Nacional je koncem protekloga tjedna na zapravo prilično bizaran način uspio rekonstruirati jedan krajnje frapantan slučaj koji otkriva da Hrvatska gospodarska komora ni u kom slučaju nije jedina udruga čije financiranje treba temeljito propitati.

U nastojanju da se politički kompromitira Tomislava Tomaševića Nacionalu su dostavljena financijska izvješća Instituta za političku ekologiju (IPE), udruge u kojoj je Tomašević radio, i to kako bi se upozorilo na sporno trošenje velikih iznosa na putne troškove. Kako bi se ti troškovi dodatno osporili, Nacionalu su dostavljena i financijska izvješća Lijepe Naše, paradržavne udruge koja naginje desnici i crkvi, koja je trebala poslužiti kao oprečan primjer skromnosti u trošenju, ali koju financiraju, sviđalo im se to ili ne, građani ove zemlje, i to iznosima višim od onih zbog kojih poduzetničke udruge ovih dana, opravdano ili ne, žele uskratiti prihode Hrvatskoj gospodarskoj komori.

Toj udruzi, naime, škole i gradovi plaćaju višestruko više od 42 kune mjesečno, koliko poduzetnici izdvajaju za Hrvatsku gospodarsku komoru, što je u posljednje vrijeme dijelu poduzetnika postalo razlog za veliko nezadovoljstvo. Postoji, dakle, i “HGK u javnom sektoru”, o kojoj se vrlo malo govori, a pritom je novac koji dobiva novac svih poreznih obveznika, pa još višestruko veći – za razliku od prihoda HGK-a, koji plaćaju poduzetnici iz vlastite zarade.

Funkcioniranje udruge Lijepa Naša Nacionalu je prezentirano proteklog tjedna, kada su do redakcije stigla upozorenja da bi valjalo provjeriti trošenje novca u Institutu za političku ekologiju, udruzi u kojoj je do prošle godine radio Tomislav Tomašević, dugogodišnji ekološki aktivist, a današnji favorit platforme Možemo! u kampanji za gradonačelnika Zagreba. Oni koji su na to upozorili kažu da se IPE “financira najvećim dijelom kroz donacije” te da su “u 2019. povukli 2,6 milijuna kuna, od kojih 1,9 milijuna inozemnih i 610 tisuća kuna iz proračuna RH“. “Interesantno je da su 2016., u predizbornoj godini, imali 850 tisuća kuna troškova putovanja na budžet od 2,9 milijuna kuna! Mogu se povlačiti paralele s bilo kojom udrugom, nijedna ne troši skoro 30 posto budžeta na službena putovanja. To je basnoslovni iznos”, ustvrdili su oni koji su na to upozorili i dodali:

“Kad bi se to stavilo u korelaciju s proračunom Zagreba, to je kao da se u Gradu Zagrebu tri milijarde kuna godišnje troši na službena putovanja. Tomašević i njegova ekipa već više od desetljeća žive na račun raznoraznih udruga, sišući inozemne fondove i proračun RH. Njihovo djelovanje svodi se na projekte koji se bave edukacijom i iza sebe ne ostavljaju nikakva materijalna ostvarenja niti stvaraju nove vrijednosti.”

Oni koji su Nacional na to upozorili nisu ni pokušavali prikriti da žele osvijetliti nepoznate, po njima sporne, okolnosti Tomaševićeva aktivizma i tako kompromitirati Tomaševićevu kandidaturu za zagrebačkog gradonačelnika. Pritom, kao oprečan primjer po njima spornom enormnom trošenju novca za službena putovanja IPE-a, navode udrugu Lijepa Naša, čiji je, prema tvrdnjama naših izvora, “godišnji proračun 2,9 milijuna kuna, nešto veći od IPE-a, a putni troškovi jedva 80 tisuća kuna – osam puta manji”.

