Objavljeno u Nacionalu br. 1038, 13. ožujak 2018.

EKSKLUZIVNI DOKUMENTI OTKRIVAJU ŠTO ANU BRNABIĆ POVEZUJE S MAGLOVITOM HOBOTNICOM tvrtki prikrivenog vlasništva čije će vjetroelektrane Srbiji prodati struju za više od 500 mil. eura u 12 godina, ali ondje izbjegavaju plaćati porez

Ana Brnabić, srbijanska premijerka hrvatskog porijekla, mogla bi biti umiješana u jednu duboko zabrinjavajuću aferu prožetu izbjegavanjem plaćanja poreza, skrivenim vlasništvom i opasnim miješanjem javnih i privatnih interesa. To se može zaključivati nakon uvida u ekskluzivne dokumente iz projekta Malta Files u posjedu Europske istraživačke suradnje (EIC), u kojoj je Nacional službeni član od početka 2018.

Ti dokumenti, koje Nacional ekskluzivno objavljuje, pokazuju da je srbijanska premijerka na svom bivšem radnom mjestu bila upoznata s nekim kompleksnim offshore operacijama mreže energetskih razvojnih tvrtki među kojima se nalazila i tvrtka Continental Wind Srbija gdje je ona bila direktorica prije ulaska u državnu administraciju. Ondje je bila upoznata sa stvaranjem srpskog dijela offshore korporativne strukture za projekt obnovljive energije vjetra.

Ta je tvrtka dio složene korporativne strukture, očito stvorene za poreznu optimizaciju, koja bi tijekom dvanaest godina trebala od srbijanskog državnog distributera električne energija primiti 523 milijuna eura, zahvaljujući Pravilniku o državnim poticajima koji je odobren dok je ona bila ministrica u srbijanskoj vladi. Ana Brnabić za Nacional je, među ostalim, izjavila: “Nisam bila uključena ili imala ikakve veze sa zakonodavstvom koje se tiče obnovljivih izvora energije.” Međutim, prije no što je ušla u državnu administraciju, Ana Brnabić se zalagala za donošenje nove regulative o obnovljivoj energiji u Srbiji.

Nakon što je postala premijerka nestale su sve zakonske i regulatorne prepreke za najveće privatno ulaganje u Srbiji u koje je uključena mreža tih tajnovitih offshore kompanija, među kojima se nalazi i ona u kojoj je ona bila direktorica. Kako se čini, to veliko privatno ulaganje u Srbiji lokalnom stanovništvu neće smanjiti cijenu električne energije. U tom multimilijunskom projektu u koji su uključeni i neki nadaleko poznati moćni svjetski investitori, izgledno je da srbijanski državni proračun neće od toga imati značajnijih poreznih prihoda. Sve to zasad šutke promatra i najmoćniji srbijanski političar Aleksandar Vučić, iako je na račun tih investitora ranije iznosio oštre kritike.

Dokumenti u posjedu istraživačke mreže EIC pokazuju da su Ana Brnabić i njezini suradnici u Continental Windu Srbije asistirali u pripajanju još jedne srpske podružnice matične malteške tvrtke koja je dobila beskamatni i neosiguran zajam od 200.000 eura, čime je, kako se čini, prekršena srbijanska regulacija o minimalnoj kamatnoj stopi na zajmove među povezanim tvrtkama.

Nakon što je Ana Brnabić 2017. imenovana za Vučićevu nasljednicu na čelnom mjestu u Vladi Srbije, kapitalna investicija energetske razvojne tvrtke Continental Wind u Srbiji – projekt vjetroparka Čibuk – dobila je dozvolu za početak gradnje, uz do 190 milijuna eura zajmova Međunarodne financijske korporacije (IFC) i Europske banke za obnovu i razvoj (EBRD). Masdar, državna tvrtka Ujedinjenih Arapskih Emirata, također značajno ulaže u taj projekt, što ne bi bilo moguće bez zajamčenih budućih prihoda od proizvedene električne energije.

Unatoč tome što se Continental Wind predstavlja kao “američka” tvrtka, na američkom tlu ima samo tzv. shell tvrtku u poreznom utočištu Delawareu. Tvrtka i njezin osnivač, bivši zaposlenik Glencorea i Trafigura Mark W. Crandall, američki državljanin koji živi u Beogradu, nagomilali su prihode od razvoja i prodaje projekata obnovljivih izvora energije koristeći mnoge offshore jurisdikcije, uključujući Luksemburg, Guernsey, Britanske Djevičanske Otoke, Cipar, američku saveznu državu Delaware i Maltu. Ni u jednoj od tih zemalja tvrtka ne posjeduje niti javno razvija vjetroelektrane. Otkako su razvili projekt vjetroparka Čibuk, Continental Wind Partneri prodali su svojih 40 posto dionica pod kontrolom ciparske tvrtke finskim i njemačkim investitorima u studenome 2017. i siječnju 2018., ali vrijednost tog posla ostala je nepoznata. Nešto ranije, krajem 2015. Crandall, bivši šef Ane Brnabić, i njegovi partneri osnovali su malteški uzajamni fond koji je omogućava da se zamete trag i sakrije prave vlasnike. Neki od njih će zaraditi milijune od prodaje vjetroparka Čibuk.

Sve to su ključni elementi koji pokazuju kako se rađala i razvija se jedna od najvećih i ujedno tajnovitijih investicija u Srbiji, a ta priča detaljno otkriva kako s podrškom IFC-a i EBRD-a posluju strani investitori u tranzicijskim državama. Alex Cobham, izvršni direktor organizacije Tax Justice Network, međunarodne skupine za posredovanje u području međunarodne utaje i izbjegavanja poreza, sa sjedištem u Velikoj Britaniji, za Nacional je izjavio kako smatra da je to duboko zabrinjavajuća priča o financijskim prevarama, skrivenom vlasništvu i opasnom miješanju javnih i privatnih interesa. Obrisi te priče počeli su se nazirati u rujnu 2015. kada je Srbiju potresao veliki skandal oko prisluškivanja, uključujući i tešku optužbu za primanje mita. U medije je procurio transkript privatnog telefonskog razgovora između vojvođanskog premijera i predsjednika opozicijske Demokratske stranke Bojana Pajtića i Lidije Udovički, žene Marka W Crandalla iz Continental Winda i sestre Kori Udovički, tadašnje ministrice državne uprave i lokalne samouprave.

