Bila je premijerka Jugoslavije od 1982. do 1986. i prva žena predsjednica vlade u povijesti socijalizma.

“Ja sam Hrvatica i to nikada nisam skrivala. Dapače. Moj je otac, koji je iz Drniša, bio itekakav Hrvat. Završio je u zatvoru jer je opsovao kralja Aleksandra. U partizanima smo često pjevali i “Lijepu našu”, “Još Hrvatska ni propala dok mi živimo” i mnoge druge hrvatske pjesme i budnice. I to ne po direktivi, nego spontano, osjećajno. Pogledajte slike koje pokazuju kako smo pokapali svoje borce u St. Jakobu – pod križem! Jesmo se borili za Hrvatsku, ali i Jugoslaviju, jer smo željeli, kako sam rekla, bolji svijet.

Kod nas se antifašizam povezuje isključivo s komunizmom da bi ga se diskreditiralo. Činjenica jest da su komunisti poveli taj oslobodilački rat. Oni su ga organizirali i vodili. No, među partizanima je bilo mnogo onih koji nisu bili komunisti, ali su se borili protiv okupatora i za bolje sutra. Ni ja nisam znala ništa o komunizmu, osim da se borim za to da svi ljudi budu ravnopravni i zadovoljni. Lako se može provjeriti da je Split dao više partizana i dragovoljaca nego što bi uspjelo bilo kojoj mobilizaciji. Zašto se ne želi priznati da je Tito, odnosno mi partizani, vratio Istru, otoke i Dalmaciju Hrvatskoj? Kakva bi ta Hrvatska bila da nije bilo partizana?”