Nacional je odlučio istražiti tvrdnje o moguće spornom trošenju novca za službena putovanja u IPE-u, jer je jasno kako uvijek postoji mogućnost da netko zloupotrebljava povjerenje donatora i zaobilazi kriterije. Ustanovili smo ovako: prema izvještaju Ministarstva financija, u 2016. godini, kada je Tomašević još radio u IPE-u, udruga je uprihodila 2.907.669 kuna. Uvjerljivo najveći dio tog novca, 2.801.491 kuna, prihodi su od “inozemnih vlada i međunarodnih organizacija”. Te godine IPE od države nije dobio ni kune. Na službena putovanja potrošeno je ovako: 227.728 na “službena putovanja”, 24.255 na “naknade za prijevoz, rad na terenu i odvojeni život” i 617.032 kune za “naknade troškova službenih putovanja”. Ukupno, riječ je o svoti od oko 860 tisuća kuna potrošenoj za službena putovanja, što je više od 25 posto ukupnog budžeta.

Godinu kasnije, 2017., prihodi i rashodi IPE-a izgledali su ovako: ukupni prihodi iznosili su 2.696.069 kuna. Od “inozemnih vlada i međunarodnih organizacija” IPE je te godine dobio opet uvjerljivo najveći dio tog iznosa, 2.543.834 kune, a od države ništa. Na službena putovanja potrošeno je ukupno oko 450 tisuća kuna: 210.372 za “službena putovanja”, 27.512 za “naknade za prijevoz, rad na terenu i odvojeni život” i 133.658 za “naknade troškova službenih putovanja”.

Godinu kasnije, 2018., struktura troškova i rashoda donekle je slična, a u stanovitoj mjeri mijenja se 2019. kada IPE dobiva prvi novac iz hrvatskog državnog proračuna: od 2.887.327 ukupnih prihoda, 610.256 kuna udruga je dobila “od donacija iz državnog proračuna”. Te godine IPE je na službena putovanja trošio ovako: 213.788 na “službena putovanja”, 34.205 za “naknade za prijevoz, rad na terenu i odvojeni život” i 448.914 na “troškove za službena putovanja”. Ukupni iznos tih triju stavki za službena putovanja iznosi oko 700 tisuća kuna, što je oko četvrtine ukupnog budžeta IPE-a za 2019. godinu.

Ako taj iznos i jest neuobičajeno visok za prosjek udruga u Hrvatskoj, kako se tvrdilo u analizi dostavljenoj Nacionalu, već i površan pogled na web stranicu IPE-a može objasniti zašto je to tako: od 37 sadašnjih i bivših “članova tima” IPE-a, 12 su stranci; od petero članova Upravnog odbora jedan nije iz Hrvatske, a od devetero članova Akademskog savjeta šestero su stranci. S takvim sastavom aktivista i djelatnika nije čudno što su troškovi službenih putovanja viši nego u udrugama u kojima rade samo hrvatski državljani i čija je djelatnost ograničena na Hrvatsku. U tom smislu intonirani su i odgovori koje je, na pitanja Nacionala, poslao izvršni direktor IPE-a Vedran Horvat. U petak, 12. veljače, Nacional je IPE-u poslao molbu da objasni navedene troškove službenih putovanja te da odgovori na sumnje prema kojima je riječ o neuobičajeno visokom iznosu za službena putovanja. Zanimalo nas je, također, jesu li ti troškovi viši u odnosu na prosjek ostalih udruga sa sličnim aktivnostima. Izvršni direktor IPE-a odgovorio je sutradan, u subotu, 13. veljače, pismenim dopisom u kojem stoji da “IPE značajan dio aktivnosti provodi na međunarodnoj razini, što se odražava i u tipu troškova. Naime, Institut za političku ekologiju organizira niz međunarodnih događaja i u zemlji i u inozemstvu, gdje surađuje s nizom stranih organizacija, što je dostupno u izvještajima na webu IPE-a iz kojih se vidi da se radi o vrlo velikom broju međunarodnih partnera”. Horvat je naglasio da “u obrazovnim, istraživačkim i zagovaračkim aktivnostima IPE-a sudjeluje nekoliko stotina ljudi, od kojih su mnogi stranci, ili su aktivnosti međunarodnog karaktera. U velikom broju tih slučajeva IPE snosi trošak putovanja, smještaja i hrane za inozemne suradnike, predavače ili polaznike. Pored toga, zaposlenici Instituta planiraju i organiziraju studijske posjete, konferencije i ljetne škole te i sami tijekom godine imaju sličan tip troškova vezan uz prirodu svog posla. Raspon putnih troškova odražava izrazito međunarodnu dimenziju rada IPE-a koji surađuje na brojnim europskim i međunarodnim projektima.”

