Potkraj veljače i na početku ožujka 1943. godine u dolini rijeke Neretve i Rame vodila se jedna od najdramatičnijih bitaka Narodnooslobodilačkog rata u Jugoslaviji – bitka na Neretvi, poznata i kao bitka za spašavanje 4000 ranjenih i bolesnih partizana, koje je trebalo izvući da ih neprijatelj ne bi uništio i prebaciti preko Neretve u istočnu Hercegovinu i Crnu Goru.

Prijelaz preko Neretve počeo je u noći 6/7. ožujka. Na čelu se nalazila skupina bombaša dobrovoljaca iz Trećeg bataljuna Druge dalmatinske brigade. Oni su neopaženo prešli preko porušenog mosta, uništili četničko osiguranje i stvorili uvjete za prijelaz drugih jedinica. Time je otvoren prolaz glavnini i ranjenicima da iziđu iz kotla Neretve i počnu nastupati u istočnu Hercegovinu. Neke jedinice prešle su Neretvu blizu Konjica, koje su branile jake njemačko-četničke formacije. Prilikom prijelaza Neretve najteže je bilo prebaciti ranjenike i oboljele od tifusa. Prebacivanje preko improviziranog mosta kod Jablanice izvršeno je pod neprekidnom paljbom neprijateljske artiljerije i bombardiranjem avijacije.

Bitka za spašavanje ranjenika bila je u uspješno završena. Prema Titovoj ocjeni, u bitki na Neretvi ostvareni su planovi Vrhovnog štaba. Četvrta neprijateljska ofenziva je propala. Nakon puna dva mjeseca danonoćnih borbi, divizije oko Vrhovnog štaba stvorile su novi slobodni teritorij u Sandžaku i Crnoj Gori i malo predahnule. I neprijateljske snage morale su stati. Bilo je to malo zatišje pred novu buru, koja je nastupila dva mjeseca kasnije, bitkom u dolini Sutjeske.