Objavljeno u Nacionalu br. 973, 13. prosinac 2016.
Cilj ‘Solidarne’, nove zaklade za ljudska prava i solidarnost, jest širenje podrške zaštiti ljudskih prava zbog sve većeg ekonomskog raslojavanja i nesigurnosti te političke radikalizacije i netrpeljivosti. Nacional je razgovarao s osnivačima Zaklade
U povodu Dana ljudskih prava, 10. prosinca, u kinu Europa predstavljena je “Solidarna”, nova zaklada za ljudska prava i solidarnost. Pred publikom u kojoj su bili mnogi aktivisti, novinari i dugogodišnji borci za ljudska prava, objavljeni su program i ciljevi Zaklade, a to su prije svega širenje društvene podrške zaštiti ljudskih prava zbog sve većeg ekonomskog raslojavanja i nesigurnosti te političke radikalizacije i netrpeljivosti u Hrvatskoj, širom Europe i svijeta. Predsjednica uprave Zaklade je glumica i aktivistica Urša Raukar, upraviteljica je hrvatska predstavnica sektora za demokratizaciju i ljudska prava u Europsko-gospodarstveno-socijalnom odboru i viša savjetnica u GONG-u Marina Škrabalo, a tajnik je Ivan Blažević. Osnivači Zaklade posebno su zabrinuti zbog političkih i društvenih trendova koji se očituju i u porastu antiliberalizma, nacionalizma, ksenofobije i autoritarizma u Hrvatskoj i dvjema regijama kojima pripada, središnjoj Europi i Balkanu, ali i šire. Istodobno, prema njihovim riječima, siromaštvo, društvena isključenost i ekonomska obespravljenost prerastaju u kronično stanje za veliki dio građana Hrvatske. Početnu fazu razvoja Zaklade financijski je podržao program EEA and Norway Grants, u suradnji s Nacionalnom zakladom za razvoj civilnoga društva u okviru projekta “Filantropija za ljudska prava” koji provodi nekoliko njezinih osnivačkih organizacija, a to su GONG, Centar za mirovne studije i Documenta, pod mentorstvom rumunjske Zaklade za razvoj civilnog društva. U povodu javnog predstavljanja Zaklade koja je zapravo osnovana 2015. kao strateška inicijativa 55 hrvatskih aktivista za ljudska prava i organizacija civilnog društva, Nacional je razgovarao s njenim vodstvom, Uršom Raukar i Marinom Škrabalo, kao i jednim od prepoznatljivijih zakladnika, glumcem i aktivistom Vilijem Matulom.
Svi oni kao aktivisti surađuju s mnogim nevladinim udrugama i bili su uključeni u akcije civilne scene posljednjih 25 godina. Upitana zašto su odlučili osnovati takvu zakladu, Urša Raukar podsjetila je na to da su krajem prošle godine pojedinci i udruge, odnosno civilna scena, vrlo dobro predvidjeli da dolaze teška vremena i poduzeli sve da se osnuje baš privatna zaklada za promociju i zaštitu ljudskih prava: “Solidarna se, srećom, uspjela registrirati prije one nesretne Oreškovićeve vlade. Naravno da ta ideja nije pala s neba jer je posljednjih godina jasno da se situacija bitno pogoršava za civilno društvo. Važno je to da se radi o privatnoj zakladi koja ne ovisi ni o kakvim državnim subvencijama, niti promjenama politika, kao ni o udarima poput onih koji su se dogodili nakon 22. siječnja na civilno društvo. Privatna zaklada omogućuje samostalnost i neovisnost o ikakvoj politici, omogućuje suradnju s regijom, Europom i međunarodnim zakladama sličnih ideja”.
Budući da su ciljevi zaklade prilično široko postavljeni, na pitanje kako bi ih najkraće sažela, Marina Škrabalo kazala je da imaju tri ključna cilja: autonomiju, održivost i solidarnost, odnosno društvenu podršku. “Vjerujemo da je odgovornost svakoga od nas u Hrvatskoj da osigura uvjete da svaki građanin živi dostojanstveno, u skladu s osnovnim postulatima Deklaracije o ljudskim pravima UN-a. Autonomija znači neovisnost o ikakvim vanjskim uvjetima, od novca do politike. Svima nam je važno da ‘Solidarna’ nije nadomjestak za javni sustav financiranja. Smatramo da demokratska država mora investirati u ustavno definirane vrednote građanskog društva i prava pojedinca”, smatra Marina Škrabalo.
