Često je jako teško primijetiti kada netko laže. Još od početka svijeta ljudi su pokušavali pronaći način kako iz čovjeka izvući istinu. Početkom moderne poligrafije smatra se 2. veljače 1935. kada je u američkoj državi Winsconsin Leonard Keeler prvi put prikazao aparat za detekciju laži. U Hrvatskoj se poligraf počeo upotrebljavati 1961. godine.

Poligraf je zapravo sklop medicinskih instrumenta koji bilježe promjene koje nastaju u tijelu ispitanika dok mu se postavljaju određena pitanja. Ti instrumenti bilježe nesvjesne promjene u disanju, radu srca i elektrodermalnom otporu kože. Princip rada do danas se nije promijenio: jedino se uvođenjem računalne obrade podataka olakšao posao poligrafskom ispitivaču.

Kako tehnologija stalno napreduje, nove generacije detektora laži na nove načine tragaju za istinom. Magnetska rezonancija, termalna kamera koja prati prokrvljenost lica ili ponašanja zjenice oka samo su neki od njih. Mnogi znanstvenici smatraju da je poligraf nepouzdan jer na njegove rezultate utječu emocionalna stanja ispitanika, primjerice strah ili ljutnja. Prema statističkim podacima, njegova točnost iznosi od 85 do 95%. U većini zemalja poligrafski nalaz može biti samo izvor indicija odnosno sumnji, pa se ne rabi kao dokaz u potvrđivanju nečije krivnje na sudu.