Poslovni izvor blizak Uljaniku upozorio je koncem proteklog tjedna Nacional na jednu po njemu spornu uknjižbu na samački hotel u vlasništvu tvrtke Uljanik Standard koji se nalazi u poslovnoj zoni Šijana u Puli. Taj izvor tvrdi da se na temelju te uknjižbe može propitivati je li tvrtka Ivis-94 Energija koja je u vlasništvu tvrtke Energy Plus iz Ludbrega, u kojoj je aktualni ministar prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Darko Horvat bio član uprave, imala povlaštene informacije i je li on dok je bio ministar gospodarstva na ikoji način utjecao da tvrtka Ivis-94 Energija spasi svoja potraživanja prije nego što Uljanik ode u stečaj.

Istu je informaciju Nacionalu potvrdio i izvor iz Uljanika, a cijelu kronologiju spornih zbivanja koje Horvata uvlače u vrtlog politički kompromitantnog ponašanja Nacional je dodatno rekonstruirao i na temelju javno dostupnih dokumenata. Sporna uknjižba tvrtke Ivis-94 Energija iznova privlači pozornost nakon što su se tvrtke Energy Plus, u kojoj je do 2016. radio ministar Horvat, i Ivis-94, tvrtka koja je 2018. prodala Ivis-94 Energiju Energy Plusu, našle u aferi JANAF i to u dvama natječajima, onom za javnu rasvjetu u Velikoj Gorici koji je bio poništen, ali i onom za rasvjetu na HRT-u.

Nacional je prije nešto više od mjesec dana objavio dijelove transkripata iz afere JANAF u kojima se spominje izvjesni “Darko” koji je urgirao oko tih natječaja, a u tim se transkriptima spominju i vlasnik Energy Plusa Zvonko Magdić i direktor tvrtke Ivis-94 energija Gordan Sataić. Oni se spominju u kontekstu natječaja za rasvjetu u Velikoj Gorici i na HRT-u te se u transkriptima navode njihovi razgovori s prvoosumnjičenim u aferi JANAF Krešom Petekom. Petek se u tajno snimljenim razgovorima s više poslovnih partnera hvali da je „hodao kod ministra“ kako bi riješio probleme jednoga od partnera te da su on ili njegovi suradnici na HRT-u imali vrlo bliske odnose s osobama koje nazivaju „direktor“ i „član nadzornog odbora“. Na nekoliko mjesta se u transkriptima spominje osoba imena „Darko“, bez navođenja prezimena, za koju je očigledno da ima veliki utjecaj na provođenje natječaja različitog tipa i da se upravo od nje traži zeleno svjetlo. Indicije i kontekst upućuju na to da bi se u ovom slučaju moglo raditi o tadašnjem ministru gospodarstva i današnjem ministru prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Darku Horvatu.

Slično kao i u natječajima u Velikoj Gorici i HRT-u, i u brodogradilištima u sastavu Uljanik grupe, Uljaniku u Puli i riječkom 3. maju, tvrtka Ivis-94 Energija dobila je posao modernizacije rasvjete, odnosno poboljšanja energetske učinkovitosti po ESCO modelu, a Nacionalov izvor iz Uljanika s neposrednim saznanjima o ugovornom odnosu između Uljanika i 3. maja s tvrtkom Ivis-94 Energija kaže da je posao s tom tvrtkom sklopljen dok je Horvat već bio ministar, ali da su pregovori oko cijelog posla počeli još dok je Horvat bio zaposlen u Magdićevoj tvrtki Energy Plus koja je početkom 2018. kupila tvrtku Ivis-94 Energija.

O cijelome poslu Nacionalov izvor kaže:

“Išli smo u obnovu rasvjete i postavljanje eko rasvjete koja se financirala kroz smanjenu potrošnju. U igri su bili Horvatova tvrtka i još jedna slovenska firma, no ovi su bili jeftiniji. Nakon što je posao obavljen, Uljanik je zbog neplaćanja zapao u probleme s dobavljačima, pa tako i s njima. To je bilo u rujnu 2018. kad smo dali zadnju plaću radnicima oslobađanjem naših depozita u Poštanskoj banci, ali preduvjet je bio da se odblokiraju računi tvrtke, inače ne bi bilo moguće isplatiti plaću, a radnici su prijetili štrajkom.”