Horvat je dodatno objasnio ovako: “U kategoriji troškova za službena putovanja nalaze se troškovi zaposlenika IPE-a koji posjećuju gradove ili organizacije u inozemstvu u kojima pokreću nove suradnje, rade na novim projektnim prijavama, nastupaju na predavanjima ili radionicama. Npr. u nekim slučajevima putovanja uključuju studijske posjete grupa predstavnika gradova jednih drugima, što sve financijski administrira IPE. IPE pokriva putne troškove sudionika aktivnosti, koji podrazumijevaju dolazak u Hrvatsku ili put u inozemstvo. Također, sva putovanja i vezani putni troškovi prethodno su odobreni ili dogovoreni s donatorima s kojima IPE surađuje na spomenutim aktivnostima. Utoliko, udio troškova međunarodnih putovanja unutar svakog godišnjeg proračuna odražava i međunarodnu razinu djelovanja IPE-a, relevantnost našeg rada te njegovu prepoznatost od sličnih organizacija u regiji, Europi i svijetu. U praksi to znači da najveći dio putnih troškova osoba koje sudjeluju u programskim aktivnostima snosi IPE kao glavni organizator ili partner.”

Potom je Horvat posebno analizirao 2016. godinu, u kojoj je IPE potrošio najviše za službena putovanja. “U toj godini IPE je organizirao peto izdanje ljetne škole Zelena Akademija na otoku Visu, s više od 150 sudionika iz više od 20 zemalja, čiji su smještaj i putni troškovi najvećim dijelom bili pokriveni tijekom cijelog programa, odnosno šest dana. U istoj godini organiziran je i zimski seminar Zelene Akademije na Plitvičkim jezerima gdje je 60 osoba iz desetak zemalja boravilo tri dana na poziv IPE-a. Pored toga, IPE je iste godine bio suorganizator međunarodne konferencije o odrastu u Budimpešti koja je okupila oko 1000 sudionika iz više od 40 zemalja, a IPE je pokrivao troškove puta za oko 30 predavača i gostiju koji su tamo boravili oko tjedan dana. Putni troškovi uključuju karte za prijevoz, smještaj i hranu. Također, IPE organizira studijske posjete te pokriva put gostima koji na poziv IPE-a dolaze u Zagreb ili Hrvatsku na javne debate ili okrugle stolove, a o tome se može više informacija vidjeti u izvještajima IPE-a na internetu. Primjerice, u 2016. godini IPE je od spomenutog iznosa za putne troškove potrošio oko 359.000 kuna samo na troškove smještaja, a na putne karte oko 232.000 kuna. Organiziran je i niz događaja u Hrvatskoj na kojima su boravili strani stručnjaci i gosti kojima su jednako tako pokriveni troškovi puta. Troškovi puta za zaposlene, s druge strane, uključuju boravke zaposlenika na različitim konferencijama, radionicama ili studijskim posjetima u inozemstvu unutar planiranih projekata; u pravilu, oko trećina troškova odlazi na troškove smještaja, trećina na troškove karata za prijevoz, a trećina na troškove hrane ili dnevnica, kada obroci nisu pokriveni.”

