Veliki državni stan u strogom centru Zagreba koji je ministar obrane Mario Banožić – tada još kao ministar Državne imovine – dobio na korištenje 2019. godine, po otkriću Nacionala i svjedočenju više izravnih svjedoka tako što je neposredno po stupanju za dužnost zatražio da stan bude „velik“ i da „iz njega pješice može ići na posao“, ujedno je i Banožićev najveći i najluksuzniji životni prostor. Po njegovoj imovinskoj kartici, ali i istraživanju Nacionala, ministar obrane cijeloga je života obitavao u relativno skromnim uvjetima i stan od 92,26 četvornih metara, na nekoliko koraka od zagrebačkog Cvjetnog trga, znatno je iznad njegova prijašnjeg standarda. Na to je prošloga tjedna upozorio i predsjednik Zoran Milanović u jednom od njihovih brojnih verbalnih obračuna, kada je na primjeru zapuštene vojarne u Gospiću ukazao na loše materijalno stanje u vojnom sektoru. „Ovo je nemar, nemar za Oružane snage, ali zato se puše cigare od sto dolara… Za to se ima, ali ne postaje se tako gospodin“, rekao je Milanović.

Dokumenti i fotografije u posjedu Nacionala definitivno potvrđuju kako se Mario Banožić u Zagrebu skućio znatno iznad svog dotadašnjeg standarda, iako su u javnost plasirani navodi kako je stan koji koristi u Zagrebu skromno opremljen. Naime, neposredno prije ženidbe 2009. godine bio je u posjedu tek neuglednog i zapuštenog kućerka s vrlo zapuštenom okućnicom na samoj periferiji Vinkovaca, čija se vrijednost procjenjivala na najviše 20 do 30 tisuća eura. Stanje nekretnine jasno je vidljivo i na snimkama Google Mapsa iz tog perioda. Na toj adresi bio je prijavljen sve do 26. srpnja 2013. godine, kada se obitelj Banožić seli u stan od 80 kvadrata nešto bliže centru grada i ondje napokon prijavljuje adresu stanovanja. Iz zemljišnih knjiga nije vidljivo kreditno zaduženje za tu kupnju. Budući da se radi o štićenoj osobi najvišeg ranga, Nacional će se suzdržati od objave konkretnih lokacija, no jasno je da je veliki stan u centru Zagreba kvantni skok u životnom standardu za ministra koji dolazi iz skromne sredine i životnih uvjeta, odnosno, da je Banožić sam sebe zbrinuo daleko iznad razine svog dotadašnjeg stanovanja. To je osobito znakovito ako se zna da je upravo on, u javnim raspravama sa Zoranom Milanovićem, javno apelirao na štednju i racionalno korištenje državnih resursa.

Tvrtka Državne nekretnine prošloga tjedna je prva reagirala na otkriće Nacionala te je slučaj dodjele Banožićeva stana nastojala relativizirati tvrdnjom da je „kvadratura stana vezana za dužnost koja se obavlja te ovisna o broju članova obitelji, a s obzirom na to da ima troje djece, ministar je imao pravo na stan veće kvadrature“. Međutim, prešućena je ključna činjenica da je Banožićeva supruga s djecom i nakon njegova imenovanja na ministarsku funkciju ostala živjeti u rodnim Vinkovcima i raditi na radnom mjestu u Vukovarsko-srijemskoj županiji. U tamošnjem javnom sektoru, uzgred rečeno, zaposlen je i Banožićev brat Stanko – on radi u Županijskoj upravi za ceste. Dakle, u procjeni „prava na stan veće kvadrature“ uzeti su u obzir pogrešni ulazni podaci – ili se oni namjerno plasiraju u javnost kako bi se kamuflirala ministrova nezajažljivost za stambenim kvadratima. Također, u reakcijama na otkriće Nacionala tvrdilo se kako nije točno da je Banožić „sam sebi dodijelio stan“; istina je da je to formalno učinila tvrtka Državne nekretnine, ali slijed događaja bio je krajnje neuobičajen.

Ministar Banožić možda formalno „nije birao svoj stan“, ali činjenica je da mu nije dodijeljen nijedan od 133 državna stana namijenjena kadrovskim potrebama. O tome je za Nacional prošloga tjedna svjedočila osoba direktno uključena u cijeli proces:

Marija Banožića kuloari pouzdano svrstavaju u sferu utjecaja Tomislava Čuljka, moćnog HDZ-ovca de facto zaduženog za Slavoniju, no izvori Nacionala tvrde da je veliku ulogu u njegovu usponu imao dugogodišnji vukovarsko-srijemski župan Božo Galić, s kojim navodno ima i neke obiteljske veze. Galić ga je zaposlio u javnom sektoru, gdje rade Banožićevi supruga i brat, a ovaj 70-godišnjak svojedobno je bio kazneno prijavljen zbog posuđivanja 1,9 milijuna kuna javnog novca privatnoj tvrtki Triko iz Iloka. Premda se radi o gotovo jednakom djelu koje je počinio kasnije osuđeni dubrovački gradonačelnik Andro Vlahušić, u Galićevu slučaju Državno odvjetništvo prijavu je odbacilo. On je danas, u poznim godinama, angažiran kao „posebni savjetnik’ Nataše Tramišak, ministrice regionalnog razvoja i fondova Europske unije, također HDZ-ova slavonskog kadra. Kada je Tportal otkrio taj podatak, sam Galić komentirao ga je riječima: „Ostavite me na miru.“

Kurioziteta radi, treba napomenuti da se njegov proteže Banožić također može pohvaliti doktoratom koji je stekao na poslijediplomskom studiju Ekonomskog fakulteta u Osijeku, na istom mjestu na kojemu su se doktori znanosti proizvodili u neobično velikom broju i među kojima je zabilježen iznimno velik broj članova iz vodećih struktura HDZ-a. Deseci splitskih HDZ-ovaca, kako je prije nekoliko mjeseci otkrio Nacional, doslovno su kombijima putovali po doktorate iz Splita u Osijek, a s većim brojem njih Banožić je dijelio čak i mentora, profesora Dragu Ružića. Sliku o čvrstoj isprepletenosti HDZ-ovih kadrova iz Slavonije koji su u mandatu Andreja Plenkovića značajno napredovali u stranačkoj i državnoj hijerarhiji, dodatno ilustrira jedan detalj iz Banožićevog životopisa iz 2015. godine, koji Nacional također posjeduje: ondje je navedeno da je svoja tri znanstvena i dva stručna rada današnji ministar proizveo u koautorstvu s Gabrijelom Žalac, bivšom ministricom regionalnog razvoja i europskih fondova koja je prošloga tjedna uhićena u istrazi oko pogodovanja, namještanja natječaja i milijunske pronevjere sredstava upravo iz europskih fondova.