Prema tom transkriptu, Lidija Udovički rekla je Pajtiću da ju je ucjenjivao Nikola Petrović, direktor Elektromreže Srbije (EMS), državnog operatera električne energije. Navodno je zatražio dva milijuna eura u gotovini kako bi odobrio priključak vjetroparka Čibuk u Dolovu u Vojvodini, što je kapitalna investicija Continental Winda, na Elektro mrežu Srbije. Osim što je bio šef velike državne tvrtke, Petrović je bio i kum na vjenčanju Aleksandra Vučića, tadašnjeg premijera i predsjednika vladajuće Srpske napredne stranke, a današnjeg predsjednika Srbije.

Nakon što je Ana Brnabić postala premijerka nestale su sve prepreke za najveće privatno ulaganje u Srbiji u koje je uključena mreža tajnovitih offshore kompanija

Pajtić je kasnije potvrdio da je transkript njegova telefonskog razgovora autentičan, dok Udovički u početku nije ni potvrdila niti opovrgnula objavljeno. Godinu kasnije rekla je policijskim istražiteljima da nikada nije susrela Petrovića niti s njim razgovarala, a Petrović je zanijekao da je zatražio mito. Međutim, priča je svakako dodatno pridonijela stvaranju percepcije koja Srbiju označava kao leglo korupcije na najvišoj razini, što je jedan od hendikepa Srbije na putu u Europsku uniju.

Istoga mjeseca u kojem se dogodio telefonski razgovor, rujna 2015., Aleksandar Vučić doputovao je u državnički posjet Washingtonu. Tamo su ga dočekali prosvjedi. Pet američkih kongresnika potpisalo je tada pismo koje su predali tadašnjem američkom potpredsjedniku Joeu Bidenu, s pojedinostima o korupciji u Srbiji. To pismo pokazuje kako je malena grupa, uključujući Vučićeva brata Andreja i Nikolu Petrovića, učvrstila svoj utjecaj u “svim velikim poduzećima u Srbiji”.

Vučić je optužio “tajkune” za organizaciju tog američkog prosvjeda, tvrdeći da oni stoje i iza slučajeva ucjena u Srbiji, a lokalni tabloid koji je podržavao Vučića imenovao je Marka W Crandalla jednim od njih. Takve kalkulacije potaknuo je sam Vučić.

“Neki žele graditi vjetroelektrane u Srbiji, gdje ne postoji odgovarajuća regulacija, s idejom da će prodavati trostruko skuplju struju”, rekao je Vučić i dodao: “Uključeni su jedna američka tvrtka i rođak jednog od naših ministara. Žele dobiti taj posao po svaku cijenu.” Crandall je za Nacional demantirao da je na bilo koji način bio uključen u pisanje tog protestnog pisma.

Ubrzo nakon toga došla je nova premijerka.

Datum je 4. listopada 2015., direktorica lokalne podružnice Continental Winda je Ana Brnabić. Upravo je navršila 40 godina i stekla MBA diplomu Sveučilišta u Hullu u Velikoj Britaniji, a iza sebe je imala iskustvo konzultiranja u USAID-ovim projektima u Srbiji. Jedan od njenih glavnih poslova u to vrijeme bio je razvoj vjetroelektrane u Dolovu.

Održala je tiskovnu konferenciju u Vladi Srbije, na kojoj je istaknula da u njenoj tvrtki nema ilegalnih aktivnosti, da nema problema u komunikaciji tvrtke s Vladom Srbije i da tijekom postupaka nije bilo koruptivnih aktivnosti. Tako je efektno okončan skandal oko prisluškivanja i primanja mita.

Potom je javno podnijela ostavku na direktorsko mjesto u tvrtki.

U to vrijeme o Ani Brnabić se u srbijanskom tisku dosta pisalo kao o najizglednijoj kandidatkinji za voditeljicu Jedinice za isporuku rezultata (eng. Delivery Unit), neformalnog tijela u sklopu ureda srbijanskog premijera koje je odgovorno za koordinaciju srbijanskih ministarstava. Kako se izvještavalo, Jedinica za isporuku osnovana je prema naputku bivšeg britanskog premijera Tonyja Blaira.

No Ana Brnabić nije preuzela tu poziciju. Unatoč javnoj ostavci ostala je direktorica Continental Winda Srbije sljedećih deset mjeseci, do 19. kolovoza 2016. Nakon toga njena karijera u srbijanskoj vladi napredovala je strelovitom brzinom.

U kolovozu 2016. Ana Brnabić je zamijenila Kori Udovički na mjestu ministrice državne uprave i lokalne samouprave, a u lipnju 2017., kada je Vučić postao predsjednik Srbije, srpski parlament je na opće iznenađenje postavio Anu Brnabić na mjesto premijerke, što ju je dovelo na naslovnice novina širom svijeta kao prvu otvoreno gej šeficu vlade u istočnoj Europi. Njeni prioriteti postali su borba protiv sive ekonomije, smanjenje birokracije i suzbijanje korupcije u državi čija najviša oligarhija skriva svoje bogatstvo u offshore tvrtkama. Ana Brnabić je također najavila da će njena vlada u parlamentu izglasati zakon prema kojem će svi državljani morati otkriti porijeklo svoje imovine. Nakon devet mjeseci, to još uvijek nije ispunjeno.

