23. rujna 1933. američki geolozi su došli u Perzijski zaljev i počeli pripremati bušenja u svrhu vađenja nafte, temeljem koncesijskog ugovora kojeg je, nakon prvih obećavajućih rezultata istraživanja, 29. svibnja 1933., Standard Oil of California (SoCal) potpisao sa saudijskim kraljem Abdulom Azizom, ponudivši bolje uvjete od konkurentskog Iraq Petroleum Co.

Za 50.000 britanskih funti godišnje (tada globalno sredstvo plaćanja) dobio je ekskluzivno pravo na istraživanje, crpljenje i transport nafte na području saudijske kraljevine te je osnovana mješovita kompanija ARAMCO (Arabian American Oil Company), u koji je ubrzo ušao američki Texas Oil Co., potom Standard Oil of New  Jersey, Socony Vacuum (iz kojeg je nastao Mobil). Nakon što su pronađene prve ‘komercijalne količine’ u području Dammam Dome blizu Dhahrana  1938. je počelo crpljenje nafte, a 1939. ARAMCO je isporučio prvi tanker sa sirovom naftom i početna su se ulaganja brzo isplatila.

Kad je 1950. postalo jasno koliko su veliko potencijali naftnih nalazišta, Aramco je pristao sa saudijskim vodstvom dijeliti profit. Početkom 70-ih Saudijska je Arabija, tada najveći izvoznik nafte na svijetu, bila jedan od utemeljitelja organizacije OPEC (Organisation of the Petroleum Exporting Countries), koja je 1973., embargom na isporuku nafte, izazvala prvu veliku naftnu krizu te presudno utjecala na automobilsku industriju.

Ta, očito strateški ciljano izvedena globalna energetska kriza izazvala je skokovit rast cijena nafte, a posljedično enormno bogatstvo svim zemljama izvoznicama nafte. Saudijska Arabija 1980. potpuno preuzima vlasništvo nad mješovitom kompanijom, koja postaje Saudi Aramco, najveća naftna tvrtka na svijetu. Dokazane naftne rezerve Saudijske Arabije su 18 posto, druge najveće na svijetu, iza Venecuele s 20 posto. Slijede Kanada s 13 posto, Iran s 9 posto…