Bio je pritvoren u Remetincu zbog nasilničkog ponašanja, u službenoj biografiji lažno je prijavio adresu prebivališta, samohranoj majci djeteta s poteškoćama u razvoju koja ga je više puta policiji prijavljivala zbog prijetnji zavario je garažu, a u sudskom sporu koji oko toga vodi doveo je svjedoke koji su dali lažni iskaz. To su samo crtice iz biografije novog ministra branitelja Mije Crnoje koji je i prije stupanja na dužnost privukao veliku pozornost javnosti izjavom da će objaviti registar izdajnika i agresora.

Problematični detalji iz njegove biografije otvaraju pitanje kako je on uopće mogao proći sigurnosnu provjeru te zašto je vodstvo HDZ-a, koje je detaljno upoznato s njegovom problematičnom prošlošću, takvog ministarskog kandidata uopće kandidiralo. Unutar HDZ-a neki su se članovi Odbora branitelja otvoreno protivili Crnojinom imenovanju, ali vodstvo stranke za njih nije imalo sluha. Izvori iz HDZ-a pak tvrde da je jedini razlog što je Mijo Crnoja kao tajnik HDZ-ova Odbora za branitelje postao ministar, dok je predsjednik tog Odbora Josip Vidović ostao u sjeni, ali prati Crnoju u stopu, taj što Vidovićeva privatna tvrtka ima veliki porezni dug prema državi. No ispostavilo se da bi detalji iz Crnojine biografije mogli biti problematičniji od Vidovićeva poreznog duga. Nacional je dobio na uvid nedvojbene dokaze da je s detaljima iz Crnojine biografije bio upoznat i Most pa se također postavlja pitanje zašto nisu stavili veto na njegovu kandidaturu. Odgovor na to pitanje prvenstveno bi javnosti mogao dati novoimenovani ministar gospodarstva Tomislav Panenić, koji je bio u kontaktu s osobom koja se obratila Mostu s brojnim spornim detaljima iz Crnojine biografije.

Do Nacionala je odmah nakon što se Mijo Crnoja spomenuo kao najizgledniji kandidat za ministra branitelja, došlo niz kontroverznih informacija o njegovoj prošlosti koje su se isprva mogle protumačiti i kao pokušaj neargumentiranog podmetanja. Jedna od prvih bila je da je on svojevremeno bio pritvoren u Remetincu iako je bio djelatna osoba u policiji, što je sugeriralo da je bila riječ o težoj povredi zakona. Druge informacije odnosile su se i na neke teško provjerljive podatke. Posebno je zanimljivo što su te informacije došle od ljudi iz HDZ-a ili bliskih HDZ-u.

Nacional je tijekom ponedjeljka uspio nedvojbeno utvrditi da su točne tvrdnje da je Crnoja nekoliko dana proveo u remetinečkom pritvoru.

“Nokautirao je šakom u glavu vozača autobusa koji mu je donio neku pošiljku jer ga je tražio da mu plati prije preuzimanja paketa. Dok je vozač prijavio incident, Crnoja je već bio pobjegao. Kako je još tada bio prijavljen na lažnoj adresi, policija ga nije mogla pronaći. Međutim, jednom drugom prilikom Crnoja je na rotoru na izlazu iz Zagreba prema Arena Centru prouzročio prometnu nesreću, a kako je bio bahat, oštećenik je zvao policiju. A policija je onda rutinskom kontrolom ustanovila da je za Crnojom raspisana potraga pa su ga priveli u Remetinec. Još je gore to što je on u to vrijeme bio zaposlen u hrvatskom veleposlanstvu u Albaniji na poslovima sigurnosti. Budući da je bio pritvoren, kasnio je s povratkom na posao. Bilo bi zanimljivo doznati kako je opravdao izostanak. Iz hrvatskog veleposlanstva u Albaniji zvali su njegovu suprugu jer se Crnoja nije na posao javio na vrijeme, a ona im je poručila da im se zbog nekih poteškoća ne može javiti te da će im sve naknadno objasniti i opravdati”, ispričao je za Nacional izvor dobro upućen u tadašnja zbivanja. Isti izvor tvrdi da je Crnojina obitelj tada kao odvjetnicu angažirala Višnju Drenski Lasan. Sve to ponovo potencira pitanje je li osoba koja je bila pritvorena zbog očito naglog karaktera te sklonosti fizičkim obračunima, primjeren ministarski kandidat.