Dokumenti u posjedu Europske istraživačke suradnje (EIC) u okviru projekta Malta Files, u kojem surađuje i Nacional, otkrivaju da je Ana Brnabić kao direktorica Continental Winda Srbija, bila upoznata s nekim offshore operacijama njegove međunarodne matične tvrtke.

Dana 11. rujna 2014. izvršni direktor Continental Wind Partnersa i Crandallov poslovni partner, talijanski državljanin Fabrizio Cagnasso, koji je rezident Monaka, poslao je e-mail malteškoj pravnoj i savjetodavnoj tvrtki Credence. Cagnasso je vlasnik tvrtke Deprojen, sa sjedištem u Monaku, stopostotnog vlasnika Continental Winda Srbije. Deprojen je također bio vlasnik Warm Waters Ltd-a, tvrtke registrirane na Malti 16. rujna 2014.

“Mi bismo što prije željeli uključiti srpsku TPN – tvrtku s posebnom namjenom u vlasništvu Warm Waters Ltd-a”, napisao je Cagnasso dužnosnicima malteške tvrtke i zatražio pravne dokumente potrebne da bi se osnovala nova tvrtka kći u Srbiji, koja će biti u vlasništvu malteške matične tvrtke. Uz tri zatražena dokumenta naveo je dvije osobe i njihove privatne podatke. Jedna od njih bila je Ana Brnabić. Manje od mjesec dana od njegove prve e-mail poruke, 10. listopada 2014., u Beogradu je osnovana srpska podružnica Warm Watersa – River Power Solutions, sa 100 srpskih dinara (oko jedan euro) temeljnog kapitala. Iz spomenutog e-maila nije jasno koju je ulogu Ana Brnabić imala u tvrtki River Power Solutions niti je vidljiva njezina uloga u malteškim tvrtkama.

Međutim, tjedan dana ranije, 3. listopada 2014., Ana Brnabić je kao direktorica Continental Winda Srbije potpisala amandman br. 2 na ugovor o zakupu s lokalnim srpskim zemljoposjednikom, koji je uključivao River Power Solutions. Uz novu tvrtku malteškog vlasnika, u tom je dokumentu navedeno još nekoliko energetskih tvrtki, koje su sve dijelile istu adresu: Đure Jakšića 6/5, Beograd. Riječ je o tvrtkama Vetroelektrane Balkana, Vetroelektrane Balkana Zapad i Srpska udruga za energiju vjetra SEWEA.

Ana Brnabić: ‘Za mene je kao direktoricu Continental Wind Srbije bilo jedino važno poslovati u suglasju sa zakonima i legislativom Srbije’

I neki drugi zaposlenici Continental Winda Srbije pojavljuju se u e-mail prepisci s Maltom. Pravni savjetnik Željko Đurić, koji je imao posebnu punomoć za River Power Solutions, odgovorio je 18. rujna 2014. Fabriziju Cagnassu. Poslao mu je kopije vlastitih osobnih podataka i podataka Marine Petrović, financijske direktorice Continental Winda Srbije, koja je bila imenovana direktoricom nove srpske tvrtke River Power Solutions. Cagnasso je proslijedio svoj e-mail i malteškoj tvrtki Credence. Željko Đurić je također poslao kopiju svog e-maila tadašnjoj direktorici Continental Winda Srbije Ani Brnabić.

Bilo je još razmjena e-mailova između Beograda, Monaka i Malte, a ticali su se osnivanja River Power Solutionsa. Prema Malta Filesima, Ana Brnabić primila je kopiju drugog Đurićeva e-maila 29. rujna 2014. U njemu je Đurić zatražio od Cagnassa dodatnu dokumentaciju malteške matične kompanije u svezi njenih pravnih zastupnika.

Treći e-mail koji je Ana Brnabić primila kao kopiju, datiran je s 8. lipnjem 2015. Bila je riječ o bitnoj stvari za tu srpsku tvrtku kćer malteške tvrtke. Prijašnja direktorica podnijela je ostavku pa je jedan od njenih podređenih zamolio Cagnassa da mu pošalje nove potpisane i ovjerene dokumente za imenovanje novog direktora. Prema dokumentima Malta Filesa, Ana Brnabić nikada nije odgovorila na te e-mailove, koje je dobila kao kopije u CC-u. U ožujku 2015. River Power Solutions postao je velika priča kada su srbijanski mediji izvijestili da bi toplinske pumpe mogle zagrijati stanovništvo Beograda koristeći energiju iz gradskih rijeka Dunava i Save. Taj projekt prezentiran je na briselskoj konferenciji tvrtke Star Renewable Energy iz Glasgowa, koja je usko surađivala s River Power Solutions. Usto, mediji su otkrili da je lokalna srpska tvrtka pripremila projekt obnovljivih izvora energije za državnu energetsku tvrtku Beogradske elektrane. “Projekt na kojem radimo usmjeren je izgradnji toplinarstva u Srbiji, koristeći toplinske pumpe za ekstrakciju topline iz rijeke Save u Beogradu”, rekao je Crandall na konferenciji u Sofiji u listopadu 2015. i dodao da se očekuju investicije od 100 milijuna eura.

Projekt kasnije nije zaživio, ali godišnja financijska izvješća malteške matične tvrtke Warm Waters (koja je preimenovana u River Power Solutions Ltd) pokazuju da su operacije tvrtke financirane putem malteške zaobilaznice.

Prema godišnjem izvješću za 2015., malteška matična tvrtka bez zaposlenika dala je 198.000 eura beskamatnog i neosiguranog zajma svojoj jedinoj podružnici u Beogradu. Taj zajam trebao je biti vraćen do 1. travnja 2018., a djelomice je bio otplaćen 25. veljače 2016. u iznosu 140.000 eura. Međutim, srbijansko ministarstvo financija službeno je odobrilo Pravilnik o kamatnim stopama u skladu s principom “izvan dohvata ruke” za sve zajmove između povezanih stranaka. Time je određena minimalna kamata za dugoročne zajmove između povezanih tvrtki, u eurima, koja bi u 2015. i 2016. trebala iznositi 5,07 posto godišnje.