Što se tiče solidarnosti, Zaklada želi iskoračiti i prema onim građanima i poslovnom sektoru koji dosad nije imao prilike uključiti se u zaštitu ljudskih prava. Zato su i započeli edukacije i okrugle stolove kako bi potaknuli suradnju s poslovnim sektorom, ali i građanima kao pojedincima koji, kazala je ona, jednom kavom tjedno mogu donirati Zakladu. Ili jednom majicom koju su kupili i tako donirali za zaštitu ženskih i ljudskih prava. Urša Raukar dodala je kako joj je drago da je na predstavljanju Zaklade bio i Branko Sočanac, ravnatelj vladina Ureda za ljudska prava. “To je bio jasan znak da Vlada Andreja Plenkovića želi surađivati s nama i da razumije poziciju i ideju ‘Solidarne’ kao autonomnog tijela koje treba suradnju s Vladom”, rekla je.
‘Ukinuta su financiranja zbog ‘ideologije ljudskih prava’, kao da ta prava imaju ideologiju. Jer valjda neki političari znaju što su ‘prava’ ljudska prava’, izjavio je Vilim Matula
Aktivizam glumaca uobičajena je pojava u mnogim europskim zemljama, a osobito u Americi, u kojoj brojni hollywoodski glumci sudjeluju u javnim kampanjama. Na pitanje koliko je njihova prepoznatljivost važna za motiviranje ljudi koji nisu aktivisti da se uključe u rad Zaklade, Matula je rekao kako je priroda njihova posla da se javno aktiviraju. “Mnogi osjećamo da je naša dužnost da se javno zalažemo upravo na zaštiti ljudskih prava, borbe protiv svih oblika diskriminacije, kao i poticanja solidarnosti. Ono što je važno je to da, ako postoji ovakva privatna zaklada koja je komplementarna s javnom i ako ona može omogućiti kontinuitet udrugama kojima je država političkom odlukom odlučila ukinuti financiranje, onda to dobiva drugu dimenziju. Jer nama se dogodilo to da su ukinuta financiranja zbog ‘ideologije ljudskih prava, kao da ljudska prava imaju ikakvu ideologiju. Jer valjda neki političari znaju što su ‘prava’ ljudska prava, a to su valjda prava većine. Odnosno, to se svodi na prirodno pravo jačeg”, sarkastično je izjavio Matula. I Urša Raukar priznala je da već godinama koriste to da se bave javnim zanimanjima jer im pruža mogućnost da svojim imenom i prezimenom zastupaju dobre ideje, kao što su borba protiv siromaštva, nejednakosti, zapostavljanja, isključivanja, diskriminacije. “Ja takav angažman osjećam kao obavezu, da pripomognem plemenitim idejama. Nikada neću moći razumjeti zašto se tako agresivno napada civilni sektor koji nikada nije ništa loše učinio. Samo se borio za pravdu i dostojanstvo svakog pojedinca ili grupacija, propagirao je solidarnost i ne vidim nikakav razlog napada na taj sektor, osobito ne iz centara bliskih Katoličkoj crkvi. Prisjetimo se: ‘Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe’, to bi tako trebalo biti i u praksi, a ne samo u teoriji. Postoji ogroman raskorak između tih uvjerenja i djelovanja, što je veliko licemjerje”, kaže Urša Raukar.
