Kazališni, filmski i televizijski glumac Dragan Nikolić važio je za predstavnika beogradskog šarma, šmekera sa karakterom gospodina, nacionalnu klasu, legendu srpskog glumišta, jednog od najvećih frajera jugoslavenskog filma, itd.

Filmsku karijeru počeo je s filmom Kad budem mrtav i beo redatelja Živojina Pavlovića iz 1967. godine. – ,,U film ‘Kad budem mrtav i beo’, uskočio sam kao u neki okršaj. Čitav crni talas bio je takav da je samo trebalo biti hrabar, bez neke posebne strategije. Nisam mnogo razmišljao o politici već kako da izdržim i, ako je moguće, uspijem. I taj film je zaista otvorio vrata mojoj karijeri. Počeci su konotirali sa likom Džimija Barke i on mi je kao osoba veoma blizak.

Imao sam jednu malu ulogu u filmu’ Deca poručnika Šmita’. Izgleda da je ona bila presudna da Žika meni dodijeli ulogu Džimija Barke. Jednom mi je priznao da je u tom filmu primjetio ono što mu se kod mene dopada: da sam glumac koji umije živjeti u kadru i da umijem osvježiti kadar bez previše gestova. Žika je to prepoznao i tako je odlučena moja sudbina. Značajno je to moje glumačko iskustvo sa Žikom Pavlovićem. Naučio sam da film nije ogledalo u kome ćemo se osmjehivati i pokazivati zube, već da treba predstavljati život. I ja sam nastavio primjenjivati tu njegovu ideju i filozofiju filma.

Dragan Nikolić umro je u 11. ožujka 2016. godine.