Nacionalov izvor navodi da je Crnoja tada cijelu stvar očito uspio nekako zataškati, a možda mu je pomogla i činjenica da je u to vrijeme radio u službi sigurnosti u veleposlanstvu Republike Hrvatske u Albaniji. Ondje je Crnoja, prema podacima koje je sam naveo u biografiji, radio od 1994. do 1998., potom je dvije godine radio kao službenik Kriminalističke policije za suzbijanje zlouporabe droga i opojnih sredstava u Zagrebu, da bi 2000. dobio posao u hrvatskom konzulatu u Mostaru. Iako Crnoja u svojoj biografiji navodi da je u Mostaru bio voditelj Službe sigurnosti, Nacionalovi izvori tvrde da je možda i to upitno. U to vrijeme tadašnji konzul u Mostaru Ćiro Grubišić bio je više puta prozivan zato što su iz konzulata u Mostaru nestali obrasci za putovnice, a kasnije se ustanovilo da su se nekima od tih putovnica, s lažnim imenima, koristili srpski kriminalci poput Milorada Lukovića Legije. Slučaj je otkriven 2001. nakon bijega generala Ante Gotovine, koji je također koristio jednu od putovnica iz mostarskog kontigenta.

Ukupno se spominjala brojka od čak 950 putovnica s lažnim imenima i podacima o godini i mjestu rođenja koje su razdijeljene svima koji su zadužili hrvatsku državnu politiku u BiH, lokalnim i stranim plaćenicima te “državotvornim” kriminalcima. Iako Mijo Crnoja nije mogao imati direktne veze s tim slučajem, njemu neskloni izvori ističu upravo podatak da je on bio, kako sam ističe, voditelj službe sigurnosti u konzulatu, a da nestanak bilo kakvih isprava, a kamoli putovnica, svakako spada u pitanja sigurnosti. Oni koji brane Crnoju ističu, pak, podatak da su te putovnice uglavnom nestale prije njegova preuzimanja dužnosti, najviše u periodu od 1993. do 2000., te da on nema apsolutno nikakve veze s tim jer je u konzulatu počeo raditi tek u rujnu 2000.

Iz triju različitih izvora kao najproblematičniji detalj prema Nacionalu se, međutim, pokušala plasirati i teza da je Mijo Crnoja bio u bliskim vezama s Vinkom Žuljevićem Klicom, umirovljenim pukovnikom HVO-a kojeg se povezivalo s vlasništvom u zaštitarskoj tvrtki Bilić-Erić security, a ubijen je u svibnju prošle godine u sačekuši u Sesvetama. Neki poznanstvo Crnoje s Klicom pripisuju činjenici da su obojica bili u HVO-u, a drugi činjenici da je Klicina tvrtka Ad Matricem bila zadužena za poslove osiguranja u Mostaru dok je Crnoja ondje radio u konzulatu na poslovima sigurnosti.

“Ali, koliko ja znam, Crnoja nije imao nikakvih poslovnih odnosa s Klicom. Jedina im je poveznica to što je Klica bio jedan od idejnih začetnika udruge Zavjet za Hrvatsku, ali Mijo Crnoja nije bio toliko aktivan u Zavjetu”, rekao je za Nacional jedan Crnojin dobar poznanik. U udruzi Zavjet za Hrvatsku u međuvremenu je došlo do raskola pa je jedan dio članova osnovao istoimenu političku stranku pdo vodstvom generala Marka Lukića, prvog zapovjednika specijalne policije, dok su se drugi priklonili HDZ-u. Među njima je bio i Mijo Crnoja, kao i tajnik odbora za branitelje Josip Vidović.

Vinko Žuljević Klica nije bio samo idejni začetnik, već je njegova tvrtka bila i jedan od donatora spomenute udruge. Žuljević je inače još od početka 90-ih bio povezan s desnom strujom HDZ-a, odnosno najviše ljudima iz hercegovačkog klana. Žuljevića se često povezivalo s miljeom organiziranog kriminala. Pozornost javnosti naročito je privukao kada je ubio agenta hrvatskih tajnih službi Veselina Marinova, hrvatskog državljanina bugarskog podrijetla koji je također bio vlasnik jedne od putovnica iz Mostara, a bio je agent hrvatskih obavještajno-policijskih institucija i zaštićeni svjedok obrane u procesu protiv tzv. zločinačke organizacije s početka 2000-ih. Klica je tvrdio da je pet metaka u glavu Marinova ispalio u samoobrani. Bilo je to 31. svibnja 2002. godine.

Osam godina kasnije dnevni list 24sata objavio je jednu prilično bizarnu vijest o tome kako jedna samohrana majka djeteta s posebnim potrebama u zagrebačkom naselju Podsused ne može do svog automobila koji je parkiran u garaži jer joj je susjed zavario vrata te iste garaže. Ispostavilo se da je taj bezobzirni susjed Mijo Crnoja, danas ministar branitelja, a žena kojoj je zavario garažu Branka Marinov, udovica pokojnog Veselina Marinova kojeg je ubio Vinko Žuljević Klica.

Iako je to bilo 2010. godine, Branka Marinov do danas nije uspjela riješiti spor s Mijom Crnojom. Cijeli slučaj započeo je navodno zato što je on bio ljut jer je ona od prethodnog vlasnika kupila garažu koju je on želio za sebe pa joj je najprije zavario vrata garaže.

