Objavljeno u Nacionalu br. 851, 2012-03-06

Uz štetan ugovor za pročistač, unatoč Holdingovim obećanjima izostalo je 160 milijuna eura investicija, ubili su gospodarstvo i nisu smanjili gubitke, a rješenje je ponovno poskupljenje

“U sljedeće tri godine ulažemo 160 milijuna eura u sanaciju i izgradnju vodoopskrbnog sustava. Sav novac od poskupljenja ići će za otplatu kredita za ulaganje. Moramo sanirati sustav u koji se nije ulagalo i smanjiti tehničke gubitke s 35 na 20-ak posto. Kroz nove potrošače i poboljšani postojeći sustav investicije će se same isplaćivati.”

U Zagrebu ponovo poskupljuje voda, ali navedeni citat nije službeno obrazloženje. On je bio obrazloženje zadnjih dana 2007. Tada je kubik vode građanima u Zagrebu poskupio za dvije kune, uz PDV od 22 posto. Od prvog dana ožujka kubik vode bit će veći za još dvije kune i iznosit će 13,5 kuna. Povrh njega plaćat će se još 18,5 kuna, trošili vodu ili ne. PDV na vodu je danas 10 posto, ali to veliko pojeftinjenje Zagrepčani neće osjetiti, nego će ih za mjesec dana iznenaditi veći računi.

U sustavu se i dalje gubi prosječno oko 42 posto vode, od čega je 10 do 15 posto čista krađa, a famozni tehnički gubici i dalje su na razinama od 30 do 35 posto. Ili jednostavnije, i dalje se gubi svaka treća litra koja se iscrpi, a svaka deseta se ukrade. I cijena vode ponovno raste unatoč velikom smanjenju PDV-a.

Dok se paralelno poskupljenje javnog prijevoza u Zagrebu još donekle može obrazložiti kupnjom 140 tramvaja i 215 autobusa koji se moraju otplaćivati, poskupljenje vode je u priličnoj magli, pa su se prošlog tjedna pojavile i potpuno neutemeljene tvrdnje da su više cijene rezultat potrošnje vode za umjetni snijeg na Snježnoj kraljici na Sljemenu u sklopu Svjetskog skijaškog kupa. I uz određene zakonske izmjene iza kojih se pokušava sakriti poskupljenje vode je ipak rezultat velikog nemara, loših odluka i ugovora, a na kraju i hrpe laži koje su iz zagrebačkog poglavarstva i Holdinga servirali prije četiri godine. I može biti samo jedan od primjera kako Zagrebački holding posluje kao komunalna megatvrtka.

Navedenih 160 milijuna eura za ulaganja s početka ove priče trebalo se osigurati iz 300 milijuna eura obveznica koje je Holding izdao prije četiri godine, 60 milijuna eura kredita Europske banke i 20,5 milijuna eura od Hrvatskih voda. Novca od obveznica ulaganje u vodoopskrbnu mrežu nije niti vidjelo. Kao što nisu uložene ni u plinsku mrežu. Gotovo sve je otišlo na kupnju zemljišta, izgradnju stanova, škola, vrtića, novih tramvaja. Iako su obveznice prodane upravo radi ulaganja u infrastrukturu, to se nije dogodilo. Zoran je to primjer nepripremljenosti i situacija s EBRD-om. U tri godine Vodoopskrba i Zagrebački holding nisu uspjeli potrošiti ni tih 60 milijuna eura koliko im je stajalo na raspolaganju kako bi smanjili gubitke i povećali broj potrošača. U četiri godine potrošili su tek 21 milijun eura! Na ostatak su cijelo vrijeme plaćali kamate, a šlag je došao prije mjesec dana. EBRD je povećao kamate za dva posto i skratio otplatu za tri godine. Sve u svemu, sad će se godišnje, zbog toga što se nisu znali uložiti novci, plaćati 14,5 milijuna kuna više za vraćanje duga.

Priča o nužnosti sanacije gubitaka, koji iznose do 45 posto, nije počela osnutkom Holdinga. Ona traje već deset godina. Od 2003. godine, kad je samostalna tvrtka Vodoopskrba i odvodnja podignula 218 milijuna kuna kredita za smanjivanje gubitaka. A oni su i dalje isti.

Tek je prošle godine postalo jasno i ono što se prije samo pretpostavljalo. Uhićena je grupa ljudi iz tvrtke koji su napravili tri tisuće nelegalnih priključaka. Svi su ti ljudi zbog korumpiranih radnika trošili vodu, nisu je plaćali, ali se ona zbog neadekvatne kontrole vodila kao gubitak sustava. Vodoopskrba i odvodnja i Holding, unutar kojeg se sada nalazi, radije su dizali cijene i kredite. Istodobno je sustav s 1300 zaposlenih, što je 10 posto svih zaposlenih u Holdingu, uživao sve povlastice koje se tek prije dvije godine počinju blago smanjivati. Onih tri tisuće ilegalnih još nije počelo plaćati vodu i priključak! O kolikim se gubicima radi, najbolje pokazuje to što se godišnje legalno priključi tek oko tisuću novih potrošača. Samo otkriveni ilegalci su kroz godine isisali oko 40 milijuna kuna.