Marina Škrabalo kao upraviteljica Zaklade naglasila je kako je ona osnovana i s ciljem da oplemeni i obogati društveno odgovorno djelovanje svakog od nas, u područjima kojima se bavimo, unutar svog manevarskog prostora. “Na primjer, poznate osobe podržale su našu akciju ‘Drugotna na sav glas’ tako da su se fotografirale u majicama s natpisima ‘Štraca’, ‘Od Evina rebra’ i ‘Neposlušna’ i tako poslale poruku ponosa i prkosa, da imamo moć izokretati i ismijavati značenja poruka koje su ponižavajuće i uvredljive za žene. Tako i mnoge tvrtke mogu unutar svojih poslovnih praksi izabrati kome će donirati novac”, rekla je ona. Na pitanje žele li tvrtke u Hrvatskoj donirati novac u inflaciji humanitarnih akcija, Marina Škrabalo kazala je da su se i sami iznenadili njihovom željom da financijski sudjeluju u potpori “Solidarnoj”, iako prikupljaju sredstva tek šest mjeseci. “Sretni smo da je Atlantic grupa naš partner za program ‘Kulture u zajednici’. Ona će podržavati kulturne produkcije koje problematiziraju stanje ljudskih prava u Hrvatskoj. Tu nam je važno da je potpisan sporazum o suradnji s Akademijom dramskih umjetnosti u Zagrebu jer je najvažnije ulagati u mlade ljude, u njihovu kreativnost i kritičko razmišljanje”, kazala je Marina Škrabalo i istaknula kako joj je drago da su ih podržale i male tvrtke, kao i 600 građana koji su donirali novac. Istaknula je kako su zahvalni za svaku kunu koju su dobili, a osobito za iskazano povjerenje.
Matula planira djelovati upravo u kulturnim aktivnostima s mladim glumcima, kao i u radionicama koje će organizirati. Njegov doprinos Zakladi bit će i donacije zarada od predstava iz njegove produkcije poput “Münchhausena”. “Vjerujem da bi sličnu gestu mogle pokazati i druge male produkcije, a i veće institucije dio novca od ulaznica jedne kazališne predstave ili koncerta mogu donirati Zakladi”, nada se Matula. Budući da je u Hrvatskoj registrirano više od pedeset tisuća udruga, pitanje je zašto bi netko baš novoj Zakladi donirao sredstva.
Marina Škrabalo kazala je da su svjesni ogromnog broja udruga koje djeluju u Hrvatskoj, ali i da su itekako svjesni toga da je na prosvjed “Hrvatska može bolje” došlo više od 50 tisuća građana. “Osim toga, imali smo više od deset prosvjeda podrške za obrazovanje bez predrasuda. Računamo na to da u ovoj zemlji postoji najmanje sto tisuća ljudi koji su spremni podržati kontinuitet i održivost rada na ljudskim pravima i kojima je stalo do toga kako će ova zemlja izgledati za dvadeset godina. ‘Solidarna’ je investicija na dugi rok. Upravo zato želimo se fokusirati i na demokratsku dijasporu, na građane koji su napustili Hrvatsku, ali su s njome povezani i kojima je stalo do toga da se Hrvatska razvija kao demokratska zemlja koja će pružati sigurnost svim građanima”, rekla je Marina Škrabalo. Svo troje slažu se s tim da “Solidarna” ne želi birokratski razmišljati o tome tko je akter zaštite ljudskih prava u Hrvatskoj. Zaklada namjerava ravnopravno tretirati pojedince, grupe, inicijative, projekte, udruge i institucije kao aktere koji doprinose ljudskim pravima i građanskim vrijednostima. “To što smo privatna zaklada daje nam pravo da možemo birati s kim ćemo surađivati. Zato su naši prioritetni programi za koje tražimo podršku ‘Hitno i bitno’, za prioritetne situacije, kao i program ‘Inkubator’ za nove inicijative”, istaknula je Marina Škrabalo.
‘Nikad neću razumjeti zašto se tako agresivno napada civilni sektor, osobito iz centara bliskih Crkvi. Postoji raskorak između crkvenih uvjerenja i djelovanja’, tvrdi Urša Raukar
Za Matulu nema dvojbe o tome da politika nema odgovor kada se ujedine civilne udruge i sindikati i da tu zapravo leži snaga građanskog društva: “Zanimljivo je to kako je politika u jednom trenutku bila zgrožena time da je sedam velikih civilnih udruga, sa sedam velikih sindikata, uspjelo stvoriti zajedničku mrežu koja je okupila toliku masu u korist kurikularne reforme. To se proširilo na više od tristo udruga. Slično je bilo i s prosvjedima protiv monetizacije autocesta. Pokazali smo snagu koju je teško ignorirati”, rekao je Matula.
