Skladatelj, književnik, prevoditelj, pjesnik i kantautor Arsen Dedić umro je 17. kolovoza 2015. godine. Na komemoraciji je kritičar i polemičar Igor Mandić rekao je kako nije želio danas govoriti jer se s Arsenom dogovorio da će Arsen njemu pjevati na sprovodu, pa nastavio:

– Svi svojataju Arsena. Umro je posljednji čovjek koji je mogao objediniti cijelu bivšu Jugoslaviju. Samo je on mogao ujediniti cijelu regiju što je njegova smrt i napravila. Bio je mrgud poput mene. Ponosio se srpskim porijeklom i hrvatskom domovinom i to su mu zamjerili, njegove korijene. Nije on bio nikakav ženski pjevač kako su ga vrijeđali godinama. Bio je filozof u haiku-formi. Njegovi stihovi su mudrost života. On je za nas bio muzički Tin Ujević. Ništa manje od toga. Arsen je sipao stihove iz rukava kao Jacques Prévert u Francuskoj. Svi koji su bili uniformirani išli su mu na živce. Kao što bi mu išli na živce svi oni koji danas pričaju o njemu u stilu „moj Arsen je meni jednom rekao“. Trenutnoj boli, drugovi, nemojmo se dati. Ima vremena za plakati.

Potom se na pozornicu popeo glumac Rade Šerbedžija koji se od Arsena oprostio stihovima „Neka ne nosi ulica moje ime, dajte je nekom brodu. Neka nikad brod s tvojim imenom sidro ne spušta i neka plovi…“.