Srpska tvrtka kći stoga je primila najmanje 10.000 eura moguće dobiti u formi neplaćenih kamata na zajam u 2015., s reguliranom otplatom. Ali do kraja 2016. zajmovi Malte Beogradu dosegnuli su 298.000 eura. Ti zajmovi bili su bez kamata, neosigurani i otplativi do 1. travnja 2018., što je značilo dodatne dobitke za srpsku podružnicu malteške tvrtke. Međutim, godišnja financijska izvješća srpske podružnice nisu bila dostupna u srbijanskom poslovnom registru do trenutka objave ovoga teksta.

Srbijanska premijerka za Nacional kaže: “Vjerujem da je sve bilo napravljeno u suglasju s procedurama i da su sve obaveze prema državi Srbiji plaćene na vrijeme.” Naglasila je da Srbija ima stroge zakone za transakcije u stranim valutama i da su svi takvi zajmovi prijavljeni Narodnoj banci Srbije. Crandallov odvjetnik objasnio je da je 200 tisuća eura potrošeno na tehničku feasibility i inženjersku studiju i da su sve financijske strukture plasirane na temelju i srbijanskih i malteških poreznih savjetnika te da su godišnje revidirane suglasno međunarodnim računovodstvenim i revizorskim standardima. Kako je malteška tvrtka u 2015. i 2016. imala gubitke, nije plaćala porez na dobit. Investicije u srpsku tvrtku River Power Solutions tako su se slijevale u Srbiju iz Luksemburga i Monaka kroz maltešku posredničku tvrtku pod kontrolom Cagnassa i Crandalla, koji su također među glavnim vlasnicima bivše tvrtke Ane Brnabić Continental Wind Partners, pripojene poreznoj oazi u Delawareu u SAD-u.

Puno više novca vjerojatno će proći kroz Vetroelektrane Balkana, koje grade vjetropark Čibuk 1 u Dolovu, u Vojvodini. Bit će postavljeno 57 vjetroturbina na 37 četvornih kilometara, s kapacitetom od 158 Megawatta, koje bi trebale napajati više od 110.000 domova. Izgradnja je započela u srpnju 2017., a završetak se planira u 2019. Investiciju vrijednu 300 milijuna eura financirale su Međunarodna financijska korporacija (IFC), privatni investicijski ogranak Svjetske banke, i Europska banka za obnovu i razvoj (EBRD). IFC je izdvojio 130 milijuna eura, a EBRD 60 milijuna eura u zajmovima. I IFC i EBRD dužni su provesti detaljnu analizu druge strane prije odobravanja bilo kakvih zajmova. Prema IFC-ovu izvještaju, vlasnik projekta u cijelosti su Vetroelektrane Balkana, a električna energija prodavat će se srbijanskom dobavljaču električne energije Elektroprivredi Srbije (EPS), pod dvanaestogodišnjim ugovorom o kupnji električne energije. Prije odluke vjerovnika IFC-a i EBRD-a, u lipnju 2017. srbijanska vlada izmijenila je pravilnik o poticajnim mjerama za proizvodnju električne energije iz obnovljivih izvora, koja je bila usvojena godinu dana ranije. IFC je draftirao četiri ključna dekreta oko tržišta obnovljive energije koje je srbijanska vlada prihvatila, a IFC savjetnici također su pridonijeli draftiranju “pionirskog” sporazuma o kupnji energije od čibučke vjetroelektrane.

Prema novom pravilniku, vjetroelektrana Dolovo trebala bi svake tri godine imati pravo na 130,8 milijuna eura od EPS-a – ili do 523,3 milijuna eura tijekom 12-godišnjeg razdoblja, ako će njene vjetroturbine biti učinkovite najmanje trećinu svake godine. Ako vjetroelektrana premaši efektivnu stopu od 33 posto u tom razdoblju, EPS će kupiti dodatnu električnu energiju za 35 posto cijene navedenog izračuna, koji je izradio Nacional.

Godinama je Continental Wind lobirao za poticanje obnovljivih izvora energije i povoljnije zakonodavstvo i regulacije, a u posljednje dvije godine bivša direktorica njegove srbijanske podružnice Ana Brnabić ne samo što je dogurala do ministrice državne uprave, nego je naposljetku postala premijerka, dok su istovremeno odobravani novi zakoni i propisi u korist tvrtke. Bio je to veliki trenutak.

Dana 16. listopada 2017. srpski predsjednik Vučić prisustvovao je predstavljanju projekta Continental Winda vrijednog 300 milijuna eura. Njegov stav prema projektu bio je pozitivniji nego dvije godine ranije, kada je pakosno komentirao strane investitore u srpsku obnovljivu energiju. Srbijanski ministar rudarstva i energetike Aleksandar Antić najavio je tijekom predstavljanja da je riječ o “najvećoj privatnoj investiciji u Srbiji”.

Službeni vlasnik Vetroelektrane Balkana je srpska tvrtka Tesla Wind. Obje tvrtke registrirane su na istoj adresi, Đure Jakšića 6/5, Beograd, a Tesla Wind je u 60-postotnom vlasništvu Abu Dhabi Future Energy Company Pjsc (Masdar), državne tvrtke Ujedinjenih Arapskih Emirata, poznatih po povoljnom poreznom režimu. Prema pisanju srpskog dnevnog lista Danas, upravo su Ujedinjeni Arapski Emirati platili tvrtki Tony Blair Associates bivšeg britanskog premijera Tonyja Blaira, da savjetuje Srbiju, uključujući i uspostavu vladine Jedinice za isporuku rezultata. Ostalih 40 posto Tesla Winda bilo je u vlasništvu ciparske offshore podružnice Cibuk Wind Holding Limited. U prosincu 2017. i siječnju 2018. Continental Wind prodao je svojih 40 posto dionica finskom investitoru u obnovljivu energiju Taalieri Groupu i njemačkoj podružnici državne izvozne banke DEG. Vrijednost te prodaje ostala je nepoznata.