Prema svjedočenju tog izvora, trebalo je nagovoriti dobavljače da privremeno odblokiraju račun Uljanika, dok se plaća ne isplati, a dogovor je bio da odmah nakon toga ponovno blokiraju račun. Cijela operacija je tako isplanirana da na dan isplate plaće u Uljanik dođe i premijer Andrej Plenković te je on i došao na dan isplate. U tom trenutku u javnosti se nije znalo da će to biti zadnja redovna plaća isplaćena Uljaniku jer su se sve zainteresirane strane nadale da će Uljanik biti spašen i u tom se trenutku nije spominjao stečaj, već su se uplatom plaće radnicima trebali ispuniti preduvjeti da se nastavi proizvodnja i dovrše brodovi kako bi se svi u lancu mogli naplatiti. Baš u to vrijeme Darko Horvat bio je ministar gospodarstva u prvoj Plenkovićevoj vladi koji je aktivno sudjelovao u rješavanju krize u Uljaniku. Nacionalov izvor opisao je kako su izgledali pregovori s dobavljačima:

“Razgovore s dobavljačima vodilo je nekoliko direktora i skoro svi dobavljači, osim tvrtke Ivis-94 Energije, na kraju su prihvatili deblokirati račun Uljanika, pustiti da prođe plaća pa ponovno blokirati račun. No tvrtka Ivis to nije prihvatila, već su inzistirali na upisu hipoteke na nekretninama kao garanciju. Jedine dvije nekretnine na koje je bilo moguće staviti hipoteku bile su samački hotel i nekretnina u centru Pule, na koju se kasnije upisala tvrtka Kermas energija Danka Končara. Sve ostale nekretnine Uljanika nalazile su se na pomorskom dobru i nije se njima moglo raspolagati, a osim toga, tvrtka koja je upravljala odmaralištem jedina nije bila blokirana.”

Izvor koji je Nacionalu potvrdio te informacije kaže da je neobično to što je tvrtka Ivis-94 Energija jedina od svih dobavljača u tom trenutku tražila takvu garanciju i to iako je dug koji je Uljanik imao prema toj tvrtki bio manji od duga koji je prema istoj toj tvrtki imalo brodogradilište 3. maj. Naime, tvrtka koja se povezuje s Horvatom radila je rasvjetu i za brodogradilište 3. maj. Međutim, od 3. maja, tvrdi izvor, u tom trenutku nisu tražili hipoteke kao garancije. Na pitanje kako to objašnjava, izvor kaže:

“Jedino su oni od svih dobavljača u tom trenutku to tražili. Moj je dojam da su oni imali povlaštene informacije, da su znali više nego što su čak i ljudi u Upravi u to vrijeme znali, jer su baš bili tvrdi u pregovorima i nisu htjeli nimalo popustiti, iako je dug Uljanika prema njima bio puno manji od duga koji je prema njima imao 3. maj. Očito su morali znati da 3. maj neće ići u stečaj, a Uljanik hoće.”

Na pitanje kako su uopće dobili posao i ima li u tome išta sporno, taj izvor ističe da u tom dijelu nije bilo ništa sporno:

“Nije bilo urgiranja, oni su se javili na pozivni natječaj i uredno napravili posao. Imali smo dvije ponude, njihovu i iz Slovenije, ali kako su oni bili jeftiniji, a pritom je još riječ o hrvatskoj tvrtki, nije bilo razloga da oni ne dobiju posao.“

No kasnije je sva imovina Uljanika otišla u stečaj. Nacionalov izvor iz Uljanika napominje da Horvat kao ministar nije lobirao za tvrtku Ivis-94 Energija, ali da smatra kako je definitivno tvrtki davao povlaštene informacije.

