Luka Hrvatić, omiljeni pitomački učitelj koji je školarcima desetljećima nastojao približiti Petra Preradovića, zaslužan je za posljednju veliku obnovu njegove rodne kuće koja se nalazi u središtu podravskog sela Grabovnica. Preminuo je prije četiri mjeseca pa nije doživio kulminaciju njegovanja uspomene na tog rodoljubnog pjesnika i upotpunjavanje ponude jedinstvenog memorijalnog prostora, ali sljedeće će godine dvjestota godišnjica pjesnikova rođenja biti obilježena dostojanstveno, baš kao što je Hrvatić želio, a ljubitelji umjetnosti riječi imat će priliku intenzivnije doživjeti povijesni trenutak i književno razdoblje u kojem je živio i stvarao Petar Preradović. Prošlog tjedna službeno je predstavljen projekt rekonstrukcije i uređenja rodne kuće Petra Preradovića koji će pod nazivom „Preradović i Csokonai – proslava pjesnika romantizma u prekograničnom području“ biti ostvaren u suradnji s Mađarskom, a za koji je Općina Pitomača – angažiravši prethodno Županijsku razvojnu agenciju VIDRA – dobila 11.226.725,55 kuna iz fondova Europske unije. Radovi koji će osvježiti kuću trebali bi biti završeni do 19. ožujka 2018., kada će višednevne svečanosti otvorenja upotpuniti sadržaji kao što su literarni dani, večeri poezije, kazališne predstave, a ispred kuće bit će posađena lipa. Marinko Barčan, voditelj projekta i voditelj Odsjeka za društvene djelatnosti Općine Pitomača, rekao je u razgovoru za Nacional da država nema mogućnost obnoviti sve bisere ovog tipa pa je potrebno okrenuti se europskim fondovima i prekograničnoj suradnji. Kao ključni faktor u pretvaranju spomen-kuća pisaca u žive prostore, istaknuo je podršku lokalne samouprave, naglasivši da Općina Pitomača podržava ovaj projekt. „Lokalna zajednica sudjelovala je 1968. u zadnjoj obnovi kuće, bilo je to, doduše, neko drugo vrijeme, ali ljudi su bili sretni što se to događalo. Nadam se da će se i danas što više ljudi aktivirati da se stvore kvalitetni kulturno-turistički programi. Plan je da se posjet kući uvrsti u osnovnoškolski program, to je prigoda da učenici na licu mjesta na zanimljiviji način uče o autoru koji je obavezni dio programa. U naš kraj dolazi određeni broj zainteresiranih ljudi iz zapadne Europe koje privlači to što je ovdje nekada bila željezna zavjesa, susret istočnog i zapadnog bloka“, rekao je Barčan. Objasnio je da se Ministarstvo kulture dosad nije uključilo u ovaj projekt, ali je dodao da se nada da će biti dio ove priče kada se detaljno definira sam postav kuće.

U kući se nalazi velika dvorana s pozornicom, prostorija koja predstavlja omanji muzej i seoska knjižnica. Stalni postav izložbe predstavlja život i djelo Petra Preradov