Ključna figura iza tvrtke Continental Wind u Delawareu iskusni je investitor koji iza sebe ima partnerstva u velikim multinacionalnim korporacijama. Prema Bloombergu, 59-godišnji Mark W Crandall bio je 1984. suosnivač energetskog odjela Morgan Stanleyja, a kasnije je bio na čelu proizvodnje i trgovine tvrtke Glencore koja trguje naftom. Nakon toga bio je suosnivač Trafigure, jedne od najvećih trgovačkih i logističkih tvrtki u svijetu. I Glencore i Trafiguru, sa sjedištima u Švicarskoj, intenzivno su zbog nepravilnosti u poslovanju istraživali britanski mediji. Tvrtke koje su pokušali istražiti često su uspijevale na britanskim sudovima ishoditi zabrane da se o njima piše. Crandallov službeni profil u još jednoj tvrtki na Balkanu koja se bavi obnovljivom energijom, slovenskom GGE-u, pokazuje da je on počeo ulagati u projekte obnovljivih izvora energije 2005., da bi 2007. osnovao Continental Wind Partners, ulažući vlastiti novac u razvoj vjetroenergije u Poljskoj i Rumunjskoj. Kasnije je uključio i vanjske investicije te 2007. službeno oformio Continental Wind Partners LLC. Poslovnu karijeru započeo je u American Airlinesu, na čijem čelu je tada bio njegov otac Robert “Bob” Crandall, pionir inovacija u globalnoj turističkoj industriji.

Najkasnije od 2014. Crandall ima prebivalište u Beogradu, ali je ostao državljanin SAD-a i dužan je plaćati porez na dohodak američkom ministarstvu financija. U e-mailu koji je Continental Wind poslao Credenceu u prosincu 2015., Crandall je također spomenut kao politički izložena osoba (PEP) prema pravilima OECD-a iz svibnja 2014., kada je sestra Markove žene postavljena na mjesto ministrice srbijanske vlade. “To je bez sumnje bitno za projekt Dolovo u Srbiji i CWP LCC pokrenuo je postupke kako bi osigurao da to neće utjecati na projekt Dolovo”, dodao je odvjetnik Continental Winda u tom emailu.

Dokumenti Malta Filesa otkrivaju da Continental Wind Partners, u srbijanskom tisku i od IFC-a predstavljen kao “američka tvrtka”, gotovo isključivo djeluje u offshore tvrtkama bez zaposlenih. U SAD-u, na primjer, imaju samo poštanski sandučić. Na registriranoj adresi 2711 Centerville Road, Suite 400, Wilmington, Delaware 19808, još je 385 aktivnih tvrtki. Na njihovoj službenoj internet stranici nema istaknutog telefonskog broja na koji se Continental Wind može kontaktirati. Prema CWP-ovom operativnom sporazumu iz 2009. “primarna svrha tvrtke je stjecanje, upravljanje i raspolaganje, izravno ili neizravno, interesima, subjektima i projektima koji se odnose na razvoj projekta vjetroenergetskog sustava od startupa do stjecanja građevinskih dozvola i ostale projektne dokumentacije” u istočnoj Europi i Australiji.

Danas se operacijama Continental Wind Partnera upravlja iz Bugarske, ali su uspješno razvili i prodali nekoliko vjetroelektrana diljem istočne Europe i Australije. Crandallov odvjetnik za Nacional je objasnio da malteška ili ciparska holding kompanije omogućava investitorima da započnu razvoj raznih projekata u različitim zemljama pod jednim holdingom. On kaže da takva struktura omogućava investitorima usmjeriti svoje investicije prema onim perspektivnim projektima, što bez takvih holding kompanija ne bi bilo moguće. On navodi da su sve korporativne strukture porezno transparentne, kao i da profit odlazi ultimativnom investitoru i oporezivan je sukladno rezidentnoj jurisdikciji tog investitora. Dodao je da je CWP kompanija s ograničenom odgovornošću s Delawarea, da se radi o porezno transparentnoj kompaniji, čiji su profiti plaćeni njenim članovima i oporezovani kao njihovi osobni prihodi.

Alex Cobham, izvršni direktor organizacije Tax Justice Network, međunarodne skupine za posredovanje u području međunarodne utaje i izbjegavanja poreza, sa sjedištem u Velikoj Britaniji, smatra da je to duboko zabrinjavajuća priča o financijskim prevarama, skrivenom vlasništvu i opasnom miješanju javnih i privatnih interesa. Ta priča potvrđuje važnost ključnih politika transparentnosti, kako bi se javnost zaštitila od rizika korupcije i zlouporabe porezne politike.

“Prvo, od presudne je važnosti da imamo javne registre krajnjih stvarnih vlasnika tvrtki, uzajamnih fondova i zaklada. Takva mjera, koju EU sada zahtijeva kroz revidiranu Direktivu o sprečavanju pranja novca, novi je međunarodni standard. U vezi s time, vlade bi u svojim zemljama trebale dopustiti poslovanje samo onim tvrtkama koje objave sve podatke o stvarnom vlasništvu i svojim računima. Osim toga, političari i viši državni službenici moraju objaviti podatke o svom imovinskom stanju kako bi se izbjegli potencijalni sukobi interesa. Kao drugo, ovaj slučaj jasno pokazuje da svi državni ugovori moraju biti u javnoj domeni. Ne može postojati dobar razlog da javnost ne vidi kako izabrani predstavnici naroda troše njihov novac, a ta se logika jednako odnosi na subvencije i porezne poticaje. Važnost poticaja za globalni prijelaz na energiju obnovljivih izvora čini tu industriju izuzetno bitnom pa će vjerojatno privući beskrupulozne operatore bez pravog interesa za održivi razvoj”, rekao je Cobham.

