Kada je polovicom siječnja na plodnim baranjskim oranicama, uz glavnu prometnicu iz Grabovca prema Kneževim Vinogradima, osvanula dvadeset metara dugačka, osam metara široka i do tri metra visoka gomila biološkog otpada pomiješanog s plastikom iz uzgoja rajčica u obližnjem stakleniku Belja, iz Uprave te najveće poljoprivredne kompanije u sustavu Agrokora smirivali su javnost da je otpad ondje samo privremeno odložen te da će biti uklonjen čim to dopuste vremenske prilike.

Takvo obrazloženje imalo je smisla jer tih je dana živa na termometru u Slavoniji i Baranji padala i do -20ᵒC, a ceste su bile okovane ledom. Činilo se da je problem riješen kada su, nakon blagog zatopljenja, ekipe E-Kolektora, tada još jedne Agrokorove tvrtke, 26. siječnja utovarile i odvezle više od 120 tona otpada, a inspektori Ministarstva zaštite okoliša utvrdili da je njihov nalog ispunjen, sav otpad uklonjen i površina na kojoj je bio sanirana. Pravi je problem, međutim, ostao zaoran u dubokoj brazdi, tada daleko od očiju javnosti i uvida inspektora zaštite okoliša.

aferu pokušali prikriti oranjem i tanjuranjem. Beljske su sijačice, naime, tvrdi načelnik Općine Čeminac Zlatko Pinjuh, još od kraja studenog prošle godine po tridesetak hektara te poljoprivredne oranice razbacale i u zemlju zaorale tone samljevenog otpadnog biljnog tkiva s plastičnim konstrukcijama i tako se riješile neželjenog tereta. “Vidjeli smo mi da traktori ondje nešto bacaju, ali smo mislili da gnoje zemlju prije sjetve, sve dok mi radnici Belja nisu javili da tamo u stvari razbacuju opasan otpad i zagađuju tlo. To im je očito bio najjednostavniji i najjeftiniji način da se riješe mrskog otpada. To što time dugoročno truju plodnu baranjsku zemlju i podzemne vode, a posredno ljude i životinje koji će stoljećima konzumirati njezine plodove, očito ih nije bilo briga”, ogorčen je Pinjuh koji je sve i prijavio nadležnim službama.

Nacional tri mjeseca pomno prati što se ondje događa. Spomenutu lokaciju ekipa Nacionala prvi put obišla je u prvoj polovici veljače. Potpisnik ovog teksta ostao je zatečen količinom zaoranog plastičnog otpada koji je stršao iz brazdi, pomiješan s grumenjem zemlje. U društvu s ekipom Nacionala tada je ondje bio i načelnik Pinjuh. Moguće je da je to tada primijetio netko iz Belja jer kada smo sutradan na isto mjesto došli kako bismo sve zabilježili kamerom, oranica je toga jutra ponovno preorana i plastičnog otpada na površini bilo je znatno manje. No središnji dio ostao je drugi put nepreoran pa smo ondje uspjeli snimiti stanje kakvo je dan ranije bilo na cijeloj tabli.

Ekipa Nacionala ponovo se s načelnikom Pinjuhom ondje vratila 1. travnja. Tada je ta zemljišna čestica bila temeljito istanjurana, a zemlja usitnjena i izravnana poput klizališta. Unatoč tome što su, prema načelnikovim riječima, deseci radnika Belja već pet puta po nekoliko dana ondje ručno prikupljali otpad i iznijeli s polja stotine punih crnih vreća plastike, za nekoliko minuta smo s desetak četvornih metara prikupili pune šake plastičnog otpada koji ondje i dalje viri iz zemlje.

I u preduskrsnom su tjednu saginjući se, čučeći i klečeći probirali rahlu zemlju ne bi li pokušali počistiti barem površinski sloj. Nisu uspjeli, a većinu zaoranog otpada teško će ikad propisno ukloniti. Jer čak i da prikupe svu sitnu plastiku s površine oranice, u prostoru dubine nekoliko desetaka centimetara do dna brazde, po svemu sudeći, ostat će milijuni komadića koji će se raspadati sljedećih tristo i više stotina godina.

