Kome pripada najveći svjetski izumitelj u povijesti Nikola Tesla? To je jedno od pitanja čiji odgovor decenijama dijeli Srbe i Hrvate. Srbi smatraju da im Tesla pripada jer je 1936. napisao da je ponosan na svoji srpski rod, Hrvati tvrde da je veliki izumitelj njihov jer u istoj poruci ističe ponos zbog svoje hrvatske domovine. I jedni i drugi izbjegavaju kraj rečenice, koja u originalu glasi: “Jednako se ponosim moga srbskog roda i moje hrvatske domovine, živeli svi Jugoslaveni.”

Teslino srpstvo/hrvatstvo je, međutim, proteklih tjedana palo u sjenu, bar u Beogradu, za što je glavni krivac jedan od novih heroja Hrvatske – golman Vatrenih Danijel Subašić. On je “razotkriven” 7. srpnja, kada se na Svjetskom nogometnom prvenstvu, prilikom izvođenja penala na utakmici Rusija – Hrvatska, “prekrižio kao pravoslavac”, odnosno “zdesna nalijevo”. Gotovo nevjerojatan podatak o četiri zaustavljena jedanaesterca u mečevima protiv Danske i Rusije je u trenutku zaboravljen i Subašić je u medijima bliskim vlastima Srbije optužen za neoprostiv zločin – Srbin je koji igra za Hrvate! To su pratili naslovi “Uhvaćen na delu”, “Detalj otkrio da je Subašić ipak Srbin”, “Više nema dileme”, “Dokazao da je Srbin”…

Ubrzo i poruke pune “razumijevanja” za Subašića, kao što je “prikriva svoje porijeklo zbog osude sredine” ili “Srbin je koji mora govoriti da je Hrvat”.

I prije početka SP-a u Rusiji spominjalo se da je Subašić Srbin, iako “tvrdi da je Hrvat” i “prikriva svoje porijeklo”, ali je sva pažnja tada bila usmjerena na izabrani tim Srbije. Od njega se nije mnogo očekivalo, iako je predsjednik Srbije Aleksandar Vučić reprezentativcima obećao nagradu od 10 milijuna eura za osvajanje titule svjetskog prvaka. Mogao je obećati i pola milijarde, teško da bi rezultat bio drugačiji.

Jedan od razloga zašto se od srpske nacionalne selekcije nije mnogo očekivalo je dugogodišnja kaotična situacija u Fudbalskom savezu Srbije (FSS), čiji je predsjednik Vučićev prijatelj Slaviša Kokeza. Selektor nogometne reprezentacije Srbije Slavoljub Muslin je, nakon što je osigurao plasman na Svjetsko prvenstvo, smijenjen i na njegovo mjesto je postavljen Mladen Krstajić, premda prije toga nije imao nikakvo trenersko iskustvo.

Kao razlog za smjenu Muslina je najčešće navođeno njegovo odbijanje da u ekipu uvrsti nogometaša rimskog Lazija, Sergeja Milinkovića Savića, kojem je Prvenstvo u Rusiji trebalo osigurati bogat ugovor. Krstajić je poveo Milinkovića Savića u Rusiju, gdje nije mnogo pokazao, kao ni ostatak nacionalnog tima – minimalna pobjeda nad Kostarikom zahvaljujući briljantnom slobodnom udarcu veterana Slobodana Kolarova i porazi od Švicarske i Brazila.

Izgubljeni susret sa Švicarskom vjerojatno nikome u Srbiji nije pao teže nego Vučiću. On je u Beogradu, prije odlaska reprezentacije u Rusiju, rekao: “Posebno bih se radovao pobjedi nad Švicarskom. Nadam se da će obradovati Srbiju.”

Zašto bi pobjeda nad Švicarskom bila radosnija od trijumfa nad Brazilom? Jer se među istaknutim članovima švicarske ekipe nalazi nekoliko igrača rođenih na Kosovu. Pa su i srpski mediji utakmicu u Kalinjingradu najavljivali kao bitku za kolijevku srpstva. U kojoj su, međutim, ponovo pobijedili Albanci. Švicarski reprezentativci rođeni na Kosovu Granit Xhaka i Xherdan Shaqiri su svojim golovima praktički eliminirali Srbiju.

Kad su se Srbi vratili kući trudeći se da izbjegnu svaki kontakt s medijima, a izabrani tim Hrvatske nastavio pobjeđivati, krenulo je i veće zanimanje za Subašića i njegovo porijeklo. Kao i čuđenje i gnjev ljudi iz srpskih vlasti i njima bliskih medija zbog činjenice da je značajan dio građana Srbije sklon navijanju za hrvatsku reprezentaciju. Uključujući i najboljeg srpskog sportaša svih vremena Novaka Đokovića.

Kada je Đoković iz Wimbledona, gdje si je utirao put za osvajanje 13. titule na Grand Slam turnirima, poručio da će navijati za Hrvatsku u utakmici protiv Rusije, član Skupštine Srbije iz redova Vučićeve Srpske napredne stranke Vladimir Đukanović ga je nazvao idiotom, psihopatom i luđakom zrelim za ludnicu.

