Objavljeno u Nacionalu br. 936, 07. travanj 2016.

Vatikanski istražitelji krajem prošlog tjedna pokrenuli su istragu protiv bivšeg vatikanskog državnog tajnika, kardinala Tarcisija Bertonea. Razlog je osnovana sumnja da je mutnim transakcijama uzeo 422.000 eura iz crkvene pedijatrijske bolnice Bambino Gesú za plaćanje troškova adaptacije penthausa od 700 četvornih metara

Skandalima u Vatikanu kao da nema kraja. Situacija nije mogla biti gora: prema pisanju tjednika L’Espresso od petka, 1. travnja, istražni organi Svete Stolice imaju na nišanu kardinala Tarcisija Bertonea, bivšeg državnog tajnika, čovjeka broj 2 za pontifikata pape Benedikta XVI. Razlog je osnovana sumnja da je mutnim transakcijama uzeo 422.000 eura iz crkvene pedijatrijske bolnice Bambino Gesú (Dijete Isus) za plaćanje troškova adaptacije penthausa od 700 četvornih metara, na trećem katu palače San Carlo, unutar vatikanskih zidina. Vatikanski istražitelji posjeduju Bertoneova pisma Fondaciji Bambino Gesú, zaduženoj za poslovanje te dječje bolnice, u kojima decidirano zahvaljuje direktoru Giuseppeu Profitiju i blagajniku Massimu Spini na donacijama za restauraciju svog smještaja.

OVIME PADAJU U VODE TEZE koje je kardinal Bertone rekao u travnju 2014. kada se prvi put pisalo o slučaju jer je tada optužio medije da promoviraju zlo, slično kao što je za Uskrs u zagrebačkoj katedrali napravio kardinal Josip Bozanić, za kojeg se također vežu nemoralna poslovanja kao što je bilo dizanje ogromne svote novca iz “opasno nagnute” Karlovačke banke, naravno, iza leđa običnih građana koji nisu došli, kao Bozanić, do povlaštene informacije. Bertone je, sada je jasno, dvostruko lagao jer je, napadajući medije, najprije rekao da je stan velik “svega” 300 četvornih metara, a zatim da je “iz svojeg džepa” vratio bolnici 150.000 eura. Kardinalov odvjetnik Michele Gentiloni izjavio je da njegov klijent “nikada nije odobrio nikakve isplate u vezi adaptacije kardinalove rezidencije koja je u vlasništvu vlade Vatikana”. Međutim, dokumenti su, i to je sada jasno, poražavajući i natjerali su glavnog službenika Tiskovnog ureda Svete Stolice Grega Burkea da prizna aferu i pokrene istragu.

KARDINAL BERTONE JOŠ UVIJEK JE NA SLOBODI jer, službeno, istraga se vodi u prvome redu protiv Profitija i Spine. Kaže se “još uvijek” jer već neko vrijeme članove svećenstva uhićuju i drže zatvorenima. Tako je papa Franjo dao uhititi jednoga poljskog nadbiskupa koji je bio apostolski nuncij u Dominikanskoj Republici, gdje je optužen za pedofiliju i sudi mu se. A sudi se i jednome španjolskome svećeniku. Sveta Stolica ima svoje sudove i istražne organe i, naravno, snage sigurnosti.

BERTONE JE VEĆ OD RANIJE poznat istražiteljima jer je u svibnju 2014. protiv njega otvorena istraga zbog pronevjere gotovo 15 milijuna eura u korist njegova prijatelja Ettorea Bernabeija

Teško se može desiti da će kardinal Bertone proći nekažnjeno. Argumenti protiv njega su prilično vjerodostojni. Tako barem tvrde novinari L’Espressa Emiliano Fittipaldi i Gianluigi Nuzzi, dobri poznavatelji vatikanske korupcije. Bertone je već od ranije poznat istražiteljima korupcijskih afera. U svibnju 2014. talijanske financijske vlasti otvorile su istragu protiv njega zbog malverzacije gotovo 15 milijuna eura u korist Bertoneova prijatelja Ettorea Bernabeia, vlasnika producentske kuće Lux Vide, inače bivšeg generalnog direktora RAI-a. Bertone je tada govorio da je meta “prljave novinarske kampanje” i situacija je zataškana. Međutim, papa Franjo nije prešao preko toga, nego je to bio jedan u nizu slučajeva koji su mu poslužili da pokrene proces čišćenja računa tzv. Vatikanske banke (IOR). Treba imati na umu i da je Bertone bio umočen u niz skandala u tzv. aferi Vatileaks. Kao državni tajnik bio je akter mnogih zataškavanja i svađa, među kojima je najzvučnija bila ona s nekadašnjim direktorom IOR-a Ettoreom Gotti Tedeschijem, kojeg je Bertone 2012. i potjerao iako se Tedeschi žalio papi Benediktu, a čak je i javno govorio kako se boji za vlastiti život i kazao da mu je glavu ucijenila crkvena mafija. Stari i onemoćali Benedikt koji više nije mogao kontrolirati tu gomilu financijskih skandala, kako se vjeruje, nije našao drugi izlaz nego se povući, abdicirati, kako bi se “paluba očistila” i kako bi otvorio mogućnost da novi papa nanovo kadrovira i provjetri, koliko toliko, prostorije u kojima je kraljevala korupcija. U to doba se čak vatikanski dnevnik L’Osservatore Romano odvažio pisati o papi Benediktu kao o “pastiru među vukovima”.