Horvat je objasnio i troškove iz pretprošle godine: “U 2019. godini IPE je također surađivao na brojnim međunarodnim projektima u suradnji s organizacijama iz Švicarske, Nizozemske, Njemačke, Belgije, Velike Britanije itd. Jednako tako, IPE je organizirao ili sudjelovao u nizu studijskih putovanja, međunarodnih radionica i konferencija. Tako je u Zagrebu, primjerice, organizirana konferencija međunarodne mreže INURA pod nazivom ‘’(Ne)pokoreni grad’’ koja je okupila malo manje od stotinu urbanih istraživača i aktivista iz više od 20 zemalja koji su u Zagrebu boravili nekoliko dana. Isto tako, zimski seminar o odrastu koji je u istoj godini organiziran na Plitvičkim jezerima okupio je oko 70 sudionika iz desetak zemalja koji su boravili tri dana. Kao organizacija koja provodi projekt u sklopu švicarsko-hrvatske suradnje, IPE je organizirao i dva posjeta Zürichu pa su i troškovi tih polaznika također uključeni, a pored toga provodio je i europski projekt H2020 mPower koji je uključio posjete različitim gradovima u Europi koji provode projekte energetske remunicipalizacije. Primjerice, u 2019. godini oko 280.000 kuna je potrošeno samo na troškove smještaja, a preko 100.000 kuna na putne karte.”

Budući da je Nacional obaviješten kako ekološka udruga Lijepa Naša troši višestruko manje na putne troškove, premda ima nešto viši proračun od IPE-a, analizirali smo i financijske izvještaje te udruge. Prema evidenciji Ministarstva financija, uvjerljivo najveći dio prihoda te udruge stiže od “prihoda od članarina i članskih doprinosa”: 2016. od 4.348.415 kuna ukupnih prihoda 2.698.833 kune stiglo je iz tih izvora; godinu kasnije, 2017., od 3.310.614 kuna ukupnih prihoda iz “članarina i članskih doprinosa” Lijepa Naša dobila je 2.952.481 kunu; 2018. od 2.839.026 kuna prihoda iz spomenutih izvora dobila je 2.427.393 kune, a od 2.901.281 kuna u 2019. godini 2.548.188 kuna stiglo je od članarina. Od inozemnih vlada Lijepa Naša nije dobila novac. Kako je dva i pol milijuna kuna prikupljenih od članarina uistinu velika svota, Lijepoj Našoj poslali smo molbu da nam objasne tko su članovi udruge i kolika je članarina. Zanimalo nas je jesu li fizičke ili pravne osobe i ako su pravne, koje su. Zanimalo nas je također jesu li tijela javne vlasti i koja te koliko je ukupno članova u udruzi i kolika je članarina. Pitanja smo poslali u petak, 12. veljače. Zaposlenik udruge Lijepa Naša u telefonskom nam je razgovoru potvrdio da su pitanja stigla i rekao da će ih odmah proslijediti predsjedniku, ali odgovore do izlaska ovog teksta nismo dobili.

Na web stranici udruge stoji da je Lijepa Naša “najveća ekološka udruga u Hrvatskoj … a svojim brojnim članstvom prisutna je i izvan njezinih granica”. Tko je u tom članstvu, međutim, na stranicama udruge nismo uspjeli naći. Osnovana je 1990., a “naziv Lijepa Naša posudili smo iz prvog stiha naše najljepše nacionalne pjesme, iz naše državne himne”, i time “očitovali želju da naši članovi budu čestiti i domoljubno opredijeljeni ljudi sa smislom za čuvanje i promicanje prirodnih i drugih vrijednosti”. “Unatoč tome što je Lijepa Naša ekološka udruga, ona ne pripada zajednici ispolitiziranih zelenih udruga u Hrvatskoj. Štoviše, nastala je dijelom i iz potrebe da bude alternativa takvim ‘obojenim’ udrugama … a od početka dobro surađuje s brojnim lokalnim zajednicama (općine/gradovi, županije), s relevantnim tijelima državne uprave, s više gospodarskih tvrtki i različitih ustanova te s mnogim istaknutim pojedincima u zemlji i inozemstvu”, stoji na web stranici udruge Lijepa Naša. Kako je poznato, predsjednik udruge već je dvadeset godina Ante Kutle, brat HDZ-ova posrnulog tajkuna Miroslava Kutle, HDZ-ov saborski zastupnik iz prve polovine devedesetih te petogodišnji HDZ-ov ravnatelj Državne uprave za zaštitu prirode i okoliša u drugoj polovini devedesetih.