Marina Škrabalo slaže se s primjedbom da za povezivanje “tihe građanske većine” koju je u Hrvatskoj teško pokrenuti kronično nedostaje nezavisni elektronički medij koji bi pratio aktivnosti i sustavno promovirao akcije civilnih udruga, ali najavila je i novi projekt. “U ‘Solidarnoj’ smo podržali osnivanje nezavisne privatne zaklade za neprofitne medije koja se zove ‘Nezavisna’ i koju ćemo maksimalno pokušati podržati. Smatramo da je vrlo važno investirati i u nezavisne medije, ali i u novinare koji kao pojedinci imaju pravo pisati u slobodi”, kazala je Marina Škrabalo.
U nastupnom predstavljanju osnivači Zaklade spomenuli su i problem izbjeglica, odnosno azilanata koji su iz Švicarske, Austrije i Francuske vraćeni u Hrvatsku koja dosad nije učinila mnogo da djecu uključi u obrazovni sustav, kao ni to da odrasle pripremi za tržište rada. Urša Raukar napomenula je kako su baš za njih, ali ne samo za njih, angažirali grupu Krijes i pripremili program “Dobri domaćini”. “To je kampanja koja skuplja podršku za djecu i mlade koji nemaju mogućnost daljnjeg obrazovanja ili razvijanja svojih kreativnih talenata. Ako nekome treba violina, mi ćemo je pokušati kupiti. Ova kampanja namijenjena je ne samo azilantima, nego i djeci iz domova koji su omogućene samo elementarne potrebe”, objasnila je Urša Raukar. Matula je napomenuo kako će radionice za djecu i kreativni rad biti upravo forma koju će Zaklada svakako podržavati. Ali ima još nešto. “Želio bih istaknuti kako je važno da unutar ‘Solidarne’ građani ne moraju donirati samo novac, nego i svoje znanje, vještine, kontakte i vrijeme. Rad pro bono itekako će osnažiti Zakladu. U svijetu vidim primjere ljudi koji osam sati dnevno za privatnike rade softvere, da bi nakon svog radnog vremena proveli još pet-šest sati radeći pro bono programe koji pomažu civilnim udrugama. I da to ne rade, mnoge ne bi ni mogle djelovati. To je dokaz da nije profit u doba kapitalizma u kojem živimo jedini profit građanima i zaposlenima”, tvrdi Matula.
Marina Škrabalo ima iskustva u europskim institucijama i na temelju praksi u drugim europskim zemljama kazala je kako je uvjerena u to da i u hrvatskom poslovnom sektoru postoje ljudi dobre volje koji žele raditi na dobrobit cijele zajednice. “Upravo zato pristupili smo i njima, bez obzira na niz nepravdi koje su se posljednjih desetljeća dogodile u poslovnom sektoru, u kojem su se događala sistemska kršenja ljudskih prava i generirala ogromna nejednakost u društvu”, tvrdi Marina Škrabalo.
‘Solidarna’ surađuje s Hrvatskim poslovnim savjetom za održivi razvoj. Ove godine dodijelili su nagradu za najbolju poslovnu praksu u domeni zaštite ljudskih prava. Nagradu je dobila Podravka, odnosno njihova volonterska grupa Puls za volonterski program zaposlenika za podršku izbjeglicama.
Marina Škrabalo istaknula je kako su u Njemačkoj, čim je izbila izbjeglička kriza, najveće kompanije pokrenule kampanju Wir zusammen za integraciju izbjeglica na tržištu rada. “Nažalost, u ovoj poreznoj reformi pitanje filantropije uopće nije tretirano kao dio zakona. Ali i prema postojećim zakonima odbija se 2 posto osnovice na porez na dobit, kao olakšica za donacije poduzeća, kao što i obrtnici i građani ako doniraju mogu imati olakšicu 2 posto na osnovu za porez na dohodak. To sustav treba popraviti jer je u većini europskih zemalja olakšica 10 posto”, kazala je Marina Škrabalo.
Tako će komplementarno financiranje putem privatnih zaklada, korporativnih donacija i doprinosa građana biti posebno važno ne samo za buduće funkcioniranje “Solidarne”, nego i za financiranje sve većih potreba vezanih uz zaštitu ljudskih prava.
Komentari