Uprava Belja uhvaćena u laži? Uprava Belja, međutim, tvrdi da nismo vidjeli to što smo vidjeli, a što ilustriraju i fotografije snimljene 1. travnja. Nije prvoaprilska šala, ali u njihovu odgovoru na upit Nacionala doslovce stoji: “Napominjemo još jednom da nije došlo ni do kakvog zaoravanja plastike na oranici uz naš staklenik, na kojoj su biljni otpad i plastična veziva bili samo privremeno odloženi. Svaki hektar zemlje koju obrađujemo izuzetno nam je važan jer smo uložili velika financijska sredstva u poljoprivrednu proizvodnju u Baranji i sigurno nećemo ugroziti resurse koje koristimo.”

Nema što, u Belju su duboko svjesni vrijednosti plodnog zemljišta namijenjenog uzgoju prvorazredne zdrave hrane za ljudsku prehranu i prema njemu imaju vrlo racionalan, odgovoran i očekivan odnos. Ali ovaj slučaj pokazuje da je to izgleda samo deklarativno. Stvarnost je, nažalost, drugačija.

Gubitak Belja u 2016. godini iznosio je 33,9 milijuna, a godinu dana ranije čak 62,5 milijuna kuna. Belju je, usto, lani pao i prihod za približno dva posto. Legitimno je stoga upitati je li smanjeni gubitak i posljedica višekratnog “zbrinjavanja” otpada na oranicama državne zemlje, kojom Belje raspolaže na 20.000 od ukupno 30.000 ha, koliko Agrokor većim dijelom ima u koncesiji. Premda je to samo dva posto obradive površine u Hrvatskoj, na njoj se proizvede 40-ak posto domaće hrane. Sporna oranica između baranjskoga Grabovca i Kneževih Vinograda Belju je dodijeljena u koncesiju na trideset godina. Barem deset puta duže, kako se čini, bit će zagađena tonama plastičnog otpada koji nije moguće temeljito očistiti.

Sve u krugu Agrokora Plastični otpad potječe iz staklenika Profitnog centra Staklenik u Grabovcu, s poljoprivrednog kompleksa Mitrovac, gdje se proizvode rajčice bez tretiranja kemijskim preparatima. Kao potpora stabljikama rajčice koje narastu do deset metara visine, služe mali plastični lukovi i veziva koji se cijele sezone uklanjaju i zbrinjavaju putem E-Kolektora, ovlaštenog za zbrinjavanje industrijskog otpada nastalog unutar koncerna. Iz staklenika svake godine izmjeste približno 64.000 biljaka teških, skupa s plastikom na njima, po desetak kilograma.

E-Kolektor su 2014. osnovali Tisak i Ilija Špikić, poduzetnik iz Jastrebarskog koji je još ranih 1990-ih krenuo u posao zbrinjavanja otpada. Polovicom veljače prodan je najvećem opskrbljivaču plina u Hrvatskoj, Energiji naturalis (ENNA), a sve dotad cijeli se postupak zbrinjavanja otpada obavljao unutar Agrokorovih kompanija.

“Prilikom završnog čišćenja staklenika došlo je do pogoršanja vremenskih uvjeta i nismo mogli odvesti sve količine biljnih ostataka zbrinjavatelju te smo dio privremeno odložili na jednu od naših parcela”, izvijestili su iz Belja čim su saznali da ih je komunalni redar Općine Čeminac – na čijem je području sporna oranica – prijavio 18. siječnja inspektoru zaštite okoliša.
Viša inspektorica zaštite okoliša Snježana Pritišanac u nadzoru je 19. siječnja utvrdila da je biorazgradivi otpad pomiješan s otpadnom plastikom nepropisno uskladišten na površini od dvadesetak metara dužine, osam metara širine i do tri metra visine, te naredila Belju uklanjanje otpada. Kontrolirajući stanje, inspektorica je 10. veljače utvrdila da je Belje uklonilo sav otpad i saniralo površinu na kojoj je bio odložen.

“Za uklanjanje otpada predočeni su prateći listovi iz kojih je vidljivo da je otpadno biljno tkivo s plastikom ključnog broja 020199 (naziv vrste otpada iz Kataloga otpada), u periodu od 26. siječnja do 1. veljače i ukupnoj količini 124.200 kg, predano prijevozniku E-Kolektor d.o.o. Zagreb i oporabitelju Landia d.o.o. Tordinci (bioplinsko postrojenje)”, stoji u Nalazu više inspektorice Pritišanac.