Nekretnina za koju je hipoteku tražila tvrtka Ivis-94 Energija glasila je na tvrtku Uljanik Standard. Izvor ističe da nema ništa sporno ni u tome što je ta tvrtka garantirala za posao koji je nominalno ugovorio Uljanik.

“Bilo je uobičajeno da društva unutar grupe daju garancije”, objašnjava sugovornik. Ali nije problem u tome što je dana garancija, već što je tvrtka Ivis-94 Energija u tom trenutku po svemu sudeći bila u privilegiranom položaju u odnosu na druge dobavljače.

Ukupni dugovi Uljanika prema dobavljačima su u trenutku odlaska tvrtke u stečaj iznosili oko 760 milijuna kuna, a jesu li se neki dobavljači uspjeli naplatiti i u kojem iznosu nije bilo moguće provjeriti jer do zaključenja ovog broja Nacionala iz Uljanika nisu odgovorili na naše upite.

S druge strane, direktor tvrtke Ivis-94 Energija Gordan Sataić u odgovoru na upit Nacionala djelomično je potvrdio priču Nacionalova izvora iz Uljanika i kazao da zbog poslovnih poteškoća u kojima se našla Uljanik grupa, ta tvrtka nije mogla izvršavati svoje ugovorne obaveze prema društvu IVIS-94 Energija. Sataić je zatim dodao i sljedeće:

„Društvo Ivis-94 Energija je slijedom toga štiteći svoja ulaganja pokrenulo blokadu računa Uljanika i u pregovorima za deblokadu poslovnih računa kako bi Uljanik grupa mogla u to vrijeme nastaviti s poslovanjem, istodobno nastojeći da društvo Ivis-94 ne dovedemo u lošiji pravni položaj, inzistirali smo na založnom pravu na nekretnini kao uvjet za deblokadu računa.“

Sataić je za Nacional opisao i što je točno tvrtka Ivis-94 Energija radila za Uljanik i 3. maj:

„Društvo posebne namjene Ivis-94 Energija potpisalo je s Uljanikom ugovor o energetskom učinku, predmet ovog ugovora bilo je provođenje projekta energetske učinkovitosti po ESCO modelu od strane pružatelja energetske usluge radi poboljšanja energetske učinkovitosti sustava rasvjete u objektima, a sama investicija se otplaćuje iz ostvarenih ušteda za koje jamči pružatelj energetske usluge. Pružatelj energetske usluge je o svom trošku financirao projekt energetske učinkovitosti zaduživanjem kod komercijalnih banaka tako da je postojeći sustav rasvjete u objektima naručitelja energetske usluge zamijenio ugradnjom novog energetski učinkovitog sustava rasvjete opremom opisanom i specificiranom u elaboratu iz glavnog elektrotehničkog projekta i ponudbenom troškovniku te održavanjem navedenog sustava za sve vrijeme trajanja ugovora u trajanju od 69 mjeseci. Ugradnja i rad navedene opreme omogućilo je naručitelju energetske usluge postizanje određenih ušteda u potrošnji energenata i troška održavanja koje su izračunate temeljem elaborata iz glavnog elektrotehničkog projekta, slijedom čega navedena očekivana ušteda je predstavljala osnovicu za određivanje naknade pružatelja energetske usluge.“

Za razliku od Sataića, iz Uljanika nisu odgovorili na upit Nacionala da objasne detalje ovog posla i način kako je došlo do zabilježbe tvrtke Ivis-94 Energija na navedenu nekretninu, a odgovore nismo dobili ni iz tvrtke Uljanik Standard koji je službeni vlasnik samačkog doma u poslovnoj zoni Šijana u Puli. Prema izvodu iz zemljišno-knjižnog registra, moguće je i vidjeti da je Ivis-94 Energija mjesec dana nakon što se prvi put upisala na nekretninu samačkog hotela u Puli, na istoj nekretnini zabilježila još jednu hipoteku, i to za posao s 3. majem.