Tvrdi se da su svetoga Ivana Pavla II. jednom prilikom upitali “Vaša Svetosti, koliko ljudi radi u Vatikanu?” na što je Poljak Karol Wojtyla (papa između 1978. i 2005.) ironično odgovorio “Otprilike polovina zaposlenih” (Sveta Stolica ima 2832 osobe na platnom spisku, a budžet joj je 263 milijuna eura). Sada bi se moglo kazati da se zna čime se bavila ostala polovica. Mjesecima je Vatikan u posljednoj godini pontifikata Benedikta XVI. živio u nelagodi zbog višestruka filtriranja informacija tajnih dokumenata koji su primorali ravnatelja Tiskovnog ureda Svete Stolice, isusovca o. Federica Lombardija, da prizna kako je Crkva pod udarom posebnoga Vatileaksa. Objava optužbe za korupciju u upravi Grada Vatikana te glasine o čudnom komplotu da se ubije Benedikta XVI., otkrili su strašnu borbu za vlast krajem njegova pontifikata.

PRVI JE UDAR STIGAO U JEDNOJ TELEVIZIJSKOJ EMISIJI, otkrićem pisma u kojem je nadbiskup Carlo Maria Viganò (kasnije nuncij u Washingtonu) papu još dok je radio u vatikanskoj guvernaturi upozoravao na slučajeve korupcije unutar Vatikana (u građevinskim poslovima i natječajima) pa je molio Benedikta XVI. da ga se ne miče s pozicije generalnog tajnika uprave Grada Vatikana – koji se bavi i javnim natječajima i nabavama – ali je Viganò poslan u SAD kao žrtva Bertonea. Benedikt izgleda ništa nije mogao učiniti da to spriječi. Nije bilo jasno, a ni danas nije, tko je pustio pismo u opticaj, ali je vidljivo zašto: da se oslabi papin ugled.

Zatim su se proširile glasine o navodnom komplotu da se pokuša ubiti papu, što je priča koju se lako prihvaća jer mnogi vjeruju da je Ivan Pavao I. 1978. zapravo bio otrovan. Dnevni list Il Fato Quotidiano objavio je pismo koje je Benediktu nedavno poslao kolumbijski kardinal Darío Castrillón Hoyos, u kojem mu je pripovijedao da je talijanski kardinal Paolo Romeo, nadbiskup Palerma (Sicilija), tijekom putovanja u Kinu kazao da će papa umrijeti unutar 12 mjeseci. Stigao je demanti, ali je šteta bila golema. Ne samo da je to pisalo u pismu napisanom na njemačkom jeziku i opremljenom kao kada se šalju velike crkvene tajne, nego se detaljno opisivala ležernost kardinala Romea koji je u Kini pred više svjedoka govorio da se papa i njegov kardinal, državni tajnik Bertone, zapravo preziru te da je Benedikt sve počeo obavljati kako bi za nasljednika ostavio predodređenog nadbiskupa Milana, kardinala Angela Scolu. Uslijedili su oštri demantiji i napadi na medije, od guvernature Vatikana, Državnog tajništva i Tiskovnoga ureda. Oglasio se čak i papa koji je govorio pred rimskim bogoslovima o tome kako su neki mediji i neke financijske institucije motivirani nečasnim namjerama.

Važno pitanje je, dakako, ostalo u zraku: što je bila istina, a što laž u toj gomili otkrivenih tajni, demantija i priopćenja? Možda ništa nije bilo baš kako se prikazivalo u medijima. Možda je riječ samo o tomu da je jedan sektor vatikanske kurije, kasta diplomata i prelata, mislio da je papa otišao predaleko promovirajući transparentnost vatikanskih financija i stav o nultoj toleranciji i potrebi kažnjavanja svećenika, redovnika i biskupa pedofila, među inim važnim pitanjima koji su mučili Benedikta u njegovu pontifikatu. U svim je tim pričama ime kardinala, državnog tajnika Bertonea isplivalo na površinu mulja.