“Oduvijek je želio tu garažu, ali bivši vlasnik odlučio ju je prodati meni. Čim sam otišla u bolnicu, iskoristio je priliku. Na nasilan i suludi način prisvojio je moju garažu”, izjavila je Branka Marinov 2010. za list 24sata. Kako nije mogla do svog automobila, susjedi su je morali voziti doktoru te njezina sina u školu. Nakon nekog vremena iskoristila je institut samopomoći te je uspjela odvariti vrata uz pomoć majstora, ali Crnoja joj je stalno mijenjao lokot i onemogućavao je u mirnom posjedu garaže. Branka Marinov zbog toga je pokrenula i sudski spor kako bi mogla na legalan način ući u posjed svoje garaže, a nakon niza rješenja u njezinu korist i žalbi Mije Crnoje, Županijski sud u Zagrebu u svibnju ove godine ponovno je potvrdio njezino neosporno pravo na garažu koju je uredno kupila. Kako bi pokušao osporiti njezino pravo, Crnoja je u tom postupku na sud doveo svjedoke čije je iskaze, kao i njegov, sud ocijenio lažnima. Branka Marinov ni do današnjeg dana nije uspjela doći u posjed svoje garaže u kojoj joj se nalaze vrijedne stvari. Njezin sin, koji trenira triatlon, godinama nije mogao doći do opreme potrebne za trening, a novca za nabavku nove opreme u obitelji nije bilo dovoljno pa je mladić uskoro počeo gubiti volju za treningom. Branka Marinov u više navrata prijavljivala je Crnoju zbog prijetnji. Policija je više puta dolazila, ali u policijskom sustavu nigdje nije zabilježeno da je ikada ijedna prijava protiv njega podnesena. Je li to zato što je Crnoja svojim kolegama iz policije rekao da je on policajac te da je zapravo on žrtva, možda se nikada neće doznati.

“On je ljudsko smeće bez ikakvog morala. Ništa drugo oko njega ne želim komentirati”, izjavila je za Nacional Branka Marinov, udovica ubijenog hrvatskog agenta Veselina Marinova, koja je danas zaposlena u MUP-u.

Ovaj slučaj otkrio je još jedan detalj o novom ministru, a to je da on ne živi na adresi koju je prijavio. Naime, prema svemu sudeći, Crnoja već godinama živi u Podsusedu na adresi Tomislava Pavleka 18, gdje i vodi spor oko predmetne garaže, a kao svoju službenu adresu naveo je Gradnu 85G u Samoboru. Ondje navodno Crnoja gradi kuću na zemljištu koje je stekao uz određene beneficije na osnovu braniteljskih prava.

Imenovanje Mije Crnoje na funkciju ministra branitelja izazvalo je ogromne reakcije javnosti prvenstveno zbog njegove izjave da planira objaviti registar izdajnika i agresora na Republiku Hrvatsku. No njegovo imenovanje izazvalo je i dosta velike podjele među samim braniteljima i braniteljskim udrugama pa se tako vođe braniteljskog prosvjeda ispred Ministarstva branitelja u Savskoj 66 Đuro Glogoški i Josip Klemm uopće nisu pojavili na primopredaji vlasti između dosadašnjeg ministra Predraga Freda Matića i novog ministra Crnoje, a Klemm se za Jutarnji list izjasnio protiv objave registra. Međutim, Klemm i Glogoški s Crnojom su se susreli na zajedničkom sastanku s predsjednikom Sabora Željkom Reinerom. Đuro Glogoški za Nacional je potvrdio da branitelji nemaju namjeru otići iz Savske dok se ne riješe njihovi problemi koje ističu već više od godinu dana.

No zato su se na primopredaji vlasti u Ministarstvu branitelja pojavili Tomislav Merčep i Ljubo Ćesić Rojs. Njihov dolazak, kao i dolazak značajnog broja drugih pripadnika HVO-a, otvorio je među braniteljima pitanje je li glavni cilj Mije Crnoje, koji je i sam bio pripadnik HVO-a, izjednačavanje prava branitelja HV-a i HVO-a, koliko će to državu stajati te kako će se to uklopiti u HDZ-ov program reformi.

Vrhunac primopredaje vlasti u Ministarstvu branitelja bio je dolazak sisačkog biskupa Vlade Košića radi blagoslova Ministarstva. Biskup Košić poznat je kao jedan od ekstremnijih hrvatskih biskupa, a posljednji put se o njemu pisalo kada je objavio status na Facebooku u kojem je Božu Petrova, sada potpredsjednika Vlade, prozvao „naivčinom i izdajicom” koji je „Most odveo u ralje komunista”. Bilo je to u vrijeme kad je sporazum između Mosta i koalicije Hrvatska raste bio već praktički dogovoren, ali je potom propao. Novinarka Nacionala tijekom prošlog petka u Saboru se kratko susrela s Crnojom i zamolila ga da joj odgovori na nekoliko pitanja. Crnoja se ispričao nedostatkom vremena, a otad je bio nedostupan i nije odgovarao na telefonske pozive koji su mu upućeni s ciljem da iznese svoju verziju priče o spornim situacijama u kojima se tijekom karijere našao.