Za ovakav nemar i rasipanje novca od obveznica koje nisu ulagane u infrastrukturu, pa do neadekvatnih kontrola i malverzacija, odgovorni su i gradonačelnik Milan Bandić, bivši predsjednik uprave Holdinga Slobodan Ljubičić, ali i sadašnji Ivo Čović.

Međutim, drugi razlog skupe zagrebačke vode isključivo je Bandićev grijeh. Zove se pročistač voda. Industriji u cijeni vode pročišćavanje vode čini 60 posto cijene, a građanima otprilike trećinu. I da bi ta se ta investicija opravdala, cijene bi još trebale narasti, iako je koncesionar u samo pet godina već vratio sve uloženo u izgradnju pročistača. Mjesečno za pročišćavanje treba izdvojiti oko 35 milijuna kuna od građana i gospodarstva, ali kako se toliko ne skupi, više od 150 milijuna kuna još svake godine treba dati iz proračuna. Ono što je zamišljeno kao investicija od 180 milijuna eura povećalo se raznim, često i nebuloznim zahtjevima na barem 290 milijuna eura. Barem, jer konačnu cijenu još nitko ne zna i bit će potrebno još graditi. Dovoljno je reći da se i dekorativna rasvjeta od 10 milijuna kuna na Domovinskom mostu u Zagrebu financirala kroz cijenu pročišćavanja. Uništena je i ukradena nekoliko mjeseci nakon što je postavljena.

Državna revizija upozorava na štetnost ugovora, Državno odvjetništvo svake godine “izuzima” dokumentaciju, ali dosad nikakvih rezultata.

Stalno dižući cijenu pročišćavanja, osim ljutnji građana, Zagreb je uspio i pridonijeti odlasku gospodarstva. Upravo ona je podigla cijenu vode gospodarstvu na nevjerojatnih 28 kuna, što je tek sada smanjeno na 25,5 kuna za samo jedan kubik. Ali im je zato uvedena nova fiksna naknada od 50 do 550 kuna po računu.
Rezultat neizgradnje nove infrastrukture i samim tim povećanja troškova novih korisnika, krađe i tjeranja gospodarstva iz grada je sljedeći: lani su prvi put prihodi Vodoopskrbe i odvodnje od osnovne djelatnosti pali ispod 400 milijuna kuna. Neće biti u gubitku, ali to ubija mogućnost investiranja u održavanje i nove priključke. A to znači rast cijena. I tako se zatvara krug.

Jasno da se onda poskupljenje predstavlja kao nužnost. Bandić će zatvoriti jedno oko na neučinkovitost kojoj je i sam pridonio zbog cijene pročišćavanja koja mu ubija proračun. Predsjednik uprave Holdinga Ivo Čović će se pravdati skupim pročišćavanjem koje je nametnuo Grad i prešutjeti pad investicija. Kompromis su veći računi. Prema podacima iz Vodoopskrbe, ove godine bi se od njih trebalo skupiti 70, a svake sljedeće 90 milijuna kuna. Jedina blagotvorna činjenica u novom poskupljenju je regulativa po kojoj će socijalno ugroženi građani plaćati samo 60 posto cijene vode, što bi otprilike značilo da će im računi biti kao i dosad.

Novi direktor Vodoopskrbe i odvodnje Davor Poljak svjestan je da se u investicijama podbacilo, ali ipak poskupljenje pravda i zakonskim razlozima te činjenicom da u njegovoj tvrtki završava tek pola novca koji se plaća. Ostatak ide za pročišćavanje, PDV i Hrvatskim vodama. Uvedena je naknada za razvoj koja mora biti odvojena i koristiti se samo za održavanje i investicije, a nova fiksna naknada od 18,5 kuna po računu služi za održavanje vodomjera. Podsjeća na sva obećanja u deset godina kojima su se pravdala poskupljenja, kaže “valjda je zato prošla uprava i promijenjena”. Dodaje da je voda uz sve dodatne naknade u Zagrebu još ekstremno jeftinija od zapadnoeuropskih gradova. “I na nas utječe rast cijene energenata, a cijene vode su u zadnje četiri godine i smanjivane. Sad smo pomogli gospodarstvu nižim cijenama”, kaže Poljak.

On obećava da je njihov plan zaista kroz investicije postići da svi građani imaju vodu i odvodnju, povećati broj korisnika, rigoroznim kontrolama udariti na nelegalne priključke i smanjiti gubitke zbog starih cijevi. “Znam da se to i dosad obećavalo, ali na kraju godine nudim javnosti provjeru ispunjenog plana. Pripremamo i projekte za europske fondove koje ćemo koristiti za postizanje cilja. Godišnje ćemo priključivati tri tisuće novih korisnika i usporedo obnavljati sustav”, kaže Poljak. Kako s povećanjem cijena nema natrag, ostaje mu samo vjerovati da će dosadašnja nemarna politika biti promijenjena.