Vlasnici vjetroelektrana, kojima je dozvoljeno graditi na najboljim položajima uz značajnu pomoć lokalnih vlasti, mogu očekivati redovite i visoke prihode od vjetra

On je dodao i da ova priča baca svjetlo na šokantne propuste IFC-a Svjetske banke i EBRD-a: “To su institucije koje tvrde da ulažu u javno dobro, ali uporno odbijaju osigurati financijsku transparentnost ili odgovarajuću poreznu regulaciju svojih projekata – i tako se još jednom susreću s rizicima korupcije i zlouporabe poreza. Sramotan je njihov politički izbor prihvaćanja financijskih tajni bez obzira na javnu štetu”, dodao je Cobham.

Otkad je bivša lobistica vjetroenergije i lokalna direktorica Continental Winda Ana Brnabić zadobila najvišu političku moć u državi, nestale su sve zakonske i regulatorne prepreke za najveće privatno ulaganje u Srbiji. Ali po zaključenju multimilijunskog ulaganja IFC-a, EBRD-a i Ujedinjenih Arapskih Emirata u najveću vjetroelektranu u Srbiji, siromašna srpska kućanstva mogla bi plaćati skuplje račune za struju, s obzirom na zajamčene visoke cijene električne energije vjetroelektrana u sklopu državnih mjera poticaja.

Nitko ne posjeduje vjetar, ali vlasnici vjetroelektrana, kojima je dozvoljeno graditi na najboljim položajima, uglavnom uz značajnu pomoć lokalnih vlasti, mogu očekivati redovite i visoke prihode od vjetra tijekom godina i desetljeća. Ili mogu očekivati veliku zaradu od prodaje vjetroturbina na prestižnim lokacijama, što se dogodilo u srpskom slučaju. Zato je biznis s energijom iz obnovljivih izvora postao sličan rudarskoj i naftnoj industriji, s puno lobiranja, državnih inicijativa i offshore poslovanja. Kao bivši trgovac naftom i strateškim resursima u tvrtkama Glencore i Trafigura, Mark W Crandall toga je vjerojatno itekako svjestan.

Brnabić: “Nisam bila uključena u stvaranje vlasničke strukture izvan Srbije i nemam ideju kako ona izgleda”

Jedan od odgovora na koje je premijerka Srbije Ana Brnabić pogotovo željela staviti naglasak jest da je prilikom ulaska u vladu Srbije dala ostavku u tvrtki Continental Wind Serbia, SEWEA-i i na sve ostale funkcije. “Antikorupcijskoj agenciji prijavila sam da sam bila direktorica CWS-a i da ne želim imati bilo kakav utjecaj na odluke koje generalno odnose na politiku obnovljivih izvora energije u Srbiji. Kao ministrica državne uprave i lokalne samouprave sigurno nisam bila umiješana i nisam imala nikakve dodirne točke sa zakonodavstvom oko obnovljivih izvora energije”, napisala je u svom odgovoru premijerka Srbije. “Osobno nisam bila uključenja u pisanje i prihvaćanje uredbe o državnim poticajima jer u tom razdoblju nisam bila u vladi, već sam predstavljala jednog investitora”, dodala je Ana Brnabić. Ona je zadovoljna i s projektom vjetroelektrane Čibuk te je napisala da su “svi porezi plaćeni Republici Srbiji i da su oduvijek nastojali biti društveno odgovorna tvrtka, što potvrđuju i brojne donacije i ugovori s lokalnom zajednicom te činjenica da se dio profita tvrtke direktno uplaćuje u proračune lokalnih zajednica”. Na pitanje o offshore strukturi Continental Wind Partnersa Ana Brnabić je odgovorila: “Nisam bila uključena u stvaranje vlasničke strukture izvan Srbije i nemam nikakvu ideju kako ona izgleda.” Nije odgovorila na pitanje kakav je njezin osobni, ali i politički stav prema tvrtkama koje su registrirane u poreznim oazama kako bi se sakrila vlasnička struktura i kako bi se izbjeglo plaćanje poreza. Na pitanja koja su mu postavljeno preko njegova kabineta predsjednik Srbije Aleksandar Vučić nije odgovorio. Bugarski državljanin Dimitar Enchev, izvršni partner u luksemburškoj tvrtki Postscriptum Ventures, potvrdio je da je Valeo Group s Britanskih Djevičanskih Otoka, između ostalog, i vlasnik luksemburške tvrtke, ali nije ni potvrdio niti demantirao da je baš on vlasnik Valeo Groupe. “Ostale informacije koje čini se imate o vlasničkoj strukturi i našim investitorima su netočne”, dodao je te je potvrdio da je tvrtka Postscriptum Ventures primila uplatu nakon prodaje vjetroelektrane Sapphire, ali je naveo i da su ta sredstva reinvestirana u druge investicije. “PSVS nije imao nikakav promet od njegova osnutka te je jedina porezna uplata bila u Luksemburgu. PSVS je podložan luksemburškom poreznom sustavu, a njegovi vlasnici spadaju pod jurisdikciju ovisno o mjestu prebivališta. Kada nakon raspodjele primim određenu dobit tvrtke platit ću porez u Bugarskoj, odnosno bit ću podložan porezu na dohodak koji u Bugarskoj iznosi 10 posto”, objasnio je Enchev. Angelov na naša pitanja nije odgovorio, dok su u ime Đurića i Petrovića odgovorili odvjetnici CWP-a. Njih dvojica više nisu zaposlenici tvrtke, a tijekom njihova rada oni su odgovarali upravama raznih kompanija u kojima su pružali savjetničke usluge te su odrađivali zadatke koji su im dodijeljeni. Na pitanja o due diligenceu prije odobravanja kredita za vjetroelektranu Čibuk i jesu li tvrtke Continental Wind Partnersa na Cipru, Malti, Britanskim Djevičanskim Otocima, Luksemburgu, Guernseyju, Monaku, američkoj saveznoj državi Delawareu i Singapuru, gdje nemaju nijednu vjetroelektranu, legitimne ili su osnovane kako bi se izbjeglo plaćanje poreza, glasnogovornik IFC-a Frederick Jones dao je sljedeći odgovor: “IFC, član World Bank grupe, i EBRD odobrile su u listopadu 2017. kreditni paket od 215 milijuna eura za razvoj najveće vjetroelektrane na zapadnom Balkanu Cibuk 1. Projekt će pomoći Srbiji da pokrene proizvodnju energije iz obnovljivih izvora i da poboljša svoju energetsku raznolikost. (Srbija 70 posto svoje električne energije proizvodi iz starih elektrana na ugljen te je među najvećim emiterima stakleničkih plinova u Europi). Kao i s ostalim projektima koje financira IFC, poduzet je detaljan due diligence i ovog projekta, a to je uključivalo i zakonito korištenje posredničke nadležnosti, što osigurava da su se poštovali svi investicijski kriteriji IFC-a. Pokrovitelji vjetroelektrane Cibuk 1 su: Abu Dhabi Future Company Masdar iz Ujedinjenih Arapskih Emirata, Taaleri Tesla KY iz Finske i DEG, Deutsche Investitions – und Entwicklungsgesellschaft mbH iz Njemačke. Continental Wind grupa bila je jedna od tvrtki koja je na početku razvijala ovaj projekt, ali je u međuvremenu prodala svoj udio i više nije jedan od ulagača u projektu.” Na slična pitanja koja su postavljena IFC-u iz EBRD-a nismo primili nijedan odgovor.