Poslije pobjede Hrvatske nad Rusijom Đukanović je izjavio: “Vjerujem da se ova naša građanština, centralnobeogradska elita i jugonostalgičari, silni Jugoslaveni, sada raduju. Pobijedila vam je Hrvatska. I vjerujem da ćete s Đokovićem slaviti tu pobjedu. Nemojte kad odete tamo na more ni slučajno upaliti svijeću žrtvama Jasenovca, Jadovna. Naravno da se odvratno osjećam što su Hrvati prošli. Bilo bi mi drago da vam tamo polupaju aute.”

Oglasio se i Vučić koji je rekao da je navijao za Rusiju i da je gledajući prijenos državne Radiotelevizije Srbije (RTS) isključio ton, “jer je komentator otvoreno navijao za Hrvatsku”.

Sljedeći meč, protiv Engleske, prenosio je drugi reporter RTS-a – Aleksandar Stojanović. Iako mu mnogi zamjeraju da je često pretjerano euforičan, Stojanović je 120 minuta nadmetanja Hrvatske i Engleske odradio kao da prenosi državni pogreb. Prilikom tog i prethodnih susreta je RTS preskakala intoniranje hrvatske himne, opredijelivši se za emitiranje reklama.

Na udaru medija pod kontrolom vlade se našao i gradonačelnik Knina u vrijeme “Oluje” Drago Kovačević, zbog pružanja podrške Hrvatima, pa je nazvan izdajnikom i brukom za srpski narod. Kovačević je ocijenio da se radi o pretjerano ružnim glupostima i da je Vučićeva izjava loša i nepotrebna. “Ovdje vlada načelo da je dobro biti proruski orijentiran, jer si onda patriot, a u suprotnom si na strani NATO-a i Zapada, znači izdajnik. Ne boli njih toliko Hrvatska koliko ih boli Zapad”, konstatirao je Kovačević.

Provladini mediji su se bavili i hrvatskim dresovima koji “mnoge asociraju na uniforme ustaške Crne legije”. Svim Vatrenima zamjerali su pjevanje u svlačionici pjesama Marka Perkovića Thompsona, dok su Domagoj Vida i Ognjen Vukojević optuženi da su uzvikivali “fašistički pozdrav ’Slava Ukrajini’”. Za predsjednicu Hrvatske Kolindu Grabar-Kitarović je konstatirano da je “dotakla dno”, jer je u svečanoj loži “treskala guzicom i sisama” pred ruskim premijerom Dmitrijem Medvedevom.

Situacija se donekle promijenila plasmanom Hrvatske u finale, na što je utjecalo neskriveno opredjeljenje mnogih u Srbiji da pruže podršku susjedima, a ne Francuskoj, kao i uspjeh Đokovića koji je u Wimbledonu igrao kao preporođen. Nije lako proglašavati za idiota, psihopata i luđaka srpskog sportaša koji, dok se u Moskvi odigrava odlučujući susret najznačajnijeg ovogodišnjeg svjetskog natjecanja, istovremeno u Londonu osvaja najveći svjetski teniski turnir. Četvrti put.

Pobjeda Francuske je propraćena naslovima “Tužan kraj hrvatskog sna”, “Finale za pamćenje”, “Hrabra Hrvatska pala u borbi za titulu”, “Trikolori slomili odlične Hrvate u ludom meču” “Luka Modrić je najbolji igrač Prvenstva”. Nije zaboravljena ni Kolinda Grabar-Kitarović jer je “dočekala svoje nogometaše kao miss mokre majice” i “’’ukrala’’ Prvenstvo”.

Malo tko je spomenuo Subašića. Baš nitko nije iznio tvrdnju da su “i Srbi imali jednog svog u finalu Prvenstva”.

Vučiću ne smeta što mu je sin Danilo na utakmice u Rusiji odlazio u društvu kriminalaca

Jedan od srpskih “junaka” Svjetskog prvenstva u Rusiji bio je Vučićev sin Danilo. Mladi Vučić je snimljen kako pobjedu nad Kostarikom na stadionu u Samari slavi okružen trojicom suradnika kriminalca – vođe navijača beogradskog Partizana Aleksandra Stankovića, ubijenog 2016. godine. Svi su bili u identičnim majicama, s kartom Kosova i natpisom “Nema predaje”. Šef srpske države je izjavio da njegov sin nije učinio ništa loše. “Nikome moj sin nije ništa ukrao, ni nažao učinio… Kriv je što je platio kartu u ekonomskoj klasi”, rekao je Vučić i obrušio se na “lopuže” iz opozicije “koje idu biznis-klasom do New Yorka i kartu plaćaju 5000 eura”. Odgovarajući na pitanje zašto je njegov sin u Rusiji bio u društvu nekoliko vođa navijača Partizana osuđivanih za teška krivična djela, uključujući ubojstvo, Aleksandar Vučić je izjavio da Danilo nije kriv što je išao navijati za Srbiju i “što je stajao tri mjesta od nekog, iako čak i ne navija za Partizan”.