Petar Preradović (1818.-1872.) bio je hrvatski pjesnik, prevoditelj i predstavnik književnog romantizma koji je većinu života proveo izvan domovine. Bavljenje književnošću na početku je morao podrediti vojnoj službi iz koje je izašao kao jedan od najboljih pitomaca svoje generacije, a zapamćeno je da su ga opisivali kao generala koji je u duši bio pjesnik. Obilježili su ga susreti s domoljubima njegovog vremena, posebno s Ivanom Kukuljevićem Sakcinskim, pa se u poeziji okrenuo materinjem jeziku i isticanju hrvatske kulturno-jezične baštine. Uz Stanka Vraza i Ivana Mažuranića bio je najutjecajniji pjesnik druge faze ilirizma. Njegova trošna rodna kuća koja je zbog građevinskog stila od velike povijesne važnosti za ovaj kraj, smještena je pet kilometara od Mađarske, a nekada je kao stara graničarska postaja pripadala području koje je u Austro-Ugarskoj Monarhiji bilo tampon zona prema Otomanskom carstvu. U unutrašnjosti se nalazi velika dvorana s pozornicom, prostorija koja predstavlja omanji muzej i seoska knjižnica. Stalni postav izložbe predstavlja život i djelo Petra Preradovića, izbor građe potpisuju Vida Flaker i Dragutin Tadijanović, a likovno uređenje i postav muzeja akademski slikar Edo Kovačević. Izloženi su njegovi rukopisi, tekstovi objavljeni u knjigama, časopisima, novinama i zbornicima; pisma i dokumenti o radu te reprodukcije fotografija, crteža i portreta pjesnika, njegove obitelji i prijatelja. O kući i vrijednostima koje se nalaze u njoj brine njezin dobri duh Tomislav Mrak koji je upućen i u privatni život velikog pjesnika. „Kada je Preradović bio u vojsci u Zagrebu, zaljubio se u jednu Talijanku koju je htio zaprositi, s čim se nisu slagali njegovi nadređeni u vojsci jer su mislili da se tako neće posvetiti vojničkom pozivu. Premjestili su ga u Budimpeštu, zatim u Prag i Brno pa je Preradović zaprijetio da će napustiti vojsku ako mu ne dopuste da se oženi. To mu je omogućeno 1848., žena mu je u 8 godina koliko je trajao brak, rodila četvero djece, od kojih je dvoje doseglo odraslu dob. Kada je umrla curica, izvršila je samoubojstvo pa je rano postao udovac. Nakon nekog vremena upoznao je mladu djevojku koja mu je rodila sina, ali s njom se sporazumno razišao, priznavši sina, da bi se kasnije oženio i drugi put te dobio kćer koja je bila uspješna slikarica. Unuk tog sina darovao je kući bistu Petra Preradovića kada se otvarao muzej“, rekao je Mrak koji je ovdje počeo raditi kao devetnaestogodišnjak, godinu dana nakon njezine obnove, a danas je kao umirovljenik također povremeno angažiran na projektima vezanim uz kuću. O Petru Preradoviću zna se i to da je bio ađutant bana Josipa Jelačića. „Bio je sposoban kada je bila riječ o administrativno-organizacijskim poslovima, vojničke zadaće nisu mu bile previše ugodne, u tome nije uživao. Nije dobio odlikovanja austro-ugarskog cara za vojničke zasluge, nego za objavljene pjesme. O tome da mu je rat bio mrzak govori i to što je u jednoj pjesmi napisao da je ‘za plaću lijevat krv čemeran posao’. Za njegova života izdane su samo dvije knjige pjesama, jedne su posvećene prvoj ženi, a dvije pjesme iz druge zbirke posvećene su biskupu Strossmayeru koji ga je jako podržavao i dao novac za izdavanje te knjige. Kada je umro, Strossmayer je u Saboru pročitao nekrolog o njemu u kojem je jako lijepo govorio o Preradoviću“, rekao je Mrak.

O kući i vrijednostima koje se u njoj nalaze brine se njezin dobri duh Tomislav Mrak

Marinko Barčan rekao je za Nacional da će se novi postav urediti tako da će biti zadržan stari štih, ali će se dodati i multimedijalni sadržaji. Ideja je Preradovića predstaviti kao pjesnika, generala i nekoga tko se u jednom periodu bavio i spiritističkim temama, što se može iščitati iz njegovih pjesama i pisama. U potkrovlju trenutačno nema sadržaja, ali predviđeno je da se tamo proučava uglazbljeni dio njegovog opusa i da se u toj prostoriji organiziraju aktivnosti poput glazbenih i pjesničkih večeri. Tomislav Mrak opisao je što se sve u kući događalo u ovih pola stoljeća. „Na početku je velika aktivnost bila posuđivanje knjiga kojih nije bilo u bližoj okolici, a također smo dugo vremena prikazivali kino klasike. Sada je veća posjećenost muzeja, veći broj organiziranih grupa dolazi vidjeti postavu i eventualno održati školski sat iz hrvatske književnosti. Ima ljudi koji su svjesni da mogu spojiti svoju ponudu s posjetom kući tako da, između ostalog, jedan ugostitelj vodi grupe na degustaciju vina u obližnji vinograd pa ih dovede i ovdje. Postoji glumac koji glumi Petra Preradovića i tako animira grupe, ali to se tek uhodava jer je nedavno nabavljena replika uniforme kakvu je nosio Preradović“, objasnio je Mrak.

Dan prije nego što je predstavljen projekt obnove rodne kuće Petra Preradovića, iz Društva Antuna Gustava Matoša izvijestili su da bi njegova rodna kuća, osmišljena kao Kulturni centar Tovarnik, napokon mogla biti otvorena, nakon devetnaest godina čekanja, 13. lipnja 2018., na 145. obljetnicu rođenja tog književnika. Iako ovakvi projekti neupitno spadaju u skupe investicije, najveći izazov nije osigurati sredstva za obnovu spomen-kuća znamenitih pisaca i „prerezati vrpcu“ na godišnjicu rođenja nego postići to da se, unatoč nepovoljnim gospodarskim uvjetima i slabom interesu za „tešku kulturu“, unutar zidova lijepih fasada – koliko je to moguće – održava ono što je u službi kulture i turizma nekoga kraja.