Vergarola (i Vargarola, tal. Vergarolla i Vargarolla), uvala na južnoj obali pulske luke, između poluotoka (nekad otoka) Sv. Petra i uvale Fižela.

Iako je uglavnom bila dio industrijske i vojne zone, do II. svjetskoga rata bila je ljetno okupljalište i kupalište, na kojem su 18. kolovoza 1946. u 14.10 sati eksplodirale protubrodske podmorske mine, pri čemu je prema službenim podatcima poginulo 65 osoba, mahom žena i djece, a ranjeno je nekoliko desetaka osoba.

To se dogodilo u nedjelju, kada je područje (koje se smatralo okupljalištem pulskih Talijana koji su bili za ostanak Pule u Italiji – političke podjele u gradu u to su doba bile izrazite) bilo puno kupača i izletnika koji su s toga položaja pratili regatu (Coppa Scarioni) veslačkoga kluba Pietas Julia, koja je bila nastavak proslave blagdana Velike Gospe.

Mine, izvađene iz mora na pulskom području, bile su deaktivirane i pohranjene na tom mjestu, desetak metara daleko od obale. U to je doba Pula bila pod Anglo-američkom vojnom upravom, pa je ona bila odgovorna za njihovo čuvanje. Međutim, u međunarodnopravnom smislu su bile u vlasništvu Jugoslavenske armije kao njezin ratni plijen pa su savezničke vlasti odugovlačile s njihovom predajom. Iako su bile (ili trebale biti) bez detonatora, mine su na nerazjašnjen način eksplodirale, a eksplozija je bila razorna i užasavajućih posljedica.

Prava istina nikada nije otkrivena, a događaj je pospješio odlazak većine pulskih Talijana, koji je kulminirao tijekom 1947. godine.