Trostruki oskarovac Daniel Day-Lewis je 20. lipnja 2017. godine najavio da se povlači iz svijeta glume. Objavljeno je tada kratko priopćenje: ‘Daniel Day-Lewis više neće raditi kao glumac. Neizmjerno je zahvalan svim svojim suradnicima i publici koja je uživala u njegovim filmskim projektima. To je njegova privatna odluka i nitko, ni on sam niti njegovi predstavnici neće dalje komentirati ovu odluku.’

Day-Lewis je primjenjivao glumačku tehniku poznatu pod nazivom “metoda”, koja je podrazumijevala potpuno emocionalno i fizičko poistovjećivanje s likom. Radeći na ulozi kvadriplegičara u filmu “Moje lijevo stopalo”, za koju je 1989. osvojio prvog Oscara, nije se micao iz invalidskih kolica. Tražio je da ga i u stankama snimanja hrane žlicom te naučio staviti ploču na gramofon nožnim prstima. Zbog uloge navodnog bombaša IRA-e koji završi u zatvoru u filmu “U ime oca”, proveo je tri noći u ćeliji, a čuvari su ga polijevali hladnom vodom, kako bi se što bolje uživio u muke političkog zatvorenika.

Na snimanju “Vještica iz Salema” boravio je u selu bez struje i vode, u kojem je sam sagradio kuću, i to alatom iz 17. stoljeća. Za ulogu u “Boksaču” trenirao je boks tri godine dva puta dnevno, a nije ga spriječilo ni to što je pritom slomio nos i ozlijedio leđa. Zbog “Doba nevinosti” dva je mjeseca šetao New Yorkom sa štapom i cilindrom. Igrajući Billa Mesara u “Bandama New Yorka” zaradio je upalu pluća jer je na velikoj hladnoći nosio samo tanki kaput, uz objašnjenje da deblja tkanina ne bi bila povijesno autentična.

Za ulogu američkog predsjednika Abrahama Lincolna pripremao se godinu dana, pročitavši njegovih stotinjak biografija te sve što je ovaj napisao. Na setu su glumci zamoljeni da ni u pauzama ne govore britanskim akcentom, kako mu ne bi poremetili koncentraciju, a svojoj filmskoj supruzi Sally Field već je prije snimanja počeo slati SMS-ove u Lincolnovom stilu potpisujući se samo s A – kao Abraham.