Ivan Goran Kovačić je osnovnu školu završio u Lukovdolu, gdje je i rođen, da bi školovanje nastavio u Karlovcu, a zatim u Zagrebu, gdje je 1932. godine maturirao. Nakon što je 1936. godine, najvjerojatnije zbog financijskih poteškoća, prekinuo studij slavistike na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, radio je isprva kao korektor, a zatim kao suradnik i urednik Hrvatskog dnevnika.

Nadimak Goran, kojim je želio izraziti svoju pripadnost rodnom kraju, pridodao je svom imenu oko 1935. godine. Bio je pristaša HSS-a e i sljedbenik Radićeve politike. Od 1938. godine često boravi u plućnim sanatorijima, ali i aktivno sudjeluje u javnom životu.

Kada kao urednik kulturne rubrike ukinutih Novosti, 1941. godine ostaje bez posla, zamalo odlazi u Foču, gdje mu je ponuđeno mjesto upravitelja pošte. Nemiloj službi izbjegao je zaposlivši se u Hrvatskom izdavačkom bibliografskom zavodu, gdje je radio sve do 1943. godine, kada se zajedno s Vladimirom Nazorom s kojim je bio izuzetno blizak, priključio partizanskom pokretu. 13. srpnja 1943. četnici su ga, u ne sasvim razjašnjenim okolnostima, zarobili i ubili.

Pjesmom Moj grob (Hrvatska revija, 1937), kojom je predvidio neznano mjesto svog groba, Kovačić je stekao epitet pjesnika proroka, dok je poemom Jama neraskidivo vezao svoje stvaralaštvo s osobnim mučeništvom. Riječ je o djelu koje fragmentima sadašnjosti i prošlosti predviđa pobjedu svjetla u svijetu.