Njezina nadležnost prestaje s uklanjanjem otpada odloženog na gomili i saniranjem površine na koju je bio deponiran. Problem zaoranog plastičnog otpada spada u nadležnost poljoprivredne inspekcije, obavijestila nas je glasnogovornica Ministarstva zaštite okoliša i energetike Zorana Deljanin. S obzirom na to da veći broj radnika Belja već tjednima uporno izlazi na zagađenu poljoprivrednu oranicu i na njoj prikuplja samljeveni plastični otpad, poljoprivredni inspektor Zvonimir Ivičić iz Belog Manastira, nadležan za područje četiriju slavonskih županija, očito im je izdao odgovarajuće naloge. Biorazgradivi otpad skupa s plastičnim lukovima i vezicama iz gomile od 124.200 kg završio je, dakle, u bioplinskom postrojenju Landia u Tordincima. Kako će Uprava te tvrtke dalje postupiti s plastičnim dijelom otpada i hoće li nekome platiti njegovo neškodljivo uništenje, nije predmet ove Nacionalove istrage. Najbliži pogoni za spaljivanje takve vrste plastike postoje u Mađarskoj i Austriji, no izdvajanje plastike od biootpada, njezin prijevoz i uništenje nisu jeftini i ne bi čudilo da domaći oporabitelj za taj problem ima i neko praktičnije rješenje.

Upravu Belja Nacional je zamolio za posjet staklenicima na Mirtovcu, razgovor s odgovornom osobom i dozvolu za fotografsko snimanje, ali su nas odbili uz sljedeće obrazloženje: “Zbog visokih bio-sigurnosnih mjera koje primjenjujemo na svim našim farmama i definiranih procedura za zaštitu proizvodnje, od listopada 2016. godine više ne organiziramo posjete farmama i stakleniku za proizvodnju rajčice.”

Pojasnili su da je to zbog biološke zaštite proizvodnje rajčice bez kemijskih tretiranja. Otkrili su i da su za zbrinjavanje otpada iz tih staklenika samo u 2016. utrošili više od 200.000 kn.

Zlatko Pinjuh, načelnik općine Čeminac i specijalist hitne medicinske pomoći, tim podacima uopće nije impresioniran. Ogorčen je zbog, kako on to vidi, neodgovornog odnosa prema ekološkoj vrijednosti državnog zemljišta u svojoj općini kojim raspolaže Belje, posebice stoga što im je općinska uprava maksimalno izišla u susret.

“Oslobodili smo ih svih mogućih tereta i obveza poput komunalnog doprinosa, izmijenili prostorni plan, izgradili im komunalnu infrastrukturu i naručili Studiju zaštite okoliša, sve kako bi na našem području investirali. Strašno je što nam to ovako vraćaju”, kaže Pinjuh, svjestan da to zemljište nikad neće biti vraćeno u prvobitno stanje.

Iz Agrokora, pak, tvrde da su u gradnju i opremanje sedam objekata u Mitrovcu uložili dvjestotinjak milijuna kuna. Osim staklenika izgrađenog na 4,5 hektara za hidroponsku proizvodnju grapolo rajčica, koji koristi toplinsku energiju iz bioplinske elektrane u istom kompleksu, podigli su i najveću farmu muznih krava u Hrvatskoj.

Čini se da se ni u vođenju te farme ne pridržavaju primjerenih ekoloških standarda. ‘U obližnji kanal namijenjen prikupljanju viška oborinskih voda s poljoprivrednih površina, pušta se mokraća muznih krava s farme’, izjavio je za Nacional Pinjuh. Kanal je proširen i u vrijeme Nacionalova posjeta tom području počeli su radovi na njegovu produženju, možda kako bi se povećao kapacitet za deponiranje otpadnih tekućina s farme na kojoj smo zatekli tek nešto teladi. To bi mogao biti sljedeći nalog inspektorici zaštite okoliša, ovoga puta dokumentiran fotografijama Nacionala.