Luksemburška shell tvrtka s vlasnicima na Britanskim Djevičanskim Otocima, u Monaku i Singapuru

Dokumenti otkrivaju da većinski vlasnik CWP-a Mark W Crandall uglavnom posluje u poreznim oazama. Godine 2015. posjedovao je 61,75 posto luksemburške tvrtke Postscriptum Ventures S.a.r.l. kroz Postscriptum Ventures Ltd, registriranom na Britanskim Djevičanskim Otocima. Ta luksemburška tvrtka preuzela je u studenome 2015. maltešku River Power Solutions koja je posjedovala srpsku tvrtku kćer. Uz to, do kraja 2016. luksemburška tvrtka Postscriptum Ventures posjedovala je dionice Silverline Recyclinga u SAD-u, zatim dionice GGE-a (Nizozemska), tvrtke International Power Supply (Bugarska), APRL Resolution Trusta i Continental Wind Partnera LLC u Delawareu (SAD). U rujnu 2015. najmanje 25 posto glavne shell tvrtke u Delawareu bilo je pod kontrolom Crandalla. Postscriptum Ventures osnovan je u srpnju 2015. i nema zaposlenika. Te godine tvrtka je imala 3,7 milijuna eura imovine i završila je godinu s 182.000 eura gubitka. Ali 2016. godine imovina se značajno povećala na 12 milijuna eura, a profit je dosegnuo 2,6 milijuna. Unatoč tome, porezi na tu dobit uplaćeni u Luksemburgu bili su 6420 eura, odnosno 0,24 posto, prema godišnjim financijskim izvješćima. Osim Crandalla, iz shell tvrtke BVI Postscriptum Ventures Ltd., partneri u Luksemburgu u listopadu 2015. bili su Fabrizio Cagnasso iz monaškog SCP Windreama s 14,25 posto i bugarski biznismen Dimitar Enchev s 9,5 posto. Encheve dionice bile su skrivene iza Valeo Grupe na Britanskim Djevičanskim Otocima. Jednako veliki udio (9,5 posto) posjedovao je bivši ekonomski savjetnik bugarskog predsjednika i bivši zamjenik bugarskog ministra gospodarstva Evgenij Angelov. Angelove dionice bile su u vlasništvu BVI tvrtke Ammanno Limited, a osim toga on je ranije bio predsjednik uprave bugarske nacionalne elektroprivrede. Međutim, Continental Wind nije uspio razviti velike projekte u Bugarskoj. Tvrtka tvrdi da je “zbog niza restriktivnih promjena zakona i nepovoljnih gospodarskih uvjeta za razvijanje energije vjetra” prekinula projekt izgradnje vjetroelektrane u Milovcima snage 200 MW. Također je propalo ulaganje u hrvatsku vjetroelektranu od 120 MW u Udbini. Continental Wind namjeravao je 2011. izgraditi najveću vjetroelektranu u Hrvatskoj sa 60 turbina, ali se povukao dvije godine kasnije. U susjednoj Rumunjskoj Continental Wind imao je više uspjeha. Postavio je vjetroelektranu Fantanele-Cogealac snage 600 MW u gradu Dobrogea u jugoistočnoj Rumunjskoj. “Amerikanci” su 2008. prodali projekt češkoj energetskoj tvrtki ČEZ koja je investirala 1,1 milijardu eura u, kako ju je nazvala, “najveću obalnu vjetroelektranu u Europi”. Preostalih pet posto dionica luksemburške tvrtke Postscriptum Ventures držao je Alex Hewitt iza Future Blue Internationala u Singapuru, popularnoj poreznoj oazi. Australsko-britanski državljanin Hewitt jedan je od direktora Continental Winda i odgovoran je za njegove investicije u vjetroelektrane u Australiji, gdje ima portfelj od 12 projekata. Upravo je australska vjetroelektrana pridonijela visokim profitima dioničara Continental Wind Partnersa u 2016. koji su prešli preko Malte. Crandall i njegovi partneri posjeduju drugu maltešku tvrtku Asia Pacific Renewables Limited, nekadašnju CWP Australia Holding koja posjeduje dvanaest vjetroelektrana. Godine 2016. Asia Pacific Renewables Limited prodao je Sapphire, drugu po veličini vjetroelektranu u New South Walesu, za 19,5 milijuna eura. Nakon plaćanja “bonus troškova” od dva milijuna eura, ti su prihodi bitno pridonijeli 17,1 milijunu eura profita te malteške tvrtke u 2016. godini. Budući da se dobit od te prodaje vodila kao izuzeti prihodi, tvrtka je na Malti platila nula poreza.

