Jedan od najistaknutijih intelektualaca, pisaca, publicista, humanista, aktivista i mirotvoraca s ovih prostora, Predrag Matvejević, pisao je na hrvatskom, francuskom i talijanskom jeziku, te je ostao upamćen po svojim “Razgovorima s Krležom”, knjigama “Druga Venecija”, “Kruh naš”, a ponajviše po “Mediteranskom brevijaru” koji je postao najprevođenija knjiga jednog hrvatskog suvremenog autora.

Rođen je u Mostaru 7. listopada 1932. od oca Vsevoloda Nikolajeviča Matvejeviča, ruskoga podrijetla, rođenoga u ukrajinskoj Odesi, koji je u Mostaru bio sucem nakon povratka iz ratnoga zarobljeništva u Njemačkoj 1945. godine.

“Moj otac po porijeklu Ukrajinac, Rus po jeziku i kulturi, istodobno kršćanin i ekumenist, nije bio ni ‘bijeli’, ni ‘crveni’. Gajio je stanovitu simpatiju prema menjševicima, koju nije isticao. Bojao se nemira u svojoj zemlji, poznavao ju je, predosjećao je njezinu nesreću. Emigrirao je kad mu je bilo dvadeset godina. Otplovio je s Krima prema Turskoj, s Bijelom gardom koja se povlačila pred Crvenom armijom. U Istanbulu je napustio carsku vojsku i krenuo u kraljevsku Jugoslaviju. Tu se zaljubio, oženio, ostao… Od njega sam naučio ruski jezik. Zavolio sam Odesu o kojoj mi je pričao, more oko nje, Krim.
Došao je najprije u Zagreb gdje je zarađivao za život prateći na klaviru nijeme filmove u kinu. To je radio i u Beogradu gdje je upisao i završio pravo, nakon čega je poslan na službu u Mostar gdje je jednog dana, prolazeći pored jedne advokatske kancelarije, ugledao prekrasnu djevojku, katolkinju i Hrvaticu, Angelinu. Tako sam se i ja rodio 7. listopada 1932. u Mostaru. Prilagođavajući se novoj sredini, moj je otac vrlo brzo slovo č na kraju svog prezimena zamijenio slovom ć.”, ispričao je jednom prilikom Matvejević.

Predrag Matvejević umro je u Zagrebu u veljači 2017. godine.