Budući da nam sama udruga nije odgovorila na pitanja o strukturi svojih troškova, pronašli smo zaključak Grada Rovinja od 31. siječnja 2018. koji može pomoći u odgovoru na dilemu o tome tko, zapravo, financira udrugu Lijepa Naša. U službenom zaključku Grada Rovinja, koji je objavljen na internetu, stoji ovako: “Udruzi Lijepa Naša iz Zagreba odobravaju se sredstva u ukupnom iznosu od 8.000,00 u skladu s Odlukom o visini godišnje članarine koju plaćaju općine i gradovi za osnovne/srednje škole, dječje vrtiće, učeničke domove i druge odgojno-smještajne institucije sa svog područja koje imaju status međunarodne Eko-škole, i to za Strukovnu školu Eugena Kumičića Rovinj i za Srednju školu Zvane Črnje Rovinj koje u ovoj godini utvrđuju status.” Taj dokument nedvosmisleno potvrđuje ranije tvrdnje objavljene u medijima, da udruzi Lijepa Naša godišnje svaka od 324 odgojno-obrazovne ustanove u Hrvatskoj plaća po pet tisuća kuna samo za ekološki certifikat, što znači da samo škole toj udruzi, koju vodi HDZ-ov čovjek, godišnje uplate 1.620.000 kuna.

Pritom je važno znati da udruga Lijepa Naša stoji iza kontroverznih projekata Dana kruha koji se provode u osnovnim školama i tijekom kojih svećenici blagosivljaju kruh, a djeca – željeli to njihovi roditelji ili ne – često bivaju prisiljena dolaziti na te blagoslove. Također, mediji su naveli da su učenici, u sklopu takozvanih eko-kvizova udruge Lijepa Naša, trebali odgovarati na pitanja za koliko je dana bog stvorio svijet ili tko su božji izaslanici. A to se natjecanje, kako je stajalo u programu udruge, “provodi u osnovnim i srednjim Ekoškolama u Hrvatskoj i u osnovnim i srednjim hrvatskim školama/odjeljenjima u Herceg-Bosni, Vojvodini i Mađarskoj”.

Nedvojbeno je, dakle, da je Lijepa Naša paradržavna udruga koja naginje desnici i crkvi, a koju financiraju, sviđalo im se to ili ne, građani ove zemlje, i to iznosima višim od onih zbog kojih poduzetničke udruge ovih dana, opravdano ili ne, žele uskratiti prihode Hrvatskoj gospodarskoj komori. Tim povodom postavlja se nekoliko zdravorazumskih pitanja: prvo, zašto nitko ne propituje opravdanost članarine u udruzi Lijepa Naša, kada se ona već osporava u HGK-u, tim više zato što Lijepu Našu ne plaćaju poduzetnici iz vlastite zarade, nego porezni obveznici koje nitko ne pita odobravaju li njezinu djelatnost? I drugo, ako se baš troškovi udruge Lijepa Naša koriste kao primjer kojim se, preko IPE-a, pokušava kompromitirati gradonačelnička kandidatura Tomislava Tomaševića, nije li ta argumentacija toliko slaba da se onima koji je pokušavaju pokrenuti vraća poput bumeranga?