki detalj – moja zemlja. Jer čovjek čim se rodi pripada Zemlji.
A bila sam vražje dite. Vrckava i buntovna. Ja dođem u Italiju i vidim štrajk, ja se odmah uključim. Nit’ ne pitam. Nisam vam ja za toalete. Gaće, košulja, majica. Ako mi tko da i to je dobro. I kad sam mogla ni tada nisam. Jedino još i danas pazim na cipelu. Mora biti talijanska ili francuska, ali komotna. Što ćeš? Prijeka potreba.”