Crandallovi odvjetnici su objasnili da su ti “dodatni troškovi” isplaćeni mnogim sudionicima u razvoju ovog projekta koji su pristali raditi bez ili za smanjenu plaću u zamjenu za isplatu bonusa nakon završetka projekta. Crandall također ima dva trusta (zaklade), jedan u Guernseyju, a drugi na Malti. Obično se zaklada može koristiti da bi se odredilo kako upravljati nečijim novcem i distribuirati ga dok je ta osoba živa ili nakon njezine smrti. Struktura zaklade može i pomoći da se agresivno upravlja poreznim obvezama ili da ih se čak izbergne. Također može zaštiti imovinu od vjerovnika i odrediti uvjete nasljeđivanja za korisnike. Preciznije, uzajamna zaklada je ugovor između dviju strana u korist treće, odnosno osobe koja imovinu stavlja zakladi na upravljanje, povjerenika koji upravlja zakladom za tu osobu i korisnika. Prvi trust – Crandall Family Trust – osnovan je 2006. pod zakonima Guernseyja i stopostotni je stvarni vlasnik Postscriptum Venturesa Ltd. s Britanskih Djevičanskih Otoka, putem kojeg Crandall uglavnom upravlja svojim carstvom vjetroelektrana. Dokumenti koji su ustupljeni Nacionalu dokazuju da je ta zaklada stvarni korisnik, a potpisali su ih predstavnici još dviju tvrtki s Britanskih Djevičanskih Otoka, Cosign Services Limited i Spread Services Limited, koje služe kao nominalni dioničari Postscriptum Venturesa Ltd. Mark W. Crandall je i davatelj i korisnik te zaklade. U 2014. godini njegova supruga Lidija Udovički dodana je na popis korisnika Crandall Family Trusta.

Crandallovi odvjetnici objasnili su da je ova zaklada osnovana kako bi Crandall platio porez na nasljedstvo u SAD-u, a ne u Ujedinjenom Kraljevstvu i da su i BVI i tvrtke iz Luksemburga koje su u vlasništvu te zaklade’’dostupne’’ američkom Ministarstvu financija kojem plaćaju poreze. Međutim, u prosincu 2015. osnovana je još jedna malteška zaklada– APRL Resolution Trust, kojom kao povjerenik upravlja tvrtka Credence Corporate and Advisory. Prema prijedlogu zakonske izjave o povjerenju, inicijalna imovina sastoji se od prenesene imovine u obliku 2980 dionica tvrtke Asia Pacific Renewables Limited i dioničarskih zajmova od 16,5 milijuna eura koje su prenesene iz tvrtke Delaware Continental Wind Partners LLC u novoosnovanu maltešku zakladu i svim njenim korisnicima. Australske vjetroelektrane su glavna imovina te zaklade. L. Burke Files, međunarodni financijski istražitelj sa sjedištem u Arizoni, nakon analize dijela dokumenata objasnio je da je svrha te zaklade, kratkoročne zaklade s rokom manje od tri godine zbog američkih poreznih razloga, likvidirati imovinu u korist korisnika. “Takva neopoziva zaklada stvara strukturu za prikupljanje i upravljanje sredstvima koja su izuzeta od mogućih pravnih procedura bilo davatelja, povjerenika ili korisnika. U većini slučajeva imovina je izvan dosega svih vjerovnika”, rekao je i dodao da bi stvarni korisnik imovine mogao biti skriven. A to je značajka koja zamagljuje, odnosno skriva stvarno vlasništvo i kontrolu. To je dobro osmišljena uzajamna zaklada koja je porezno neutralna, što znači da će dobit ići direktno do svakog korisnika bez poreznih posljedica. To svakome od korisnika ostavlja da se brine o svojim poreznim obvezama u domovini. “U najboljem slučaju, ako ćemo iskreno, to je odgoda poreza i može preusmjeriti distribuciju u kategoriju imovine s mnogo nižom kamatnom stopom. S vremenom će se morati platiti porez tamo gdje postoji stvarni dobitak, u ovom slučaju kada se prve isplate od vjetroelektrana putem zaklade usmjere stvarnim korisnicima. U najgorem slučaju mogu se koristiti kao vrlo učinkovito sredstvo smanjivanja poreznih obveza”, objasnio je Files. Files također propituje kvalitetu IFC-ova i EBRD-ova due diligence procesa, odnosno dubinsko snimanje i kontrolu tvrtki prije odobravanja zajma za projekt vjetroelektrana u Srbiji. “Ovako na prvu se čini da bi IFC i EBRD bili kažnjeni da su komercijalne banke, a visoki dužnosnici dobili bi otkaz. No budući da inertni i uspavani birokrati nisu izložili svoju kožu, ništa se neće desiti”, dodao je. Crandallovi odvjetnici objasnili su da je ova zaklada osnovana kako bi se odvojila australska imovina od Dolova. “Fond APRL Resolution neće profitirati od prodaje Dolova i svaki stvarni vlasnik ove zaklade prijavljivao je poreze u upravi kojoj pripada po mjestu prebivališta te će i u budućnosti nastaviti s tom praksom”, zaključili su odvjetnici.