DOK JE BERTONEU POTREBNO 700 kvadrata, papa Franjo živi u dvjema sobama od 70 kvadrata. Bertoneov penthaus nalazi se u palači San Carlo, u blizini hotela Sveta Marta u kojem živi i radi papa Franjo

MARCO POLITI, jedan od najuglednijih vatikanista (objavio je tada razornu analizu “Joseph Ratzinger, kriza jednog pontifikata”, knjigu od koje papa nije mogao spavati), smatrao je da je problem nepostojanja diskusije i dijaloga u Ratzingerovu pontifikatu bio posljedica papina uvjerenja da sve o svemu zna, da mu nisu potrebni savjetnici i što nije bilo konzultacija s kardinalima i teolozima. To je bitno utjecalo na budućnost Crkve jer je prevladavala konfuzija, a sustav nije gurao naprijed sposobne, nego mediokritete, karijeriste, sive činovnike i poltrone. Izbor pape Franje nije bio slučajan. Tražilo se rješenje. Kada se bira papu, ne bira se toliko ime, nego profil i program. Ali Ratzinger je stigao bez programa, dok se u konferencijama koje su prethodile izboru argentinskog kardinala Jorgea Bergoglia vidjelo, a znali su to ranije mnogi kardinali, da taj čovjek ima viziju i program, odlučnost i karakterne osobine da se stvari dovedu u red.

I TIME SE DOLAZI DO PRAVOG ZNAČAJA ove najnovije afere kardinala Bertonea. Njegov penthouse od 600 četvornih metara, plus 100 četvornih metara posebno uređene terase na trećem katu palače San Carlo, nalazi se u neposrednom susjedstvu hotela Sveta Marta, u kojem živi i radi papa Franjo. Situacija ne može biti jasnija: dok je Bertoneu potrebno 700 kvadrata, papa Franjo spava i radi u dvjema sobama ukupne površine ni 70 kvadrata. Papa Franjo se silno trudi da riječima i djelima pokaže kako mu je zaista stalo do reformi i do toga da se shvati kako je Isus iz Nazareta došao na svijet propovijedati evanđelje materijalno i duhovno “siromašnima”. Stoga je takvo ponašanje kardinala Bertonea izravno vrijeđanje pape Franje. Pitanje crkvenih financija nije papin hir, nije to neka njegova tema, nego je to fundamentalno pitanje koje se tiče vjerodostojnosti univerzalne Crkve i cijeloga programa Franjina pontifikata, u kojem se pretpostavlja da će svi svećenici, (nad)biskupi i kardinali svjedočiti vrijednosti evanđelja, posebno pojašnjene u Franjinim dokumentima “Evangelii gaudium“ (Radost evanđelja) i “Laudato Si“ (Hvaljen budi).

ONO ŠTO POSEBNO UZNEMIRAVA i stvara ogorčenost nisu čak ni svi ti pusti kvadrati, nego bešćutnost kardinala, inače redovnika salezijanca (red koji se posebno bavi odgojem mladih) koji se, kako izgleda, drznuo oteti od najpotrebitijih, od djece u pedijatrijskoj bolnici. U svjetlu toga nečuvenog skandala dolazi na vidjelo važnost riječi drugoga kardinala, Waltera Kaspera, koji je napisao da “svojim programom o siromašnoj Crkvi i Crkvi za siromašne, papa Franjo predvodi interpelaciju cijeloj Crkvi koju proziva i poziva na ispit savjesti. Izazvana je, naime, odgovoriti na pitanje kako se institucionalno ponaša, koji izgled gaji i želi imati, kako gospodari i koliko je senzibilna i karitativna”.

U trenutku u kojem je Katolička crkva diljem svijeta predmet žestokih kritika zbog svojih skandala – pedofilskih svećenika, homoseksualnih (nad)biskupa, časnih sestara koje muče djecu, redovnika koji trguju s mafijom i trgovcima droge – ponašanje kardinala Bertonea govori o jasnoj i dubokoj moralnoj krizi u sjedištu Crkve. Tipično za Vatikan. Ništa čudno za grad nad kojim su, kako vrište naslovi napetih knjiga i unatoč strahovitoj borbi pape Franje protiv toga, zavladale ili žele zavladati tmine.