No u registru je navedeno da se obje hipoteke odnose na ugovor s 3. majem “Modernizacija sustava rasvjete tvrtke 3. Maj brodogradilište d.d., energetski učinkovitom rasvjetom”, što je Nacionalov izvor ovako objasnio: “Prva hipoteka odnosi se na posao u Uljaniku, iznos je bio oko 3 milijuna kuna, a to se vidi i iz registra. Ugovor s 3. majem bio je znatno veći”.

Iz Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja za Nacional su odgovorili da ministar Darko Horvat nije imao nikakvu ulogu u ovom slučaju niti da je na bilo koji način pogodovao tvrtki Ivis-94 Energija:

” Kao što je u javnosti već dobro poznato (a objavljeno je i u njegovom životopisu) te je, među ostalim, komunicirano više puta i u Vašem tjedniku, ministar Darko Horvat bio je član Uprave tvrtke Energy plus d.o.o. iz Ludbrega, u razdoblju od 2012. do 2016. godine. U tom periodu, kao ni u vremenu nakon toga, nije poslovno surađivao s tvrtkom Ivis-94 d.o.o., kao ni s njenim predstavnicima, dok je iz sudskog registra razvidno kako je tvrtka Ivis-94 Energija j.d.o.o. osnovana tek 2017. godine. Stoga, vidljivo je da bilo kakve suradnje u tom slučaju nije moglo ni biti, obzirom da navedena tvrtka u spomenutom periodu nije ni postojala. Isto tako, javno je već komunicirano kako ministar Horvat nije dogovarao niti imao bilo kakve poslovne aranžmane s Uljanikom i 3. majem, a niti je na bilo koji način utjecao da tvrtka Ivis-94 Energija upiše založno pravo na nekretninu u vlasništvu Uljanika u poslovnoj zoni Šijana u Puli.”

Iz izvoda iz zemljišno-knjižnog registra vidi se da je prva hipoteka na spornoj nekretnini zaprimljena 14. rujna 2018. za iznos od 3,5 milijuna kuna, a druga hipoteka zaprimljena je 24. listopada 2018. na od 9,9 milijuna kuna.

Gordan Sataić kaže da je za navedenu nekretninu u tijeku ovršni postupak koji provodi sud u Puli putem elektroničke javne dražbe te da se tvrtka Ivis-94 Energija još nije naplatila za posao koji je napravila za Uljanik grupu. Isto tako kaže i da osim zabilježbe na ovu nekretninu, ta tvrtka nema drugih zabilježbi na Uljanikove nekretnine niti ima drugih potraživanja od te tvrtke. No u cijeloj priči ostaje nejasno i neodgovoreno kako je tvrtka koja je po podacima iz Sudskog registra osnovana 19. srpnja 2017. već 27. srpnja potpisala ugovor o energetskom učinku s Uljanik grupom, a ostaje i nejasno koja je u svemu bila uloga ministra Horvata. U trenutku osnivanja tvrtke Ivis-94 Energija on je bio saborski zastupnik HDZ-a nakon što je godinu dana ranije bio ministar poduzetništva i obrta u vladi Tihomira Oreškovića. U vladu Andreja Plenkovića vratio se 2018. na poziciju ministra gospodarstva nakon odlaska Martine Dalić te je imao veliku ulogu u rješavanju svih pitanja oko Uljanika i 3. maja. Zanimljivo je da je upravo početkom 2018. tvrtka Energy Plus u kojoj je radio prije ulaska u vladu Tihomira Oreškovića, odlučila kupiti tvrtku Ivis-94 Energija i nakon toga dolazi do uknjižbi založnog prava na nekretninu u Puli, za koju je po podacima FINA-e sud u Puli odredio da vrijedi 3,6 milijuna kuna. Na javnoj dražbi koja traje do 20. siječnja iduće godine njena početna cijena iznosi 2,9 milijuna kuna.